Jeste li čuli za pojam dark empath? Iako mi je iskočio nekoliko puta na For You stranici, nisam pridavala previše pažnje ovom trendu, ako ga možemo tako nazvati, no nije mi dugo trebali da shvatim kako je riječ o novom arhetipu ili barem pokušaju stvaranja istog. Prema određenim tumačenjima, riječ je o osobama koje imaju visoku emotivnu inteligenciju i sposobnost empatije no, ne koriste svoju sposobnost empatije kako bi suosjećali s drugima, već kako bi ih lakše manipulirali u svrhe ispunjavanja svojih ciljeva. No, zašto se uopće ne stručne osobe s interneta petljaju u psihologiju i stvaraju videa na temu „kako prepoznati dark empath osobnost“ ili „znakovi da ste vi dark empath“ i samim time na neki način i glorificiraju ovaj način ponašanja. Ovo je vrlo problematično, jer se sam termin počinje koristiti olako, a još je problematičnije kada ovakav tip videa postane alat za samodijagnosticiranje ili etiketiranje drugih.

Od kuda uopće dolazi pojam dark empath?
Ovaj pojam potječe iz jedne studije slučaja iz 2021. godine koja je istraživala kombinaciju narcisoidnih, makijavelističkih i psihopatskih osobina kod pojedinaca koji također pokazuju znakove empatije. No, umjesto da ovu jednu studiju slučaja šira javnost shvati kao ograničenu znanstvenu analizu, društvene mreže su je pretvorile u viralni fenomen. Mnogi su si uzeli za pravo svoja ne stručna i vrlo subjektivna zapažanja podijeliti na internetu, time potičući i druge da sami sebe dijagnosticiraju ili traže slične obrasce u ponašanjima svojih bližnjih. No, nažalost, ovaj trend je samo dio mnogo dubljeg problema u kojem se psihološki pojmovi banaliziraju i prilagođavaju narativima koji se lako dijele i konzumiraju. Iako je podizanje svjesnosti poželjno, društvene mreže nažalost više populariziraju dijagnostičke etikete, te ljudi više preuzimaju uloge psihologa i sami sebi postavljaju dijagnoze na temelju površnih informacija s interneta. Ono što je nekada bio doktor Google, danas je to zamijenio doktor TikTok, koji je još gora verzija doktora Google.

Ovim samodijagnosticiranjem se samo narušava položaj pojedinaca koji uistinu imaju neki psihološki problem, jer kada se psihološki problemi tretiraju kao prolazni trendovi, umanjuje se njihova ozbiljnost u očima šire javnosti. A samim time se onda i pažnja više usmjerava na one koji samo žele biti dio trenda i tog fenomena, umjesto prema onima kojima je zaista potrebna stručna pomoć. Kao najveći paradoks ovoga, umjesto da se podiže svijest o mentalnom zdravlju, ovo glorificiranje i stavljanje dijagnoza u trend, samo postiže suprotan efekt – u moru samoproklamiranih dijagnoza stvarni problemi postaju nevidljivi. Također, u ovom valu amaterske psihologije, osim što velik problem stvara netočna interpretacija znanstvenih podataka, kategorizacija drugih na temelju tih istih podataka može imati velike posljedice. Nazvati nekog dark empathom, narcisoidnim ili sociopatom može dovesti do stigmatizacije i narušavanja međuljudskih odnosa, a sve to na temelju informacija izvučenih iz konteksta.

Mnogi koji si sami postave dijagnozu, te iste dijagnoze mogu koristiti kao izgovor za loše ponašanje. Ako netko vjeruje da je dark empath, možda će opravdati manipulaciju i emocionalno iskorištavanje drugih kao dio svoje osobnosti, umjesto da radi na sebi i poboljšanju svojih negativnih osobina. U takvim slučajevima, popularizacija termina poput dark empath ne samo da normalizira štetno ponašanje, već i potiče ljude da se poistovjećuju s etiketama koje im možda uopće ne pripadaju, ali i da mijenjaju svoje ponašanje kako bi bili dio trenda. No, ono što mi je osobno najzanimljivije, je sama ironija ovog trenda. Inače se pojam empat veže uz nekoga tko duboko razumije i suosjeća s drugima, a kada se uz taj pojam doda „dark“ onda to stvara paradoks u kojem se empatija koristi kao alat manipulacije. Ovakvo izokretanje značenja može dovesti do toga da ljudi s istinskom empatijom budu percipirani kao manipulatori, dok se oni koji to stvarno jesu mogu opravdati kako je to samo dio njihove osobnosti.

Kako uopće ovakve stvari postanu trend?
Algoritmi su nažalost dizajnirani da promoviraju sadržaj koji izaziva snažne emocionalne reakcije, pa stoga nije iznenađujuće što se viralni trendovi često oslanjaju na pojednostavljene narative koji izazivaju takve reakcije. Iako su društvene mreže odlične platforme za podijeliti svoje mišljenje i iskustva, one pružaju i mjesto neprovjerenim informacijama da ipak pronađu svoj put do šire javnosti i postanu osnova za potpuno pogrešno razumijevanje složenih psiholoških pojava. Kako se danas sve više priča o mentalnom zdravlju, trebalo bi se poticati educiranje o istom, kao i odgovornost u korištenju psiholoških pojmova. Zato radije ostavimo dijagnosticiranje stručnjacima, a ne algoritmima društvenih mreža. Psihološki problemi nisu trend, te iako se treba podizati svijest o njima, ne treba ih se glorificirati, jer će se tako njihova ozbiljnost smanjiti, a osobe sa stvarnim problemima neće biti shvaćene ozbiljno.