Početkom 2000-ih postavljen je standard „cool girl“, djevojke koja je „jedna od dečki“, djevojke kojoj ništa nije teško, djevojke koja se jednostavno ne trudi oko ničega i zato je cool. Onda je taj „standard“ nestao, iščeznuo kako su godine prolazile i polako smo došli do „boss girl“ pokreta, gdje je bilo izuzetno poželjno biti ambiciozna žena koja će napraviti velike žrtve da dostigne svoje ciljeve u poslovnom svijetu. Imati partnera nije baš bilo najpoželjnije, ali i ako ga je imala, on je morao sve svoje zanemariti kako bi njoj pružio uzajamnu podršku (double standards much?).
I tako su se ciklusi otvarali i zatvarali. Uvijek je bio neki tip djevojke koja je bila „standard“, koja su svi željeli biti. U 2020-ima je to postala „girl’s girl“. Djevojka koja ništa ne radi nauštrb drugih djevojaka. Uvijek je tu kad treba nešto pomoći, uvijek ima uložak viška za posuditi djevojci koji ni ne poznaje u toaletu, uvijek će pričuvati piće u izlasku i uvijek ćeš joj vjerovati ostaviti torbicu na čuvanju. Ali isto tako očekuje se da ne skriva gdje je kupila suknju, od kud nabavlja cool nakit i kako je došla do nijanse ruža koji je rasprodan apsolutno svugdje. Također, očekuje se da nikad ništa ne pokuša opovrgnuti što je druga žena rekla, iako je iz svemira očito da je to potrebno. Očekuje se da ne privlači pažnju na sebe svojim „glasnim“ ponašanjem, koje je jednostavno njezina osobnost. Očekuje se da i bezuvjetno posuđuje svoju obuću i odjeću, iako je riječ o skupim komadima na koje ona sama izuzetno pazi i ne zna hoće li im itko drugi moći posvetiti toliko pažnje.
Sve je to „girl’s girl“… a bome i mnogo više. I čim i jednom „prekršite“ i jedno od tih nepisanih pravila, automatski ne volite žene, nesigurne ste, ne znate biti solidarne and the list goes on… uglavnom jako je rigorozan taj režim koji određuje jeste li ili niste girl’s girl. I onda se malo zapitaš. Nije li prije, u patrijarhalnom društvu, obrazac bio sličan? Nemoj biti glasna. Nemoj preispitivati nikoga. Nemoj se izdvajati. Nemoj proturječiti i slični izrazi.
Tako shvatiš da je nešto, što je krenulo kao jako simpatičan izraz, preraslo u nešto što se koristi protiv nas žena. U nešto što nam je patrijarhat nametao prije xy godina, samo sada upakirano u prozirni celofan s ružičastom mašnicom feminizma. Da se razumijemo, smatram da je i feminizam otišao u skroz krivom smjeru, ali to je tema za drugi dan, a možda i mnogi još nisu ni spremni otvoriti ju.
Girl’s girl je bio, ključna riječ BIO, pojam koji je označavao zajedništvo. Brigu za druge djevojke unatoč tome što smo stranci. Značio je da možeš računati na djevojke koje ne znaš, ako te neki luđak u klubu ne pušta na miru. Značio je da možeš računati da će ti nepoznata djevojka u izlasku reći ako ti je haljina prozirnija nego si mislila ili da si ušla u one dane, a nisi ni osjetila. Označavao je i one spontane trenutke u garderobama, kad nisi sigurna hoćeš li kupiti neki komad, pa te grupica potpunih strankinja počne hajpati i govoriti ti da super izgledaš. To su girl’s girl.
Ali eto, Internet je učinio svoje i od super trenda, izraza, kako god ga želite nazvati, smo došli do toga da se preispituje svaki naš korak i stavljaju se etikete da ne volimo druge žene i slično.
Tako da ne, ne govorim da je sam izraz girl’s girl nešto loše, već ono što su društvene mreže učinile od njega je itekako loše. Mislim… nije ovo prvi put. Imamo tendenciju demonizirati dobre pojmove, pojave i slično. Jednostavno moramo naći nešto, što nam opravdava „spuštanje“ drugog. Što je ironično. Jer osobe koje nekome kažu da nije girl’s girl, prema njihovim standardima onda isto nisu. Jer kako ti možeš nekome to reći, namjerno ga spustiti, a sebe uzdizati kao najsvjetliji primjer tog izraza? Vrlo kratko, po svim zakonima logike, ne možeš. Doslovno sam sebi skačeš u usta.
Girl’s girl problematika
Ova debata je pokrenuta na internetu, kad se jedna influencerica odlučila požaliti na djevojku koja joj nije željela otkriti gdje je kupila čizme. I što onda? Stvarno ne bih rekla da je kraj svijeta, jer ti cura nije htjela reći gdje je kupila čizme. Pomalo vraćamo gatekeeping, a zašto i ne bismo? Pa iskreno, dosta mi je da svi nose 3 ista odjevna komada, jedan isti parfem i identičan makeup. Jedna kolegica mi je rekla kako ona ne voli dijeliti sa svima koji parfem koristi i to mi je skroz legitimno. Ona utroši vremena i vremena u istraživanje parfema, razgovor sa stručnjacima i dubinski razumije svaki miris koji nosi. A i razumije zašto taj parfem funkcionira na njezinoj koži.
Osobno ne gatekeepam baš ništa, jer nisam nešto inovativna i većina odjeće mi je iz nekih od dućana Inditex grupacije. Ako nađem neki cool dućan, vjerojatno ću pisati o njemu ili u najmanju ruku ću ga vrlo ushićeno podijeliti sa svojim prijateljicama. Ali opet, nekako razumijem i ljude koji ne žele dijeliti neke stvari. Da mi je glupo kad netko gatekeepa majicu iz Zare, je, ali opet, možda ima razlog za to. I zašto bih osuđivala nekog jer nije želio reći gdje je kupio čizme? Btw, ako vas zanima, čizme su bile iz Urban Outfittersa (nisam vam otkrila najčuvaniju tajnu ikad, jer su oni sami uskočili u komentare gore spomenutog videa) i oni su vrlo brzo napravili marketinški potez na tu temu, kao što mnogi (i mislim mnooogi) brendovi vole od svake internetske „atrakcije“ napraviti nešto da im podigne prodaju.
Pa je i taj girl’s girl trend dobio svoj marketing moment, jer su mnogi izbacili platnene torbe s natpisima „just a girl’s girl“ i sličnima, pa i majice, kape i sve što može imati tisak na sebi. Neki su čak svoje društvene mreže okrenuli izradi videa na temu „you’re a girl’s girl if you…“ i nekako to povezali sa svojim brendom. Come on, mora li sve biti kampanja ili aktivacija na društvenim mrežama?
Jasno je meni to sve, moraš biti u toku s trendom, moraš se nekako približiti publici, ali nauštrb drugih? Ne znam baš da mogu stati iza toga. Taj „trend“ se mogao okrenuti na toliko dobrih načina i prilagoditi apsolutno svakom (dobro možda ne baš svakom, svakom) brendu/industriji, ali eto, manjak dugoročnog razmišljanja i tu smo gdje smo.
Što onda izraz girl’s girl predstavlja u svojoj srži?
Girl’s girl bi trebao označavati stajanje uz žene kad ih se pokušava utišati ili se nepravedno odnosi prema njima. Pružanje istinske emotivne sigurnosti, bez nekih skrivenih motiva koji nama idu u korist. Slavljenje drugih žena i njihovih uspjeha kao da su naši. Ali i pozivanje jedna druge na odgovornost zbog nanesene štete nekome/nečemu, a ne zbog navodnog “duga” muškoj pažnji.
Ipak, možda bismo svi skupa trebali prestati toliko opsesivno tražiti tko jest, a tko nije girl’s girl i jednostavno početi biti normalni jedni prema drugima. Jer ako moramo svakih pet minuta dokazivati koliko podržavamo druge žene, možda smo potpuno fulali poantu.
