U nedavno objavljenom tekstu o gašenju modnih brendova, kolegica Manda Javorina zaključila je da se danas dizajneri tretiraju kao izvođači radova – lica koja su tu kako bi donijela profit i ništa više od toga – umjetnička vrijednost mode, nešto što ostaje u arhivi, postala je sporedna ako i nepostojeća stvar. Pitam se kako bi dizajneri koji ne podnose svjetla reflektora (i društvenih mreža) funkcionirala danas – „Nisam napravljen kako bih opstao u ovom sustavu“, rekao je Margiela još 2009. godine kada je napustio svoju modnu kuću. Samo nekoliko godina prije nego što je privatnost zaista postala luksuz.
Mogu li si dizajneri danas priuštiti da rade pod svojim uvjetima? Rezultati po kvartalima su jedino što se pomno prati. Onome tko nije na razini zadatka brzo se pokažu vrata, bez puno vremena na raspolaganju da se smjesti i detaljno isplanira svoje radne procese. Izmjene kreativnih direktora u posljednjih pet godina najbolji su pokazatelj i to nas je na koncu dovelo do ove jeseni kada će svaka druga prikazana kolekcija biti debitantska. Dovelo nas je to i do reseta cijele industrije što bi nam moglo tek dati odgovor na pitanje: tko su modni dizajneri današnjice s najviše utjecaja?
Pitanje je i po čemu se taj utjecaj mjeri. Zvjezdani dizajneri koji su postali pop ikone – Karl Lagerfeld, Tom Ford, Alexander McQueen, Marc Jacobs, da nabrojim samo neke od brojnih primjera, postali su opće znanje, imena koja se poznaju izvan okvira mode, u vrijeme prije društvenih mreža, kada se stvari nisu secirale u live-u i kada društvene mreže nisu proizvodile celebrityje. Danas nema puno vremena za postati zvijezdom, a isto vrijedi i na radnom mjestu – očekuje se da odmah počnete donositi rezultate. Gucci je i prije nego što je Sabato De Sarno predstavio nove kolekcije “na silu” gurao novog dizajnera kao it ime, snimajući o njemu dokumentarac i gurajući ga u medije s velikim intervjuima. Možete zamisliti koliki je pritisak na kreativcima da isporuče dobre rezultate i postanu novi miljenici industrije “preko noći”.
Posljednji od dizajnera koji su došli do slave kroz duži period (a s pokrićem) su Jonathan Anderson, Alessandro Michele, Demna. Status zvjezdanih dizajnera danas ima nekolicina njih, neovisno o tome jesu li do tog statusa došli pametnim angažmanom na društvenim mrežama (npr. Jacquemus) ili tihim probijanjem na vrh (npr. Jonathan Anderson). No između pojma slave i utjecaja ne može se staviti znak jednakosti. Ili?
Ima li jednaki utjecaj i dalje Demna koji je s vrha u Balenciagi pao i postao jedno od omraženih (trenutno je to i bez pokrića) imena modne scene? Društvene mreže danas će sasjeći sve i svakoga samo ako se proširi nekoliko negativnih kritika ili greška – nakon toga kreće slijepa lavina komentara među kojima nema filtera relevantnosti. Na račun njegove težine imena ipak, Gucci se računa oporaviti od loše prodaje. Je li definicija uspjeha Phoebe Philo koja je nakon godina izbivanja sa scene ušetala među nove igrače (u novom dobu) i pokrenula vlastiti brend za koji isporučuje ono što njezine klijentice zaista žele nositi – i tako utječe na globalno kretanje trendova? Je li to Jonathan Anderson koji je u Dioru postao ono što je Karl Lagerfeld bio u Chanelu – jedan čovjek odgovoran za sve linije jedne od najvećih modnih kuća i kreativac kojeg se bezupitno štuje?
Dizajner koji je za sobom povukao hrpu obožavatelja koje je skupio radom za Loewe – i zbog kojeg će ljudi sada sigurno obožavati Dior po čijim su kolekcijama do nedavno bacali drvlje i kamenje? O njegovoj debitantskoj kolekciji, koja nije bila savršenstvo, kao da se nitko nije usudio reći ništa loše – jer je to Anderson. Zanima me hoće li slične reakcije biti nakon što Matthieu Blazy predstavi prvu kolekciju za Chanel – javnost i kritika dijele slično mišljenje o ovim dizajnerima, mistificira ih i predstavlja kao dobre dečke modne industrije koji nas ne mogu razočarati.
U ovom trenutku kada je industrija na prijelomnoj točki, točnog odgovora još uvijek nema. Relevantnost se danas želi fabricirati pr trikovima i palsiranjem raznih informacija pa sve treba pogledati dvaput. Prvoloptaški odgovor je već spomenuti Jonathan Anderson zbog kojeg će ljudi ponovno kupovati Dior ali i Anthony Vaccarello sa svime što radi u Saint Laurentu. Siluete, energija i slika suvremene žene koju prikazuje na modnoj pisti rezonira s većinom tržišta i uspješan je od komercijalne do umjetničke perspektive. Koliko koplja ispred svih je Miuccia Prada, konstantna u promjenjivom krajoliku modne scene, dizajnerica koja je za novu generaciju napravila eksploziju s Miu Miu djevojkama ali i intelektualnijom Pradom, bez da se dotaknemo njezina utjecaja devedesetih godina?
S druge strane tu je Chemena Kamali koja radi tihu revoluciju i ne puni senzacionalnim gimmick-om i viralnim komadima stupce medija i društvenih mreža, ali ženama nudi suvremeni boemski stil koji dobro prolazi. Nije li i to poanta – inspirirati modnim rješenjima za suvremene potrebe? Nova energija dolazi iz New Yorka, od Willyja Chavarrije koji je na sceni već desetljećima, a s vlastitim brendom posljednjih desetak godina skreće pažnju inkluzivnom modom i snažnim političkim statementom i porukama s kojima publika rezonira.
Jesu li dizajneri s najviše utjecaja danas oni koji nameću novi ritam scene inovativnim pristupom i kroje vlastita pravila, kao što su to nekad radili McQueen ili Ford, ili oni koji donose najviše zanimanja na društvenim profilima i novca u blagajnu? Razočarat ću vas i ostaviti bez konkretnog odgovora, valjda je sve stvar perspektive, i prioriteta.
