Ulazi kompleksa Franc Zagreb postat će stalni izložbeni prostor za jedanaest umjetničkih instalacija suvremenih hrvatskih umjetnika, trajno integriranih u arhitekturu zgrada. Umjetnički koncept, razvijen za MADO grupu, inicijativa je arhitekata iz ureda njiric+, autora arhitekture Franca, uz kustosku potporu dr. sc. Nataše Ivančević, povjesničarke umjetnosti.
Polazeći od zagrebačke tradicije uređenih donjogradskih haustora te ideje da su ulazi ključna mjesta prijelaza između grada i intime stanovanja, svaki je ulaz promišljen kao zasebna prostorna cjelina, obilježena jedinstvenom umjetničkom intervencijom koja prostoru daje jasan identitet i doživljaj konkretne adrese. Na taj način projekt doprinosi poticanju suvremenog umjetničkog stvaralaštva i njegovoj trajnoj prisutnosti u svakodnevnom životu stanara, ali i u javnom prostoru grada.
svaki je ulaz promišljen kao zasebna prostorna cjelina
U projektu sudjeluju suvremeni hrvatski umjetnici: Alem Korkut, Kristian Kožul, Neven Bilić, Predrag Todorović, Silvio Vujičić, Ana Mušćet, Joško Eterović, Božica Dea Matasić, Vladimir Novak, Ida Blažičko i Marina Bauer.
U prvoj fazi projekta predstavljaju se skulpture u nastajanju od pet likovnih umjetnika: Alem Korkut sa skulpturom Slap, Kristian Kožul s reljefom Strata, Neven Bilić s reljefom Polje, Predrag Todorović s instalacijom Zlatna ljuska te Silvio Vujičić s reljefom Liminal. Radovi su razvijeni posebno za ulazne prostore Franca, u dijalogu s proporcijama prostora, arhitektonskim ritmom i svjetlom, te zamišljeni kao trajni suputnici svakodnevnih dolazaka i odlazaka.
Kako ističe Alem Korkut, njegov rad Slap nije zamišljen kao statičan objekt: „Rad nije zamišljen kao statičan objekt, već kao forma koja reagira na prostor i svjetlo, mijenjajući se kroz vrijeme i iskustvo promatrača.“
Kristian Kožul svoj reljef Strata opisuje kao trenutak prijelaza u prostoru: „Umjetnički rad u ulazu djeluje kao mentalna membrana – trenutak prijelaza između javnog prostora i intime stanovanja.“
“Sjećam se kada sam prvi put vidio reljef Dušana Džamonje u Ininoj zgradi kod Kvatrića. Osjetio sam gotovo zavist prema ljudima koji svakodnevno prolaze kroz predvorje pokraj njega i žive taj jedan izdvojeni, privilegirani trenutak u kojem je taj reljef — samo njihov. Toliko snažno prisutan u njihovom svakodnevnom dolasku i odlasku iz zgrade. Osnažujući svjedok prolaska. Koji umjetnik ne bi poželio stvoriti takav trenutak zaljubljenosti i svrsishodnosti vlastitog rada?”
Govoreći o reljefu Polje, Neven Bilić naglašava odnos arhitekture i strukture: „Kroz modularnost i ponavljanje želio sam stvoriti rad koji mirno, ali postojano surađuje s arhitekturom i dugoročno oblikuje identitet prostora.“
„Ornament kod mene nije ukras nego gradbeni princip — način da se stroga geometrija dovede do ruba apsurda, ali i dodatno naglasi.“
Za Predraga Todorovića, čija je instalacija Zlatna ljuska izvedena s patiniranom pozlatom, svjetlost ima ključnu ulogu: „Pozlata ovdje nije dekoracija, već svjetlost koja se vraća prostoru i unosi osjećaj tišine i unutarnje koncentracije.“
„Ulazni prostor doživljavam kao prvi dah zgrade — mjesto gdje umjetnost može usporiti korak i najaviti unutarnji svijet.“
Silvio Vujičić pak naglašava materijalnost i tjelesnu prisutnost u prostoru kroz rad Liminal: „Rad reagira na svjetlo i prisutnost tijela, stvarajući površinu koja pamti dodir, prolaznost i promjenu.“
„Zanimljiva mi je napetost između čvrstoće i lomljivosti, refleksije i apsorpcije — želio sam da reljef Liminal ‘guta’ pogled promatrača.“
„Umjetnost u arhitekturi više nije dekoracija — ona stvara emocionalni ton prostora.“
Kako dodatno ističu arhitekti iz ureda njiric+: „U suvremenoj praksi ulazni se prostori često tretiraju kao neutralne komunikacije ili se označavaju dvodimenzionalnim intervencijama. U projektu Franc odlučili smo se za skulpturu kao snažniji prostorni akcent – medij koji svojom tjelesnošću, volumenom i odnosom prema svjetlu aktivno sudjeluje u doživljaju prostora i intenzivnije oblikuje iskustvo ulaska.“
U drugoj fazi projekta, planiranoj za sredinu godine, bit će predstavljeni radovi preostalih umjetnika, čime će svih jedanaest ulaza kompleksa Franc Zagreb biti zaokruženo u cjeloviti umjetnički program.
Odabir umjetnika i kustoski okvir projekta potpisuje povjesničarka umjetnosti dr. sc. Nataša Ivančević, koja projekt sagledava kao suvremenu interpretaciju tradicije integracije umjetnosti u arhitekturu, s naglaskom na njezinu trajnu prisutnost u svakodnevnom životu stanara.
„Umjetničke instalacije u ulazima Franca dio su našeg dugoročnog promišljanja kvalitete stanovanja. Umjetnost ovdje nije izdvojeni sadržaj, već sastavni element prostora koji gradi identitet kompleksa i doprinosi njegovoj dugoročnoj vrijednosti“, izjavila je Sanja Kušan, voditeljica marketinga i komunikacija MADO grupe.
Umjetnički program u Francu Zagreb potvrđuje ambiciju projekta da arhitektura, umjetnost i svakodnevni život funkcioniraju kao jedinstvena, promišljena cjelina, u kojoj su javni prostori oblikovani s dugoročnom kulturnom i prostornom vrijednošću.
