U nedjelju, 9. svibnja, na prvom programu HRT-a premijerno je prikazana prva epizoda dokumentarnog serijala Dulum zemlje. Riječ je o četiri jednosatne epizode čiji su protagonisti ljudi koji su užurbane urbane sredine zamijenili životom u prirodi i posvetili se ekološki održivoj poljoprivredi. No, Dulum zemlje mnogo je više od priče o poljoprivredi. Priča je to o šačici vizionara koji su odlučili plivati kontra struje, onima koji su se oduprli sveopćoj atmosferi u kojoj prevladavaju pasivnosti i kukanje, onima koji su promijenili svoje živote iz temelja, izazove pretvorili u prilike i u tome pronašli mir i zadovoljstvo. Priča je to i o ustrajnosti, pozitivnoj energiji, odlučnosti, zajedništvu, trudu, uspjehu, ispunjenju, te ljubavi i poštovanju prema prirodi. No, povrh inspirativnih priča koje će vas nedvojbeno napuniti za nadolazeći radni tjedan i potaknuti vas da preispitate svoje životne odabire, Dulum zemlje sasvim je sigurno jedan od boljih dokumentaraca domaće produkcije koje imamo prilike gledati. Svaki segment produkcije vrhunski je promišljen i realiziran, od kadrova koji često mame uzdahe oduševljenja, preko montaže i špice pa sve do muzike. Producentica serijala je Tamara Babun (Wolfgang&Dolly), a mi smo u nestrpljivom iščekivanju idućih epizoda porazgovarali s redateljem serijala Filipom Filkovićem Philatzom koji s Tomislavom Krnićem potpisuje i autorstvo i scenarij.
U NEDJELJU JE NA HRT-U PRIKAZANA PRVA EPIZODA TVOG NOVOG DOKUMENTARNOG SERIJALA DULUM ZEMLJE, INSPIRATIVNA PRIČA O LJUDIMA KOJI SU URBANE SREDINE ZAMIJENILI PRIRODOM I VRATILI SE ZEMLJI. JE LI OKIDAČ ZA SNIMANJE SERIJE BILA OVA SITUACIJA IZOLIRANOSTI U KOJOJ SU MNOGI SHVATILI DA BI SVOJE SKUČENE STANOVE RADIJE ZAMIJENILI PRIRODOM KOJA NUDI VEĆU DOZU SLOBODE?
Ideja nema veze s trenutnim stanjem i izolacijom. Moj koautor serijala Tomislav Krnić i ja kao da smo još prije par godina predicirali da bi se ovakvo nešto moglo dogoditi kada smo osmišljavali core ideju serijala. Kažem to jer mi se čini da je tajming odličan.
Svakako, ideja je da nam budućnost nije da svi budemo nagurani u velikim gradovima i udišemo trulex oko nas već da se pokrenemo i napravimo nekakve homogene pomake na bolje. Nekada zaista treba stati u nepoznato bez straha – kako bi rekao jedan od protagonista.
SERIJAL SE SASTOJI OD ČETIRI NASTAVKA KROZ KOJE GLEDATELJE UPOZNAJEŠ S KREATIVNIM POLJOPRIVREDNICIMA. TKO SU ONI I KAKO ŽIVE?
Kroz četiri jednosatne epizode upoznajemo kozara i sirara Aleša Winklera, Gorana Vrabeca – ljubitelja ljutog, šinjorinu Smokvu, odnosno Sandru Babac i vrhunskog vinara Denisa Bogoevića Marušića. U svakoj epizodi serije Dulum zemlje imamo čast upoznati te vizionare, buntovnike, one koje drugi zovu “ludima” i kroz njih otkrivamo pojedine grane poljoprivrede. Uz protagoniste saznajemo o filozofiji života na zemlji i od zemlje, izazovima, problemima, ustrajnosti, naporima, važnosti obiteljske podrške, i, konačno, zadovoljstvu koje sva emocionalna, intelektualna i financijska ulaganja donose tim ljudima i posljedično njihovoj zajednici.
ŠTO PROTAGONISTI SERIJE NAVODE DA JE BIO OKIDAČ ZA NJIHOVE VELIKE ŽIVOTNE PROMJENE? I KOJI SU IZAZOVI S KOJIMA SU SE PRITOM SUSRETALI? JESU LI NJIHOVE PRIČE SLIČNE?
Isprva nisam ni slutio koliko su im priče slične, a opet, dijametralno različite. Zanimljivo je što se okolina svima njima smijala kada su dobili inicijalne ideje za svoje pothvate kojima su se kasnije proslavili. Svi su im pričali da je to nemoguće, nerealno, nije vrijeme za to ili da su naprosto ludi… Zanimljivo je to promatrati i postaviti pitanje kako ih sada komentiraju ti skeptični naysayeri. Neki protagonisti su osjetili poziv, nekima se to dogodilo slučajno, ali kroz vođenje dobrim unutarnjim kompasom i dobro strukturiranim planom postigli su ono što mnogi ne uspiju. No, moramo znati da smo svi isti, mene je život naučio da svi imamo iste prilike i mogućnosti.
Izazovi su ogromni, svatko ima svoju putanju i problematiku i svatko od njih je osmislio i proživio svoj način kako postići nešto za što drugi misle da je “nemoguće”. Zanimljivo je što njihovo putovanje i dalje traje i otvoreni su za sve outcome. Osobno, smatram da možemo sve, samo je pitanje želimo li to.
SUSRETI S INSPIRATIVNIM I USPJEŠNIM LJUDIMA ČESTO REZULTIRAJU S MNOGO NOVIH SPOZNAJA. JESI LI OD NJIH I SAM NAUČIO NEKU NOVU ŽIVOTNU LEKCIJU?
Kod svakoga sam naučio ponešto – ipak smo se s njima družili jedan podulji period. To nekako i je cilj, da i osobno osjetim transformaciju kako bih ju mogao prenijeti i gledateljima. Potvrdio sam si da zaista nikada ne treba odustajati. Iako je priroda različitih suradnji drugačija, tim ljudi je sve; bila to obitelj, prijatelji ili poznanici. Pozitivna grupna dinamika je ključ uspjeha, ali isto tako, kritika od strane vjerodostojnih ljudi.
Postoji tu nekoliko razina druženja i učenja od drugih. Recimo sjećam se da sam nakon snimanja s Alešem Winklerom potvrdio kako je inspiracija posvuda oko nas. Od Gorana Vrabeca možemo naučiti o snažnim radnim etikama i higijenskom pristupu poslovanju. U slučaju Sandre Babac možemo naučiti o očuvanju naše tradicije korištenja smokava koje smo zapostavili. Kroz Denisa Bogoevića Marušića možemo isponova naučiti sve o vinu i vinogradarstvu.
DULUM ZEMLJE PREDSTAVLJA LJUDE KOJI SE BAVE EKOLOŠKI ODRŽIVOM POLJOPRIVREDOM. ZAŠTO JE PROMOCIJA EKOLOŠKE ODRŽIVOSTI U POLJOPRIVREDI VAMA BILA VAŽNA I ZAŠTO SMATRATE DA SE O NJOJ TREBA VIŠE PRIČATI?
Smatram da je važno pričati o svemu, ali moramo pričati na način da se dobro čuje. Ponekad ljudi pričaju isti jezik, ali se ne razumiju. Smatram da moramo biti promotori dobre volje i pozitivno nastrojenih ljudi koji zajednicu mogu pokrenuti, a ne postaviti fertilno područje za kukanje. Da, teško je, ali teško je svugdje ako pokušaš jednom i odustaneš.
Dosta nam je bilo negativnosti. Svi kažu da se nešto ne može, mi tvrdimo da to nije istina jer smo doživjeli drugačije i upoznali ljude na svakom kraju Hrvatske koji kažu da se može. Hrvatska je zemlja uspješne, inovativne i ekološki održive poljoprivrede. Za razliku od većine negativno nastrojenih, mi smo upoznali poljoprivrednike koji su ispunjeni, pozitivni i zadovoljni ljudi. Unatoč brojnim teškim izazovima, u Hrvatskoj postoje vizionari svjesni njezinog poljoprivrednog potencijala koji vlastitom energijom, trudom i resursima ulažu u njega.
I ZA KRAJ, DA TE PITAM, PO ČEMU SE DULUM ZEMLJE RAZLIKUJE OD SVEGA ŠTO SMO DOSAD IMALI PRILIKE GLEDATI NA MALIM EKRANIMA?
Pokušao bih na ovo odgovoriti nesubjektivno. Mislim da se razlikuje po tome što smo odlučili ne podcijeniti svoju publiku. Željeli smo napraviti uistinu serijal kakav bismo i mi sami voljeli gledati. Postavili smo neke visoke kriterije i nismo uzimali ne kao odgovor. Utoliko, smatram da se radi o jednoj iskrenoj produkciji koja komunicira s više generacija odjednom. U samom pristupu, a nadam se da će publika to prepoznati, izlazimo van žanra nečega što smo navikli gledati.
