Kada sam na Chanel Cruise reviji spazila sandale koje… pa, nisu sandale nego samo peta sandale vezana oko gležnja, više nije bilo dileme: čudne cipele postale su službena marketinška strategija. Kažem čudne zato što ih se zaista ne može svrstati u kategoriju ugly shoes. Ružne nisu, naprotiv. Samo su gotovo apsurdno neobične.
Neka je Chanel model ekstremno nenosiv – jer tko želi stopala crna od asfalta ili da se ispeče na vrelom pijesku – ali neke od tih strateški dizajniranih čudnih cipela diktiraju trendove ljeta. Chloé jelly natikače, primjerice. Preslatke su, retro ženstvene, lagane i udobne, a imaju “ono nešto” što toliko nedostaje ogromnom broju modnih dodataka. I nisu jedine. Dakle, u pitanju je (koordinirana?) strategija.
ŠTO TO IMAJU ČUDNE CIPELE
Najveći uspjeh tih cipela je činjenica da ih ljudi ne mogu odmah racionalizirati. Ne postoji brz odgovor na pitanje jesu li lijepe, nosive ili potpuno besmislene, a moda danas očajnički traži upravo takvu reakciju. Ako je nešto previše jasno, previše elegantno ili previše “sigurno”, to bude progutano za tri sekunde, što na feedu što u stvarnom životu. Nitko ne zastaje. Nitko ne screenshotira. Nitko nikome ne šalje uz poruku “čekaj, što je ovo?”
ČUDNE CIPELE PROIZVODE FRIKCIJU
To je cijela poanta.
Zato uspjele “luckaste” stvari odjednom počnu izgledati poželjno. Prozirne mesh balerinke u kojima se vidi svaki prst i koje već gledamo iz sezone u sezonu. Gumeni jelly modeli koji kao da su pobjegli iz djetinjstva 80-ih i 90-ih. Cipele koje podsjećaju na ortopedske. Pa i Chanel sandale koje praktički ne postoje osim kao ideja remenčića i pete. U nekom drugom trenutku pitanje je kako bi sve to bilo prihvaćeno. Danas završava na wishlistama.
Ljudi su se zasitili savršenstva i terora uglađenog dobrog ukusa. Privlače nas stvari koje djeluju neočekivano i imaju određenu, u nedostatku bolje riječi, napetost. Cipele to mogu proizvesti brže od gotovo bilo kojeg drugog modnog komada. Dovoljno su “detalj” da mogu biti eksperimentalne, ali dovoljno vidljive da nose identitet cijelog brenda.
ČUDNE CIPELE POSTALE SU BRANDING ALAT JAČI OD SAME ODJEĆE
Haljina može izgledati lijepo, ali čudne cipele postaju vizualni potpis. Lakše ih je zapamtiti, lakše prepoznati u prolazu i puno lakše funkcioniraju na internetu. Zato danas gotovo svaka velika kuća pokušava proizvesti barem jedan model koji izgleda kao da ga je nemoguće objasniti bez pet minuta gestikuliranja rukama.
Čini se da su čudne cipele zamijenile it torbe. Nisu još uvijek, ali na nekoj sezonskoj trendovskoj razini veoma su im blizu.
Margiela Tabi, Miu Miu balerinke koje izgledaju namjerno “krivo”. Chloé jelly modeli, Alaïa mrežaste balerinke koje su pola interneta natjerale da raspravlja jesu li genijalne ili odvratne. The Row je vrlo promišljeno godinama gradio cijelu estetiku na cipelama koje izgledaju kao nešto što bi nosila vrlo bogata osoba koja je izgubila interes za tuđe mišljenje.
I brojke pokazuju da strategija funkcionira. BOF navodi rast online tržišta luksuzne obuće od 32%, dok su pojedini brendovi poput Prade i Chloé zabilježili eksplozivan rast pretraga i interesa za modele koji su vrlo daleko od “klasično lijepih” cipela.
Naravno, postoji granica između zanimljivog i potpuno nefunkcionalnog. Chanelove “sandale koje nisu sandale” vjerojatno će ostati više editorijalni moment nego stvarna ljetna obuća. Ali čak i takvi ekstremi imaju svoju funkciju. Oni guraju estetiku dovoljno daleko da sve ostalo počne izgledati nosivije.
To je isti princip po kojem komadi s piste dijelom postoje da bi promijenili percepciju, a ne nužno da bi završili u svakodnevnom životu. Problem je što su danas granice između performansa, proizvoda i marketinga potpuno zamagljene, a konkretno cipele više nisu samo dodatak stylingu nego sadržaj same po sebi.
Možda je to jedina kategorija u dizajnerskoj modi koja si još može priuštiti određenu dozu humora i apsurda bez da potpuno izgubi komercijalni potencijal. Nitko ne želi haljinu koja izgleda kao interna šala dizajnerskog tima. Ali cipele? Cipele mogu biti čudne, pomaknute, gotovo besmislene i svejedno postati ogroman hit.
Obuća danas mora raditi više stvari odjednom. Mora izgledati luksuzno, drugačije, viralno, dovoljno dobro za kadar stopala i dovoljno prepoznatljivo da ju netko identificira iz deset metara udaljenosti. To je ogroman posao za jedan par cipela.
A možda smo jednostavno došli do trenutka u kojem je dosada postala najveći modni grijeh. Konačno.
