Dvije ključne teme zauzimaju mjesto u ovotjednim događanjima na svjetskoj modnoj sceni. Prva je dodjela nagrade za najboljeg dizajnera godine koju je osvojio Jonathan Anderson. Neki kritičari (na čelu s Boring Not com) smatraju da Anderson nije zaslužio nagradu jer njegov debi u Dioru nije ispunio očekivanja. To je naravno pokrenulo cijelu raspravu na društvenim mrežama i lavinu komentara koji su oprečni. U svoj toj gunguli Chanel je krenuo s jakom kampanjom za reviju New Yorku. Predstavili su ASAP Rockyja kao novog ambasadora brenda, a sve su lijepo začinili s novim kratkim filmom koji je režirao Gondry, a u kojem su glavne zvijezde Rocky i prekrasna Margaret Qualley koja je antiteza svemu što u Americi predstavlja Sydney Sweeney. Ako sa strane maknemo Zendayju koja je jedna od najvažnijih mladih glumica u očima modne industrije, onda nam ostaju Qualley i Sweeney kao dva lica koja se najviše angažiraju i privlače sasvim različite tipove klijenata (iako mislim da Miu Miu neće nastaviti suradnju sa Sweeney). Sve oko nje je postalo previše politički sumnjivo i negativno.
No vratimo se na reviju. Chanel je svim uzvanicima poslao zanimljivu pozivnicu koju smo vidjeli dan uoči revije. Uvijek u stilu, uzvanici su dobili poseban primjerak Gazette novina koji je bio posvećen Chanelu i lančić na kojem je privjesak zaštitnog znaka New Yorka – podzemne stanice. Upravo seu podzemnoj i održala revija, a koliko ih je ova ekstravagancija koštala, ne znamo. Ono što znamo jest da Chanelu budžet nikada nije bio problem i grandioznost i ekskluzivnost im je dio imidža – baš kao Louis Vuittonu.
Blazy je već imao svoje „vatreno krštenje“ i to je bio jako emotivan trenutak za sve prisutne. Naša Manda Javorina se skoro rasplakala što se ne događa često kada piše osvrte na revije. Blazy je u Chanel donio prijeko potrebnu svježu energiju i opet ga gurnuo naprijed kao što je Lagerfeld napravio kada je došao u kuću. Neki dan sam gledala intervju s Daphne Guinness (za gen Z koji ne poznaje njen lik i djelo trk na google) u kojem je pričala o bliskom prijateljstvu s Lagerfeldom i otkrila kako je Karl uvjetovao Chanelu da će preuzeti kuću ako ga „puste na miru“, tj zahtijevao je kompletnu kreativnu slobodu. Zbog odriješenih ruku je uspio izvaditi Chanel iz prašnjave kutije ukočenog brenda koje nose samo stare bogate nasljednice s Pete Avenije. Isto čini i Blazy samo za drugu generaciju publike. Njegov Métiers d’Art je svjež, snažan, moderan i prikuplja novu publiku za brend.
Kolekcija je poštovala kodove kuće, ali s jasnim pečatom novog kreativnog direktora. Blazy nas je poveo kroz sve dekade od 20-tih do 80-ih uz obilje uz obilje životinjskih uzoraka, inspiriranih garderobom Gabrielle Chanel. Upadljivi kompleti od tvida — jakna i suknja — dolazili su u ručno tkanim leopard uzorcima, koji su predstavljeni kao nova tehnika. Luksuzni pleteni komadi i američki sportski stil također su bili u prvom planu, dok je ideja “uvođenja novog klasika” potekla od novih bouclé kariranih flanela s lancima na rubovima.
Moram se ovrsnuti na večernji/svečaniji dio kolekcije koji je iskočio iz prosjeka. Naime Chanel godinama nije imao dobru večernju haljinu i to je bilo jasno svima koji su vidjeli Margot Robbie na nekom crvenom tepihu kad je morala nositi Chanel. Situacija se sada mijenja u korist svih ambasadorica brenda koje će napokon moći birati lookove koje kritika neće sasijeći u komentarima.
Nadam se da će sljedeće godine na svim tim dodjelama nagrada koje okupljaju modnu industriju Matthieu Blazy slaviti svoj uspjeh. Zaslužio je sve statue, kipiće, plakete koje može dobiti. Izvaditi Chanel iz ere dosade i predvidljivosti nije mala stvar. Uspio je.
