Ako pratite radove hvaljenih umjetnika iz regije, Emir Šehanović je ime koje biste trebali znati. Rođen u Tuzli, Šehanović trenutno živi i radi u Beogradu i vrlo je aktivan na međunarodnoj izlagačkoj sceni. Zagrebačka ga publika vrlo dobro zna kao street artista, umjetnosti koje je Emir ostavio iza sebe jer je pronašao ljepotu u prostornim instalacijama.
Šehanović je tako otkrio ljubav prema kiparstvu, odnosno izradi skulptura, a njegov mu je rad donio titulu 100 najboljih kipara sutrašnjice, u izboru izdavačke kuće Thames and Hudson. Ovaj umjetnik ima svoju prvu zagrebačku samostalnu izložbu u galeriji Trotoar pod nazivom „There Will Be Bliss“. Riječ je o ciklusu radova koji kombiniraju skulpture i digitalne printove istražujući kompleksne teme poput ljudske imaginacije, kreativnosti i osjetljivosti te njihovog utjecaja na stvaralački proces.
Izložbu možete pogledati do 1. lipnja, a Emir je s nama podijelio svoje misli o izložbi, stvaralaštvu i vlastitom putu ka kiparstvu.
Koja je osnovna ideja izložbe radova „There Will Be Bliss“? Kako je nastala?
Moja izložba u Trotaoru istražuje ideju post-ljudske budućnosti i načina na koji ćemo doživljavati svijet onda kada priroda postane manjina. Radovi koje možete vidjeti na izložbi reflektiraju moju viziju tog budućeg svijeta, gdje se organski i umjetnički elementi stapaju, stvarajući ambivalentne forme koje potiču na promišljanje o našem odnosu s prirodom i tehnologijom. Osnovna ideja je istražiti moguće smjerove u kojima bi se čovječanstvo moglo kretati suočeno s ekološkim izazovima i tehnološkim napretkom. Sam naslov izložbe ističe napetost između naših idealnih vizija budućnosti i stvarnosti koju živimo.
Uz skulpture, u ovoj seriji radova kombiniraš i print. Kako se oni nadopunjuju sa skulpturama i što prikazuju?
Kombinacija skulpture i printa omogućava mi da istražim granice stvarnosti i iluzije. Igranje s različitim medijima potiče promatrača da se zapita što je stvarno, a šta iluzija u ovom našem svijetu, koji je sve više oblikovan digitalnim filterima i pomaknutim stvarnostima. Mješavina medija skulpture i printa dozvoljava mi da istražim složene ideje i da posjetitelje izložbe u ovo dašnje izazovno vrijeme, „natjeram“ na razmišljanje o percepciji i istini.
Što ti je važno postići svojim radovima? Kakav dojam želiš ostaviti na promatrače tvojih djela?
Kako se ne bih ponavljao, nadovezao bih se na kraj prethodnog odgovora i dodao da mi je kvaliteta ključna, želim prenijeti poruku i inspirirati promatrače i posjetitelje na razmišljanje. Također, važno mi je da moji radovi izdrže test vremena i da ostave dojam autentičnosti i dubine.
Kako izgleda proces kreiranja umjetničkog djela: od same ideje pa do realizacije?
Realizacija, za mene, obično počinje istraživanjem i konceptualizacijom. Upuštam se u teme koje me inspiriraju i proučavam različite tehnike i materijale, koji bi mogli na najbolji način prenijeti poruku koju želim komunicirati. Kada se pojavi jasna “slika”, krećem u kreativni proces, dopuštajući eksperimentiranju i spontanosti da oblikuju konačno umjetničko djelo.
Što te najviše fascinira kod izrade skulptura? Daje li „igranje“ s različitim materijalima i oblicima svaki puta jednako zadovoljstvo?
Konkretno, kod izrade skulptura i instalacija, najuzbudljivija je upravo ta mogućnost uspostavljanja balansa između igre, neočekivanih faktora i ideje, uz kontrolu materijala. Svaki novi proces stvaranja donosi novo zadovoljstvo. Poigravanje s različitim materijalima, oblicima i softverima pruža mi priliku da istražujem i eksperimentiram na drugačije načine. To sa sobom nosi i jedinstveni izazov koji me gura da napredujem, a proces učenja i rasta je, zahvaljujući tome, neprekidan.
Kako biraš materijale za svoje skulpture? Postoji li neki s kojim voliš najviše raditi?
Kada je riječ o odabiru materijala volim propitivati i analizirati mogućnosti i isprobavati raditi s neočekivanim kombinacijama. Inspiraciju često nalazim u industrijskim materijalima, koji dodaju suvremenu notu mojim skulpturama, a posebno me privlače materijali koji nude svestranost i omogućavaju eksperimentiranje. Međutim, izbor materijala često proizlazi iz specifičnog koncepta ili teme koju želim istražiti. Vjerujem da svaki materijal, ako je promišljeno odabran adekvatno samom radu, posjeduje jedinstvene kvalitete koji mogu poboljšati konceptualnu dubinu djela.
Nekoć si se bavio street artom. Kad je počela ljubav prema kiparskom oblikovanju?
Strast prema kiparskoj praksi proizašla je iz kontinuiranog istraživanja i reinterpretacije prostora kao ključnog elementa u mom stvaralaštvu. Počeo sam kao street art umjetnik, gdje sam se fokusirao na intervencije u javnom prostoru, koristeći ga kao platformu za dijalog i izražavanje. Kako sam se dalje autorski razvijao, otkrio sam da me sam prostor više inspirira prema prostornim instalacijama, a kasnije i prema skulpturi. Dakle, ljubav prema kiparstvu rodila se iz mog neprestanog istraživanja prostora i njegovog utjecaja na moje umjetničko izražavanje.
Odakle crpiš inspiraciju za svoje radove? Jesi li već imao trenutak umjetničke blokade i ako jesi, kako ju riješiti?
Mislim da je svakom umjetniku sasvim prirodno povremeno doživjeti umjetničku blokadu. Kada se to dogodi okrećem se raznim aktivnostima, kao što su razgledanje trgovina s alatom, proučavanja opreme s kojom bih mogao raditi, raznih asesoara, pa čak i sportske opreme. Odlazak u prirodu također pomaže da se oslobodim blokade, a istovremeno mi zasigurno pruža i inspiraciju za nove radove. U tim trenucima, umjesto forsiranja, preferiram sebi dopustiti slobodu da se opustim, jer se često baš tada rađaju nove ideje.
Postoje li neka ograničenja u umjetničkom poslu kojim se baviš?
Da, sigurno postoje brojna ograničenja, a posebno na ovim našim prostorima. To može biti nedostupnost određenih materijala ili alata, ali i pitanja poput vidljivosti ili prihvatljivosti određenih koncepta. No, umjesto da me to obeshrabri, ja na to gledam kao na dodatni izazov. Mislim da su ta ograničenja, na neki način, integrirana u moj rad i često me potiču da budem kreativan na drugačije načine.
Kada znaš da si zadovoljan onime što si kreirao? Jesi li po prirodi perfekcionist?
Kada je u pitanju zadovoljstvo nekim radom, uvijek sam u procesu razmišljanja kako bih ga mogao još poboljšati, što rezultira time da je teško osjetiti kraj. Iako sam sklon perfekcionizmu, vremenski okviri oko izložbi i završavanja projekata mi često ne dopuštaju beskonačni rad. Ipak, trudim se da njegujem taj aspekt perfekcionizma u svom radu, koliko god je moguće, i ponekad, nakon što s nečim završim, treba mi određena distanca da mogu objektivno sagledati svoje djelo i osjećati potpuno zadovoljstvo njime.
I za kraj, postoji li neko ime iz svijeta umjetnosti koje ti je uzor i čije radove posebno voliš i cijeniš?
Postoji mnogo umjetnika čije radove cijenim i koji me inspiriraju svojom originalnošću i dubinom izraza. Najviše cijenim kvalitetu, jer opstaje u vremenu naspram trendova. Ne bih izdvajao pojedinačna imena jer se bojim da bih nekoga mogao zaboraviti.
