Kada se spomene filmska adaptacija Shakespeareove najpoznatije drame, Romeo i Julija, sigurna sam kako vam prvo padne ona s Leonardom DiCaprijem i Claire Danes. Upravo ta verzija, za koju je zaslužan Baz Luhrmann i danas se smatra jednim od najboljih filmova, pa, ikada. Od neonskih križeva, havajskih košulja, krvavih dvoboja, do vrlo dinamičnog snimanja, ovaj film je obilježio 90-e i ostao jedan od onih klasika koje svatko mora barem jednom pogledati. Baz Luhrmann je Shakespeareovu najpoznatiju ljubavnu priču pretvorio u vizualnu eksploziju koja i danas inspirira – od mode, preko glazbe, do stila režije. Iako bi neki rekli kako njegov, pomalo kaotičan i bezobziran stil povremeno zamagljuje čistoću originalne predstave, Luhrmannovo je djelo ipak izdržalo test vremena kao fantastična, surova i živopisna ljubavna priča.
Ovo je daleko od onoga kako je Shakespeare zamislio da njegova predstava izgleda, a opet niti jedna riječ koju glumci izgovaraju nije prepravljena ni modernizirana. Da, bilo je neophodno napraviti sitne preinake kako bi sve stalo u film od 2 sata, ali je Luhrmann napravio fantastičan posao i nikada ne biste rekli da je išta prepravljeno. Nema žargonizama koji odgovaraju ’90-ima, nema „modernih“ izraza, nema ni prepravljanja arhaičnog načina komuniciranja – integritet dijaloga ostao je očuvan. Doduše, neka imena likova su minimalno promijenjena, ali to ne mijenja tijek priče, već samo dodaje tom kontrastu priče iz 16. stoljeća smještene u moderno okruženje.
Iako Luhrmann ne mijenja izgovorene riječi, on se ipak poigrava s likovima koji ih izgovaraju. Daleko najupečatljivija izvedba Mercutija je upravo iz ovog filma, a igra ga Harold Perrineau. Ekscentričan lik, koji se prvi put u ovom filmu pojavljuje uz vrlo upečatljivu i glasnu scenu, gdje izlazi iz svog crvenog kabrioleta dok briše crveni ruž s usana u svjetlucavim štiklama i srebrnom kompletu. Naravno, tu je i perika koja pristaje uz odjevnu kombinaciju. Mercutio je zapravo odličan prikaz kako male preinake kod lika mogu dodatno pojačati njegovu pozadinu i pridonijeti cijeloj atmosferi u filmu.
A kada sam već kod kostima, nije na odmet spomenuti kako je Kym Barrett, kostimografkinja, ovim filmom redefinirala pojam filmske mode. Kostimi su tada u filmovima bili samo to – kostimi. Kym Barrett je kroz suradnje s brendovima poput Dolce&Gabbana, Prada i Yves Saint Laurent stvorila nezaboravne modne kombinacije koje su postale dio modne povijesti.
Kym Barrett je doista napravila čudo u ovom filmu. Kombinirala je ulični stil s religijskim i baroknim detaljima, a sve kako bi pojačala razliku između svjetova obitelji Montague i Capulet. Ne možemo se ne sjetiti Mercutiova outfita s drag queen vibeom na zabavi, Tybaltovih uskih crnih odijela s metalik detaljima ili par Romeove opuštene, ali pomno složene havajske košulje s religijskim printom. No, zasigurno najpoznatija kombinacije ostaje ona Julijina. Jednostavna bijela haljina s krilima. Ne samo da je jedna od najprepoznatljivijih u filmu, već i u modnoj kulturi općenito.
Kako se kroz modne odabire pokušala pojačati osobnost likova, ali i dodati dubina scenama, tako se kroz glazbu pojačavala emocija. Ne znam koji film ima glazbu koja toliko precizno pogađa emociju kao ovaj. Ovdje nema slučajnih odabira pjesama. „Kissing You“ dok Romeo i Julija prvi put plešu? Apsolutno savršeno. Svaka pjesma, od Radioheada i Des’ree do Garbagea i The Cardigansa savršeno odgovara trenutku u kojem je puštena. Luhrmann je glazbu koristio kao produljenje dijaloga koje se savršeno veže na Shakespeareovu poeziju. Pjesme su u ovom slučaju govorile ono što Shakespeareove riječi nisu mogle reći jezikom današnjice, a nisu bile ubačene samo jer su bile popularne (što je danas vrlo čest slučaj).
A DiCaprio i Danes? Još jedna fantastična odluka koju je donio Baz Luhrmann
U mnogim reinterpretacijama ove drame, glavni glumci su često znatno stariji od originalne dobi protagonista, jer je vrlo teško mladima iznijeti emociju kroz toliko arhaičan dijalog. No, Luhrmann je odabrao fantastične glumce, koji su bili poprilično blizu godina Romea i Julije. DiCaprio s 21 godinom i Danes sa 17. Iako se na setu navodno nisu baš podnosili, njihova kemija na ekranu je nepobitna. Gotovo magična. Njihova verzija Romea i Julije nije romantična u onom „čistom“ smislu, oni su izgubljeni, impulzivni, ali zaljubljeni do granice boli. Oni su surovi i iskreni. Emocija pršti iz njih i savršeno obuhvaća emotivni put koji prolazi svaki zaljubljeni tinejdžer. Romeo oscilira između poezije i agresije, a emocija, tuga, koju osjeća dok gleda „mrtvu“ Juliju dovoljno su jaki da natjera i gledatelja u plač. A Julija Clare Danes, je možda najmodernija verzija Julije ikada. Odlučna, osjećajna, u trenutcima naivna poput prave 13-godišnjakinje, ali nikada bespomoćna.
Romeo i Julija Baz Luhrmanna i danas je relevantan i voljen film, jer ne igra na onu sigurnu kartu povijesnog spektakla i kultne priče. Ovaj film je kaotičan, hiperestetiziran i emocionalan. Njegov utjecaj je jasno vidljiv i danas, u serijama poput popularne serije Euphoria, gdje su stil, glazba i emocije isprepleteni u priču koja koristi vizualno da bi ispričala ono što se riječima ne može reći. Iako sam osobno fan Shakespeareovih drama, svjesna sam kako mnogi moji vršnjaci nisu, a pogotovo to nisu bili u tinejdžerskim godinama. No, ipak su svi pogledali ovu verziju Romea i Julije i bili su oduševljeni.
Danas gledam mlađe rođake koji dobrovoljno pale ovaj film i gledaju ga s ekipom i shvaćam kako je Luhrmann napravio nemoguće – dobio tinejdžere da svojevoljno gledaju Shakespearea i da im se on svidi. Uspio ga je učiniti bližim za mlađe generacije i uspio je od klasika napraviti još veći klasik, koji svi obožavaju.
