Mlada chefica Marita Petričić: između kuhinje i analognog objektiva

Posljednje dvije godine bila je zadužena za brunch u splitskom Parasolu, gdje je kroz eksperimentiranje, sezonske namirnice i osobni pristup razvijala vlastiti stil na tanjuru
14.03.2026.
IMAGE SOURCE: Marita Petričić
Chefica Marita Petričić
RECOMMENDED

Mlada chefica Marita Petričić pripada novoj generaciji kreativaca koji gastronomiju promatraju šire od same kuhinje. Iako je s kuhanjem započela spontano, pripremajući jela kod kuće i dijeleći ih na društvenim mrežama, taj se hobi s vremenom pretvorio u ozbiljniji kulinarski put. Posljednje dvije godine bila je zadužena za brunch u splitskom Parasolu, gdje je kroz eksperimentiranje, sezonske namirnice i osobni pristup razvijala vlastiti stil na tanjuru.

Marita Petričić

Inspiraciju pronalazi u mediteranskom okruženju i lokalnim sastojcima, a posebno mjesto u njezinoj kuhinji imaju jednostavne, sezonske namirnice koje dopuštaju kreativnu interpretaciju. Uz gastronomiju, Marita se bavi i analognom fotografijom, pa se u njezinu radu često susreću dva svijeta – onaj okusa i onaj vizualne estetike. Upravo ta kombinacija kuhanja i fotografije oblikuje njezin autorski pristup, u kojem su podjednako važni i okus i pogled na tanjur.

kuhanje

Kako je započeo tvoj kulinarski put i u kojem si trenutku shvatila da želiš postati chefica?

Pa dosta neobičnim redoslijedom. Kuham i pečem doma nekako oduvijek, to je uvijek bio dio moje svakodnevice i nešto što sam radila iz čistog gušta. U jednom trenutku sam počela to i objavljivati na društvenim mrežama, više spontano nego s nekim planom. Reakcije su bile jako dobre, ljudi su se počeli javljati, kuhati po receptima i zanimati za to što radim, pa me to nekako dodatno ohrabrilo. U jednom trenutku sam se odvažila napraviti korak dalje i okušati se i u restoranskom dijelu, a tu je zapravo počela cijela nova priča.

split

Posljednje dvije godine bila si zadužena za brunch u Parasolu – što je po tvojem mišljenju obilježilo rad tamo?

Rekla bih puno eksperimentiranja i kreativne slobode, a nadam se da su to na kraju bila i dobra jela. Brunch je sam po sebi jako zahvalan prostor za igru s okusima i kombinacijama, pa sam imala priliku isprobavati razne ideje i vidjeti kako ljudi reagiraju na njih. Posebno je zanimljiv osjećaj kada prvi put vidiš goste kako jedu nešto što si osmislila — to je nekako i nadrealno i jako uzbudljivo. A još je ljepše kada su reakcije dobre. Zato sam stvarno zahvalna Parasolu na tom prvom iskustvu i prilici da kroz taj koncept razvijam vlastiti stil.

Marita Petričić

Koliko te mediteransko podneblje i lokalne namirnice inspiriraju pri kreiranju novih jela? Imaš li omiljeni sezonski sastojak?

Jako. Mislim da je ovdje gotovo nemoguće ne kuhati sezonski jer te priroda sama vodi kroz godinu. Evo, sad smo baš u sezoni jedne od mojih najdražih namirnica – šparoga – i onda jedno vrijeme sve što spremam bude u znaku toga. Bilo da je u pitanju quiche, fritaja, neka jednostavna salata ili nešto sasvim drugo. Osim samog okusa, jako volim i proces branja šparoga. To mi je nekako meditativno iskustvo, malo vremena u prirodi i sporiji ritam, a onda iz toga nastane i inspiracija za nova jela.

lifestyle

Kako izgleda proces nastajanja jednog novog jela – krećeš li od ideje, namirnice, estetike ili emocije?

Svaki put je malo drugačije. Često krenem od neke kombinacije okusa ili tekstura koje mi se sviđaju i koje želim spojiti na tanjuru. Onda se kroz proces kuhanja i isprobavanja stvari počnu mijenjati i razvijati, pa jelo na kraju završi kao nešto potpuno drugačije od prvotne ideje. Nekad ostane povezano s tom početnom inspiracijom, a nekad ode u sasvim drugom smjeru. Uglavnom na početku znam kakav osjećaj ili dojam želim postići, ali još ne znam točno kako. Upravo je taj put do rješenja najzabavniji dio cijelog procesa.

gastro

Brunch kao koncept postaje sve popularniji – što za tebe znači dobar brunch i kakvo iskustvo želiš pružiti gostima?

Ja brunch jako volim, kao što se možda da i zaključiti. Često mi je to zapravo najdraži obrok u danu. Mislim da baš zato što je jutro, hrana treba biti uravnotežena i hranjiva, nešto nakon čega se osjećaš dobro i imaš energije za ostatak dana. S druge strane, ja osobno jako volim i zasitne doručke, pa uvijek tražim neki balans između toga da obrok bude dovoljno bogat i da se osjetiš sitim, ali da opet ostane ta neka lakoća i poletnost nakon jela. Dobar brunch za mene je upravo ta ravnoteža, ali i atmosfera – trenutak u danu kad se može malo usporiti i uživati.

Marita Petričić

Uz gastronomiju baviš se i analognom fotografijom. Što te privuklo upravo analognom formatu u vremenu digitalne dominacije?

Tako je. Prvo sam neko vrijeme fotografirala digitalno, a onda sam negdje oko 2017. otkrila analognu estetiku i od tada me to zadržalo. Fotografija na filmu ima neku posebnu toplinu i sporiji proces koji mi je jako privlačan. Sve djeluje malo mekše i intimnije, pa tako i sami momenti koje fotografiraš. Kod analognog formata postoji i određena nepredvidljivost koja je zapravo dio čari. Jako mi je zanimljiv i spoj analognog i hrane, jer hrana sama po sebi ima puno tekstura i boja koje na filmu dobiju neku dodatnu dimenziju.

dizajn

Vidiš li poveznicu između kuhanja i fotografije – na koji se način te dvije umjetnosti susreću u tvom radu?

Naravno, mislim da su te dvije stvari puno povezanije nego što se na prvu čini. Velik dio hrane je zapravo vizualno iskustvo – ono što prvo vidimo okom prije nego što uopće kušamo jelo. To slaganje kadra i osjećaj za kompoziciju iz fotografije često mi pomaže i kod slaganja tanjura. S druge strane, kod fotografiranja hrane korisno je poznavati kako se jelo ponaša, kako izgleda u svom najboljem izdanju i što možda ne bi bilo poželjno da se vidi na fotografiji. Tako da se ta dva svijeta kod mene dosta prirodno preklapaju.

split

Koliko ti je estetika važna u tanjuru i misliš li da ti fotografsko oko pomaže u prezentaciji jela?

Estetika mi je jako važna. Volim tanjure koji imaju puno boja, kontrasta i neku vrstu vizualne ravnoteže. Mislim da mi fotografsko oko definitivno pomaže u tome jer sam navikla primjećivati detalje koji možda na prvi pogled ne upadaju u oči. Ako nešto u kadru ne funkcionira, odmah to primijetim, a isto se događa i s tanjurom – brzo vidim što je višak ili što bi trebalo drugačije posložiti da sve izgleda skladnije.

Marita Petričić

Koji su najveći izazovi s kojima se suočavaš kao mlada chefica na splitskoj gastronomskoj sceni?

Jedan od najvećih izazova je sezonalnost ugostiteljskog rada. Većina restorana u Splitu zatvara čim zahladi, pa to dosta utječe i na radnike i na samu scenu. To osjetiš ne samo kao netko tko radi u gastronomiji, nego i kao netko tko živi u tom gradu. Voljela bih da postoji barem dio ponude koji ostaje aktivan tijekom zimskih mjeseci, jer mislim da grad ima publiku koja bi to cijenila i izvan turističke sezone.

lifestyle

Gdje vidiš sebe za pet godina – više u kuhinji, iza objektiva ili u nekoj sasvim novoj kreativnoj ulozi?

Najviše se vidim u nekoj ulozi koja zapravo spaja to oboje. Kuhanje i fotografija su mi dva načina izražavanja koji se prirodno nadopunjuju, pa me jako zanima razvijati projekte koji kombiniraju hranu, vizualni identitet i priču oko toga. Zapravo već sada radim u tom smjeru i istražujem kako ta dva svijeta mogu funkcionirati zajedno.

SAZNAJ VIŠE: