Prošlo je četiri godine otkako je fotograf i umjetnik Deni Horvatić predstavio izložbu koja pruža pogled iz pozicije skenera. SCAN je tada, krajem 2020. izložio u sklopu međunarodnog festivala fotografije Organ Vida i do danas je na pravoj turneji sa serijom “voajerskih” radova koji iznova izazivaju jednaku reakciju i zanimanje svakoga tko se nađe ispred anonimnih, skeniranih pojedinaca. Krajem svibnja to su imali priliku napraviti svi koji su se našli u Berlinu, u kultnoj Halle am Berghain gdje je Deni izložio selektirana dio projekta SCAN povodom trodnevnog festivala u organizaciji Tom of Finland zaklade.

Nedavno smo razgovarali vezano za novi brend SSYYNN, a sada povodom izložbe u Berlinu. Kako se osjećaš i voliš li hektičnost u radu?
Hej Lea, da, prije dva tjedna smo lansirali SSYYNN, sad je na redu izložba. Dobro se osjećam, preko radnog tjedna lovim popodnevni nap nakon posla, pa trening navečer i vikendom ne radim. Tako da sam donekle obuzdao hektičnost rutinom. Moji najbliži prijatelji također rade u modi i artu, pa se to sve skupa prožima i bude zabavno. Često putujemo zajedno i važna mi je međusobna podrška, možda bih to izdvojio kao nešto što me čini posebno sretnim.
Kako je došlo do ove suradnje sa zakladom Tom of Finland i izlaganjem tvojih radova u Berghainu?
Poziv sam primio od jednog od kustosa festivala, Konstantinosa Menelaoua iz The Queer Archive. S njima sam već surađivao i izlagao u Los Angelesu prije godinu dana na sličnom, ali manjem festivalu. Baš sam se veselio i jedva čekao izložbu u Berghainu, posjet kultnoj Halle am Berghain i sam trodnevni festivalski vikend.

Zaklada slavi 40 godina ove godine. Kolika je njezina važnost i na koje je načine obilježila/utjecala na kulturu i vidljivost queer zajednice?
Zaklada promiče rad i naslijeđe Toma of Finlanda, kao i rad mladih umjetnika. Često organiziraju natječaje kojima pozivaju mlade umjetnike koji se bave queer temama. Mislim da je ovo smislena simbioza mladih umjetnika i zaklade koja ne promiče samo umjetnost, već i stil života. Na ovom festivalu bit će predstavljeni radovi mladih umjetnika zajedno s djelima onih već etabliranih, što donosi veliku vidljivost, prilike, ali i mogućnost za druženje, upoznavanje i kako bi moja prijateljica Gala rekla; mreženje.

Već 40 godina zaklada se bavi promoviranjem slobode izražavanja i slavlja seksualnosti u svim njenim oblicima, redefiniranjem queer tema, što smatram važnim kako u umjetničkom, tako i u političkom i komercijalnom kontekstu. Na festivalu je brend Diesel predstavio capsule kolekciju, što sam sa zanimanjem pratio iz modne perspektive.
Na koje načine umjetnost govori kroz nas – a kako ona govori kroz tebe i što u tom slučaju poručuje?
Kroz umjetnost, ljudi komuniciraju svoje stavove, uvjerenja i ideje o društvu, politici, kulturi i osobnim temama. Umjetnost također može biti sredstvo očuvanja i izražavanja kulturnog identiteta i nasljeđa ili osobnog iskustva. Ovo sam sad jako široko opisao, vratimo se na mene. Ja sam nastojao stvoriti drugačiji vizualni jezik, koji koristi voajeristički i intimniji pogled od uobičajenog.

Nastojao sam pokazati drugačiju perspektivu na već poznate situacije i time otvoriti nova pitanja i započeti dijalog s promatračem. Citrat ću dio predgovora iz mog kataloga kojeg je napisao Roko Rumora, jer mislim da on najtočnije opisuje ono čime se bavim: “Koristeći tehniku nalik skeneru, Horvatić svoje subjekte snima nudeći točku gledišta koju promatrač doslovno dijeli sa subjektom portreta: gledam te s mjesta gdje jesi. Urušavajući udaljenost između tijela, portreti u SCAN-u ispunjavaju fantaziju o potpunom stapanju promatrača i promatranog koju okrutnost fizičkog svijeta čini nemogućom.”

Nakon 2022. godine, opet izlažeš u Berlinu, prije toga izlagao si u Amsterdamu… Uz naravno izložbe kod nas. Posljednjih godina SCAN je na pravoj turneji – kakve su reakcije publike, a kakve su tvoje reakcije?
SCAN je već duže na “turneji” i mogu reći da zaista uživam u tom procesu. Nakon Berlina dio radova odmah putuje na photo Basel s nüüd.berlin galerijom. Odluka da si dam dovoljno vremena omogućila je da projekt raste prirodnim tokom, uz povremene dopune kad osjetim potrebu. Takav pristup omogućuje mi da s odmakom i samokritičnim pogledom procijenim smjer u kojem bih dalje htio ići.

Dio projekta SCAN nedavno je bio predstavljen na Rovinj Photodaysu, gdje sam osvojio drugo mjesto u kategoriji mode za rad koji sam radio za časopis Gruppe. Što opet pokazuje polivalentnost SCAN projekta.
Publiku najviše zanima proces nastanka fotografija, identitet ljudi na fotografijama i jesam li koristio programe za manipulaciju fotografijom. Čini mi se da danas nema osobe koja vidi fotografiju, a da se prvo ne zapita što je na njoj manipulirano i kojim alatom. Mene osobno najviše zanima koje se fotografije publici najviše ili najmanje sviđaju i zašto baš te. Želim čuti neku nefiltriranu reakciju.

Retrospektivno gledajući, kako doživljavaš ideju i koncept projekta SCAN danas? Kada su radovi nastajali aktualna je bila pandemija…
Taj rad me i dalje ispunjava, posebno kad malo zaboravim na njega pa ga opet ugledam, te povremeno osjetim želju da stvorim nešto još veće i ambicioznije. Ipak, najčešće se suzdržim. Najviše me pak razveseli kada vidim svoje radove izložene u domovima kolekcionara. Voajerski pristup portretnom fotografiranju, koji je karakterističan za moj stil, čini te portrete u prirodnoj veličini zanimljivim uljezima u nečijem privatnom prostoru, što me baš obraduje. Vjerujem da kroz ovu prizmu imam još mnogo toga za ispričati, ali kao što sam već spomenuo, ne žurim previše.

Vratimo se na trenutke nastajanja. Kako je izgledao kreativni proces, od začetka ideje do realizacije?
Kada sam započinjao ovaj projekt, vrlo sam jasno znao što želim postići i kako to želim ispričati, bez puno nedoumica. Srećom, nagrada Marina Viculin omogućila mi je da tu ideju realiziram u izuzetno kratkom roku. Stvarno sam imao sreće, kao i podršku sjajnih prijatelja i obitelji, koji su mi svi pomogli da to ostvarimo u tako kratkom vremenu, iako nitko nije znao kako će to na kraju izgledati. Dosta ludo.
Osim tvog izlaganja, što si zanimljivo vidio/čuo u Berghainu?
Na festivalu je bilo puno umjetnika koje pratim na društvenim mrežama i koje sam sad imao prilike upoznati i vidjeti po prvi put njihove radove uživo; poput Slave Mogutina i Yvesa de Brabandera. Program je bio vrlo opsežan – performansi, izložbe, filmovi, prezentacije, razgovori… Čuo sam da se sprema nastavak festivala uskoro, no nisu mi još htjeli otkriti detalje.

Za kraj, što čitaš/gledaš/ slušaš?
Taman čitam Silmarilliona, zadnje sam gledao Pasolinijevog Dekamerona, a slušam sve što nam vozač u autobusu pusti jer sam izgubio slušalice, a u trenutku dok pišem odgovore svira Stoja.