Opa! Opet mi je pisao M. Čekaj samo da vidim preview, joj duga je poruka i ne vidim do kraja. Ne, ne, nema šanse da je otvorim odmah, pričekat ću do sutra. Ali full me zanima kaj mi je napisao. Nema veze, sve može pričekati do sutra, taman da pomisli da sam jedva čekala da mi se javi. Nema šanse, ali pisat ću frendici. “Kaj si luda?”, pa nećeš mu valjda odgovorit sad nakon što ti nije čestitao ni ročkas. Urlamo obje od smijeha iako meni, a ni njoj zapravo uopće nije smiješno. Svaki put kad kažem “Tko ga &”$”, znam da lažem. A volim to reći, češće no bih htjela.
Kad frendica preuzme krizni stožer
Kad prijateljičin savjet utihne, podivljaju društvene mreže sa svojim: nemoj mu pisati, pusti ga da vidi što je izgubio, 7 savjeta kako da poludi za tobom i tako do japanskih čarolija koje možete koristiti, ali samo ako ste ono full sigurne da ga želite nazad? Hm, joj, mama, panika, ne znam, ajde da malo razmislim kad riješimo vaš vještičji kviz. Ekipa na poslu me ubija u pojam zbog sad i vama vidljivog algoritma, ali s obzirom na to da mi neke stvari trebaju čisto da provjerim što su, (pre)zrela sam još jedan račun koji će služiti samo za istragu. Vjerujem da će se vrlo brzo nakrcat smećem. Da stvar bude zabavnija, tu su i savjeti za muškarce: zbog ovih stvari će vas obožavati, otkrij što Ribe vole i kako ih zavesti da te nikad ne zaborave. Mister Džirlo, jeste li to vi?
A što ako mi je zapravo stalo?
Dobro, sad kad smo ustanovili da smo i jedni i drugi adekvatno savjetovani, ostaju nam još samo, stvarni osjećaji. Ali i to ovih dana ide vrlo lako. Situacije se prebacuju preko ramena u sekundama, perspektiva divlja i na kraju dana sami sebi kažemo: život je kratak za gluposti tog tipa. I ja ću se prva složiti s time, ali ću se složiti i s time da je život prekratak da ljudima ne kažemo gdje zapravo stojimo. Da, želim da znaš da sam te sanjala, želim da znaš da te želim ponovno vidjeti i da me pas od frendice full podsjeća na tebe. Vjerujem da takvu poruku svi možemo preživjeti.
Naravno, nažalost, moramo i u negativ, što zvuči i jest puno mučnije. Naš ego i to može prožvakati kad zagusti. Ali sve to isključivo ako označimo kvačicu “prihvaćam uvjete da ću ispasti totalno cringe ako se otvorim.” A biti cringe je danas najjadnije što možeš zavajbat.
Cringe je postao emocionalna dijagnoza
I zato glumimo da nam je svejedno i da je to još samo jedan propali slučaj u nizu koji nam je kliznuo iz ruke za čas, ko’ lignja. Sve izbagateliziramo pa tako i svoje osjećaje. Jer nije fora biti tužan radi nekog, nije cool biti “nesretno” zaljubljen ili patiti zbog prekida s partnerom. Nemamo vremena za priču o prijateljima čiji su životi na ovoj zemlji završeni. “Ma pusti sad to, moraš živjeti dalje.” Da, uvijek moraš živjeti dalje, jer je opozit toga da živiš stalno na mjestu? Ili da uopće ne živiš?
Koliko naših današnjih emocionalnih odluka zapravo nisu ono što stvarno želimo, već kako želimo izgledati? Čekaj, kome ono? Izazivam vas da razmislite kad ste se zadnji put ogolili i jednostavno bili ono što jeste pod svaku cijenu. Sjetite se toga idući put kad se ne budete htjeli javit prvi jer je to rekao new age Mister Džirlo.
Glumimo da nam je svejedno
Internet je od odnosa napravio, za moje pojmove prilično očajnu stratešku igru. Postoje jasna pravila kada odgovoriti, koliko čekati, tko se prvi javlja, tko koga prati, tko je pogledao story (ovo i dalje ne kužim) i tako dalje. Ako se javiš – očajan si, ako priznaš da ti se sviđa – gubiš moć, ako pitaš nešto što se tiče odnosa – needy si, a ako si povrijeđen automatski si slab. Jebiga, ok je željeti biti sve to.
Mi, generacija koja možda znamo kako mogu odnosi izgledati bez interneta jer ga jednostavno dobar dio života nismo imali, nemamo pojma što se ovdje događa. Imamo samo uputstva kako zadovoljiti društvene obrasce, ali ne i samog sebe. Samo, gdje će se prelomiti? Na nama jasno je, u ovoj situaciji pizdimo – samo mi.
Double tekstaj ako osjećaš
Moj osteopat kaže: ako ti netko dovoljno dugo govori da vani pada kiša, a evidentno je sunce, ti ćeš za neko vrijeme u tu izjavu povjerovat. Može Markoviću, muči me još samo to što je postalo tako teško povjerovat sebi i svojim emocijama. I zato je moj moto; pljuni sve na stol, double tekstaj ako osjećaš, odgovaraj na poruke u istoj sekundi ako se pritom nećeš spičiti u zid bajkom, ako te štrecnulo i ako imaš što za reći, piši eseje dok te Instagram ne upozori da ti je tekst predug, šalji trake koje želiš podijeliti s, razmjenjuj misli.
Fuck this shit, ipak nam je stalo
Osjećaj, intuicija ili seen će ti brzo reći ima li ili nema smisla i kad i ako stat. Biti iskreno svoj bez uvrnutih pravila je u ludom svijetu još luđe, ali jedino vrijedi. Za nas. Na kraju dana nikog zapravo nije briga jesi li cringe ili previše. A “nije mi stalo” koristiti kao obrambeni mehanizam da više nikad u životu ne bismo bili povrijeđeni ili čuli to nepopularno – ne, dugoročno vjerujte mi, neće upaliti.
Upalit će nam progovaranje iz vlastitih “muda”, jedino tako ćemo uništiti trend algoritma. Fuck this shit Mister Džirlo, ipak nam je stalo. I očito je da ne planiramo šutjeti o tome.
