Kad sam rekla svojoj mami da ću pisati o dejtanju u 40-ima, ona je rekla: “Bože, kako je to smiješno.” Smiješno, kaže ona. To nije smiješno, to je, jednom riječju, tragikomično i to u svim mogućim slojevima, što potvrđuje i sve više istraživanja koja dokazuju da globalno raste broj single ljudi koji su čvrsto u 40-ima. Tu spadaju oni koji se razvode nakon dugih brakova ili prekidaju duge veze i, hm, oni koji nikada nisu bili u braku i (ne nužno) soliraju. Posebno raste i “gray divorce” trend, a to su razvodi nakon 40. i 50. godine. I što sad s tim svim informacijama? Baš ništa.

Ja spadam u ovu kategoriju onih koje nikad nisu bile u braku, ali bit ću posve iskrena, ja čak ni ne dejtam. Tu prestaje i počinje priča o tome kako bi bilo zgodno upoznati nekog cool lika koji će mi još malo obogatiti život. Smatra se da, ako nemaš plan ili, još bolje, cilj, nikad do njega nećeš ni stići pa bismo to mogli i tako upakirati. Isključivo moj izbor, što, naravno, ne znači ću se okrenuti na peti ako netko onako iskreno zasluži moju pažnju.
Kad ljubavna veza nije životni cilj
Imam zbilja veliko pa i karakterno raznovrsno žensko društvo koje se dijeli na: one koje su u vezama ili brakovima 15+, one koje su izašle iz dugih veza s djecom ili bez njih i nas par koje smo duge (relativan pojam, ali neka bude npr. 5) veze ostavile negdje tamo do polovice 30-ih, a velikom većinom su nas iskustva uvjerila da nam je život najbolji kad smo solo. Ozbiljnim skillom smatram biti single i biti zadovoljan sa sobom zbog samog sebe, a tek nakon toga zbog ljudi koji su ti blizu. Ne bježim od povezivanja, dapače, tip sam koji se brzo i lako veže kada osjeti da je to “ono moje”, neovisno o tome radilo se o prijateljima ili potencijalnim partnerima/ljubavnicima.
Imam osjećaj da su žene prvi put generacijski dovoljno emocionalno, financijski i društveno stabilne da ne moraju pristajati na odnose koji više iscrpljuju nego bogate. I mislim da zato dejtanje izgleda teže, ne zato što nema adekvatnih muškaraca (o tome možemo uz pivo), nego zato što više nemamo nikakve potrebe za potvrđivanjem kroz ljubavnu vezu.
Prijateljice kao emocionalni partneri
Same smo sebi dovoljne, a prijateljice nam postaju najbolji partneri koje smo ikada imale. S jedne strane tužno, s druge najbolje na svijetu. Kao prvo: brzi dogovori, spontanost u donošenju odluka, zajednički interesi za provođenje slobodnog vremena i želja za novim idejama. Zvuči sjajno, ali još bolje od toga je (zamislite to?) iskrenost, poštovanje i podrška. Sve ono što bi, po meni, ljubav trebala biti. I time je zadovoljena potreba za pripadnošću i time da nas netko voli i želi. Jedino nam seks visi.

Dejtanje u 40-ima izazovnije je (iako GenZ kaže da je njima isto) upravo zbog gore navedenog jer su već snažno i više puta utvrđeni standardi kakve veze (ne) želimo, pogotovo kad smo se uvjerile koliko jednostavni i lijepi odnosi mogu biti. Svi mi nosimo nekakvu emocionalnu prtljagu tako da, kad nam danas lik kaže da ima traume iz djetinjstva: well, hello there, we are also humans!, a razina opreza viša nam je od svih mogućih jedinica u tijelu. Ne dajemo šansu ni crvenoj točkici jer smo na teži način naučile da trebamo pozorno slušati i vjerovati u sve što nam druga strana govori.

Zašto danas teže pristajemo na kompromise
Za sada je vidljivo da radije biramo solo yolo život nego neki polovičan odnos koji nas uopće ne ispunjava samo da imamo “nešto” ili da nam se “nešto” događa na tom polju. Sve je niža tolerancija za kompromis, iako je i lepeza tumačenja istog vrlo delikatna.
Svemu navedenom sigurno ne pridonosi ni visoka razina samoljublja i ideje da se negdje tamo krije netko još bolji pa entuzijazam vrlo brzo splašnjava čak i ako je izgledalo kao da je cijela stvar imala potencijala. “Koga briga, sutra je novi dan”, “nemam vremena za pizdarije” i “najsretnija sam bez problema”, najdraži mi je prazan inbox” samo su neke od fraza koje svakodnevno rabimo da bismo se prividno opravdale same sebi. A prava je istina samo to da ne želimo prljati život koji nam svakodnevno osigurava dobar vajb. Na kraju dana, valjda zato nemamo ni toksične frendice.