Zaista kaos, jer je dizajnerica Katarina Matulin upravo predstavila novu kolekciju koja nosi ime “Chaos, please!”, ali i jer se njezina estetika i dizajn ističu na (ponekad uspavanoj) modnoj sceni i obogaćuju je slojevima energije, pokreta, maksimalizma. Katarina Matulin je mlada dizajnerica na našoj sceni i trenutno radi na svojim završnim kolekcijama na zagrebačkom TTF-u. Iza sebe već ima nekoliko impresivnih kolekcija i radova, a odlika svakog je posvećenost ručnom radu, ekspersivnost i taktilnost koju prenosi modnim komadima. Gotovo svaku kreaciju Katarine Matulin poželjet ćete dotaknuti, a Katarina nam govori da uživa proučavati i istraživati načine na koje se materijali ponašaju u pokretu i kako reagiraju na dodir.


“Chaos, Please!” – reci nam više o novoj kolekciji i u kakav kaos nas ona uvodi?
Kolekcija “Chaos, Please!” inspirirana je teorijom kaosa i istražuje suptilnu ravnotežu između reda i nereda, predvidljivog i nepredvidljivog. Teorija kaosa bavi se načinom na koji vrlo male promjene u početnim uvjetima mogu voditi do potpuno različitih rezultata, poznatih kao Butterfly effect. Kroz ovu kolekciju, taj koncept prenesen je tako da su naizgled suptilni detalji i teksture ključni u oblikovanju odjeće.
Centralni motiv kolekcije su fraktali – geometrijski oblici koji su slični i ponavljaju se na različitim skalama. Kroz ponavljanje osnovnih pravila, unutar kolekcije nastaju teksture i oblici, što se očituje u heklanim komadima, printovima i ručno izvezenim detaljima s perlicama. Metalni elementi poput heklanog lanca, zakovica, kuglica i šiljaka, u kombinaciji s nježnim teksturama čupave vune i čipke, stvaraju napetost koja odražava samu suštinu teorije kaosa. Mala odstupanja i neočekivani detalji mogu dovesti do drastično različitih rezultata. Izdužene siluete, nabori i konstrukcijske forme u dizajnu također odražavaju neprekidni proces promjene i transformacije – ključne aspekte teorije kaosa. Svi materijali u kolekciji, od satena, ručno obojenog mekanog krzna i čipke do teških lanaca i sjajnih metalnih kuglica, simboliziraju balans između suprotnosti. Rezultat je vizualno bogatstvo u kojem red i nered koegzistiraju, stvarajući estetiku koja je istovremeno precizna i nepredvidiva.

Vratimo se na početke – kako si shvatila da se želiš baviti modom?
Moj put prema modnom dizajnu započeo je u srednjoj školi kada sam upisala tekstilni odjel u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Oduvijek sam znala da želim raditi nešto u području umjetnosti, jer me još od malih nogu privlačilo izražavanje kroz kreativne medije. Ipak, tek kasnije sam počela ozbiljnije istraživati svijet mode i dizajna. Shvatila sam da moda nije samo odjeća već kombinacija umjetnosti, dizajna i osobnog izričaja i upravo me ta kombinacija privukla da se posvetim modnom dizajnu. Moda mi omogućava da spojim estetski izričaj s funkcionalnošću, kroz odjeću mogu pričati priče, izražavati emocije i komunicirati ideje na način koji je ljudima blizak i opipljiv. To je bila prekretnica u mom razumijevanju što želim raditi u budućnosti.

Ono što privlači pažnju kod tvojih kreacija je odnos tekstura i pokreta. Kao da sve kreacije stavljaju naglasak na taktilno. Koji su tvoji izvori inspiracije i kako opisuješ svoju estetiku?
Taktilnost je jedan od elemenata kojem posvećujem puno pažnje u svom dizajnu i volim utrošiti puno vremena u stvaranje različitih tekstura u svojim kreacijama. Volim istraživati kako se materijali ponašaju u pokretu i kako reagiraju na dodir. To mi omogućuje da svaki komad odjeće bude, ne samo vizualno zanimljiv, već i osjetilno bogat.

Moji izvori inspiracije su raznoliki u svakom pogledu. Volim se posvetiti temama i konceptima koji su mi strani, jer vjerujem da tako mogu kreirati odjeću s novim idejama, bez predrasuda ili predodžbi koje sam možda već prethodno stvorila. Kada se upustim u istraživanje određene teme, često pokušavam uvesti i neki suvremeni element ili nešto neočekivano.. U procesu dizajniranja uživam u igri između doslovnog i apstraktnog – ponekad me privlače jasni, prepoznatljivi motivi koje razradim i prilagodim svojem stilu, dok u drugim slučajevima uživam u istraživanju apstraktnih ideja koje nemaju izravne vizualne reference, već imam potpunu slobodu interpretirati ih na svoj način. Što se tiče estetike, rekla bih da je zasićena, detaljna i upečatljiva. Iako sam još uvijek u jako ranoj fazi gdje i dalje tražim svoj specifični dizajnerski rukopis, dosadašnje kolekcije koje sam radila fokusiraju se na teksture, detalje, ručni rad, pokret, slojevitost i bogatstvo boja.


Fascinantno izgleda komplet kaputa i suknje iz kolekcije EXTROVERTIA. Otkrij nam više o procesu nastanka i tehnikama koje koristiš prilikom rada?
Komplet kaputa i suknje jedan je od najzahtjevnijih komada na kojem sam radila jer je proces same izrade bio dugotrajan i podrazumijevao je prvo izradu materijala te na kraju formiranje odjevnih predmeta. Izradu ovoga kompleta započela sam rezanjem trakica iz baršuna u određenim dimenzijama, zatim sam svaku trakicu prošila na šivaću mašinu i na kraju preokrenula na pravu stranu. Nakon toga probušila sam rupe na svim rubovima i krenula s formiranjem mašnica. Ono što je zanimljivo je da sam sve mašne spojila na bazni odjevni predmet pomoću metalnih vijaka i matica, a cijela kombinacija teži oko 10 kilograma.

U dizajnerskom procesu, izrada i manipulacija materijala mi je iznimno važna. Volim ručno izrađivati sve što mogu jer vjerujem da to odjeći daje posebnu priču i vrijednost. Uvijek radije izrađujem samostalno teksture i oblike, umjesto korištenja već gotovih materijala. Takav pristup ključan je za izražavanje vlastitog rukopisa, a svaki element na odjeći nosi trag procesa i priče koja stoji iza nje. Ostale tehnike koje volim koristiti u svome radu su dekonstrukcija – rastavljanje postojećih materijala, kao i ručno prišivanje perlica, čipke, ručni vez ili lasersko rezanje, ovisno o konceptu i temi kolekcije.

Što istražuješ i čime se bavi tvoja kolekcija Texture of Identity?
“Texture of Identity” je moja prva kolekcija koju sam radila na diplomskom studiju i kroz nju sam istraživala temu skarifikacije iz afričkih plemena. Fokus kolekcije bio je prenijeti teksture nastale procesom skarifikacije koji podrazumijeva namjerno stvaranje ožiljaka po tijelu, pomoću raznih oštrih ili vrućih predmeta. Posebno sam se posvetila proučavanju ovalnih oblika karakterističnih za ožiljke nastale skarifikacijom i te sam oblike zatim reinterpretirala i prenijela na različite materijale. Za to sam koristila tehnike punjenja materijala, ručnog paranja materijala i lasersko rezanje. Za mene je ova kolekcija jako bitna jer prije nje nisam imala jasnu viziju kakvu modu želim stvarati niti da će mi tekstura postati tako važan element mog dizajna.

Imaš li uzore kada su dizajn, moda i umjetnost u pitanju?
Ne bih rekla da imam uzore u klasičnom smislu, ali postoje dizajneri čiji rad iznimno cijenim i koji su možda utjecali na moj pogled na modu. Prvo bih izdvojila Alexandera McQueena čiji rad mi je iznimno zanimljiv, hrabar i dramatičan, i podsjeća me da stalno preispitujem granice mode. A od suvremenih dizajnera sigurno bih izdvojila Daniela Roseberryja i njegov rad za Schiaparelli. Tu me najviše fascinira koliko moda može biti elegantna, skulpturalna i bezvremenska.
Koja je danas uloga modnog dizajnera, misliš li da se ona promijenila posljednjih godina?
Sigurno je da se uloga modnog dizajnera značajno promijenila. Danas se većina dizajnera fokusira na stvaranje komada koji prate trenutne trendove i često se suočavaju s ponavljanjem istih stilova i estetskih rješenja. Nekada su dizajneri imali veću slobodu i mogućnost da razviju jedinstven i osoban izraz kroz svoje kolekcije, a sada rade pod utjecajem trendova i tržišta. Ipak, vjerujem da je i dalje moguće stvarati originalne i inovativne radove koji odražavaju osobni stil i viziju.

Kako bi se voljela pozicionirati na tržištu sa svojim dizajnom? Jesu li granice Hrvatske dovoljne ili je za uspješan brend potrebno razmišljati globalno?
Definitivno bih voljela da moj dizajn bude prepoznat i globalno prihvaćen. Iako bih voljela ostati u Hrvatskoj i graditi svoj brend iz ove zemlje, ne želim se ograničiti samo na hrvatsko tržište. S obzirom na današnje mogućnosti koje pružaju društvene mreže i digitalne platforme, vjerujem da je moguće doprijeti do globalne publike i stvoriti međunarodnu prisutnost, što je velika prilika za svakog dizajnera.

Gdje se možeš/želiš zamisliti u sljedećih pet do deset godina?
Za pet do deset godina, zamišljam se s vlastitim brendom koji će predstavljati moju kreativnost i ljubav prema modnom dizajnu. Fokusirala bih se na stvaranje manjih kolekcija ili unikatnih komada. Također voljela bih imati manju ali vjernu publiku koja prati i cijeni moj rad. Voljela bih raditi posao koji volim i s kojim se svaki dan osjećam inspirirano i zadovoljno.