U njezi kože, kao i u estetskoj medicini, postoje trenuci kad industrija ne izbacuje samo novi proizvod – već novu logiku i uče nas kako od tih proizvoda zaista dobiti maksimum. U posljednjih godinu dana to su se ispostavili “collagen banking” i “biohacking” kože. Biotehnologija u proizvodnji je nešto što je najavljeno kao budućnost jer se stvaraju aktivni sastojci na temelju onih koje možemo naći u prirodi, pa su tako polinukleotidi ili skvalan koji se inače “izvlače” iz živućih organizama sad razvijaju u laboratorijima prema genetskom otisku koji se proučio i pronašao u nekim biljnim vrstama. Ne radi se o trendovima koji dolaze i prolaze s promjenom godišnjih doba. Ovo su dugoročne strategije njege koje, jednom kad ih razumijete, postavljaju potpuno drugačiji način promišljanja – o vremenu, starenju i ulozi preparativne kozmetike u našem životu.
Kao netko tko se godinama kreće na razmeđi između novinarstva, modelinga i suradnje s beauty brendovima – nisam impresionirana lako. Naučila sam razlikovati hype od stvarnih pomaka u razumijevanju biologije kože. A ono što danas čujemo o kolagenu i biohacker pristupu nije hype.
Collagen banking
Ovo je u suštini investiranje u dermalni kapital. Kolagen je temelj. Strukturni protein koji čini oko 80% suhe mase kože, a s godinama – osobito nakon 25. – njegovo prirodno stvaranje počinje drastično opadati. Do četrdesetih, većina ljudi izgubi oko 30% kolagena u koži. No ono što je industrija napokon priznala jest da nadomjestak izvana (u obliku kolagenskih krema) ima ograničen učinak. Zato sve više stručnjaka, od dermatologa do estetskih liječnika, zagovara ono što zovu “banking” – ne doslovno čuvanje kolagena, već ranu stimulaciju njegove proizvodnje.
To znači korištenje topikalnih retinoida (u dozama koje stvarno potiču fibroblaste), vitamina C u obliku askorbinske kiseline u stabilnim, bioaktivnim oblicima (najčešće L-askorbinska kiselina 15%+), peptida s ciljanom funkcijom (npr. signalni peptidi poput Matrixyl 3000), ali i uključivanje profesionalnih tretmana poput microneedlinga s radiofrekvencijom, kolagenskih biostimulatora (polinukleotidi, Sculptra, Profhilo) i kontroliranih laserskih tretmana koji rade ono što nijedna krema ne može: induciraju regeneraciju iznutra.
No ono što mi se kod “collagen bankinga” posebno sviđa nije samo metoda, nego filozofija. Više ne čekamo da koža “poklekne”. Radimo za njezinu budućnost, jednako kao što treniramo tijelo da ostane snažno u starosti. Kolagen se više ne pokušava nadomjestiti. Gradi se – sustavno i dugoročno.
Biohacking kože
Dok “collagen banking” cilja strukturu, “biohacking” ide još dublje – do same biologije kože. To nije termin koji se koristi olako. Prečesto se spajaju riječi “clean”, “glow”, da jednostavno počinju gubiti smisao i ne težimo za proizvodima koji nam ta dva pojma daju dugoročno. Biohacking kože znači nešto drugo: optimizaciju staničnih procesa kroz sinergiju sastojaka, tehnologije i načina života.
U praksi to znači da njega više ne služi samo “za njegovanje”, već kao podrška prirodnim procesima obnove. Govorimo o proizvodima koji ciljano djeluju na senescentne stanice (one koje su prestale funkcionirati, ali još nisu umrle – i koje aktivno doprinose starenju). U prijevodu: zamislite zgužvani papir na kojemu je nešto bilo napisano – što ako možemo taj papir ponovo otvoriti, malo ga izravnati u ponovo čitati tu “poruku” koja je na njemu napisana. Tu su prisutni novi, potentni spojevi poput bakuchiola koji djeluje poput retinola, ali bez iritacije, EGCG iz zelenog čaja, ferulinske kiseline koja stabilizira C vitamin, i eksperimentalne molekule koje potiču autofagiju – prirodni mehanizam “čišćenja” unutar stanica.
Jedan od najuzbudljivijih pomaka su egzosomi – mikročestice koje prenose informacije između stanica. Kad se koriste u kozmetici, egzosomi iz biljnog ili matičnog izvora mogu potaknuti obnovu, zacjeljivanje i ujednačavanje tena na razini koja prije nije bila moguća bez invazivnih tretmana.
Biohacking također podrazumijeva potpuno novi pristup hidrataciji: ne samo vlaženje površine, nego dubinsku rehidraciju i osiguravanje da barijera kože funkcionira optimalno. Tu dolaze nisko-molekularna hijaluronska kiselina, niacinamid, urea, skvalan i ceramidi koji ne samo da zadržavaju vlagu, već reguliraju upalne procese i vraćaju koži otpornost.
Kako ova dva pristupa djeluju zajedno?
Najzanimljiviji aspekt nije u njihovoj pojedinačnoj snazi, nego u sinergiji. “Collagen banking” je konkretan, usmjeren na specifičan cilj: održavanje i poticanje strukturnih elemenata kože. “Biohacking” je širi – on stvara uvjete u kojima koža može optimalno funkcionirati. Kao da trenirate sportaša (biohacking) i dajete mu najbolju prehranu za mišiće (collagen banking).
U svojoj praksi, ta dva pristupa više ne odvajam. Ujutro kombiniram antioksidanse (vitamin C, resveratrol), barijerne lipide i SPF; navečer retinoide, peptide i hidratantne reparative. Jednom mjesečno ubacujem profesionalne tretmane – ovisno o stanju kože: microneedling, polinukleotide, ili u hladnijim mjesecima blage kemijske pilinge. Jer nije poanta da koža “izgleda dobro”. Poanta je da funkcionira dobro. Da zna što joj je činiti kad naiđe stres: fizički, hormonalni, okolišni. Da ima “mišićnu memoriju” mladosti.
