Oduvijek sam bila fascinirana svim vrstama estetskih procedura. Od “najobičnijih” tretmana za hidrataciju pa sve do kirurgije (možda je bolje da ne spominjem koliko sam videa pravih operacija odgledala od početka do kraja). Ipak, dalje od kemijskih pilinga, lasera i mezoterapije nisam nikad otišla dalje. Sve do prošlog ljeta.
Ako me pitate zašto, odgovor je jednostavan: uglavnom mi se nije sviđalo kako izgleda na drugim ljudima, čast izuzecima. Ne pričam o tome što je ispravno, a što ne, već isključivo i samo o vlastitom estetskom doživljaju. Moj dar i moja kletva su prokleto dobro oko za detalje i to mi u životu zaista nekada ne da mira. Vidim (ili umislim da vidim) i ono što drugi ne vide. Na primjer, na manikuru idem na samo jedno jmesto u gradu, a čak i tamo “dorađujem” nokte turpijom. Ti dobri ljudi znaju da sam luda pa me puste i ne ljute se. Devijaciju nosa nisam nikad ispravila iako ne mogu disati k’o čovjek iz jednostavnog razloga što ne mogu sklopiti oči i prepustiti se nekome da mi “čačka po licu”, a da nad krajnjim rezultatom nemam kontrolu. Lakše mi pada da ne dišem.
Nije lako biti control freak ove vrste, a još je teže biti doktor control freaku ove vrste. Tu imam sreće, neki bi rekli više nego pameti, i dermatologicu koja me uvijek sluša čak i ako zna da pretjerujem (hvala, Milena). Zapravo sam se kroz mnoge razgovore s njom uspjela odvažiti da joj prepustim svoje čelo, iako znam da rezultati traju „samo“ nekoliko mjeseci.
Naime, u godinu dana prije tog prvog botoksa, počelo je da mi čelu smeta nekoliko stvari. Prva je ta da mi se prirodna asimetrija koju imamo svi pojačala (što je potpuno normalno, ali ne znači da mi se mora sviđati). Ta obrva koju ponosno dižem u stilu Scarlett O’Hara, odjednom se, upravo zbog svoje pokretljivosti, spustila. Druga je da su mi se, realno, obje obrve malo spustile i da sam počela osjećati težinu u svojim već prirodno spuštenim kapcima. Treća, koja mi realno najmanje smeta, jesu bore i to one poprečne pošto tzv elevens nemam nešto izražene i sasvim mi je dosta što laser napravi s njima. Nikada nisam bila opsjednuta savršeno glatkom kožom bez bora – štoviše, čini mi se u mnogim slučajevima neprirodnom, a to koliko su ljudi spremni da idu da bi je dobili pomalo mi je zastrašujuće.
I tako sam se jednog dana polovicom prošlog kolovoza konačno našla pred Milenom koja drži iglu u ruci. Da mi je bilo frka, bilo je. Trkeljala sam i pokazivala što bih i kako bih, ponavljala što ne želim, a ona je to stoički istrpjela i napravila točno to što sam tražila iako je znala da će poslije morati dodati pošto sam se pravila pametna. Beskrajno sam joj zahvalna na tome što me je slušala i ispoštovala, pa me pustila da se sama vratim na kontrolu i kažem „aj ti ipak bocni i tamo gdej si prvo htela, a ja nisam dala“. Moj velebitski gen jednostavno traži da neke stvari vidim sama.
A evo kako su se stvari odvijale.
DAN 0
Za početak, stvarno nije da nešto posebno boli. Malo pecne i to je to. Imajte na umu da je moj prag tolerancije bola direktno proporcionalan rezultatu koji očekujem. Ukoliko se njemu radujem, čini mi se da mi tijelo proizvodi neki prirodni anestetik i malo što mi je teško. S druge strane, kmezava sam za sve čemu ne vidim estetsku poantu.
Sve traje možda 15-ak minuta, ako i toliko, nisam mjerila. Čelo se dezinficira, malo se mrštite kako bi injektor shvatio gdje tačno treba ubosti– ne, nije svako lice isto, ne, ne pokreće se svako lice na isti način i ne, ne može se bosti po unaprijed određenim točkama pošto se one kod različitih ljudi nalaze na različitim položajima. Dok se mrštite, iscrtaju vam linije po čelu/oko očiju bijelom olovkom za oči i to je to. Slijedi bockanje.
Nakon bockanja ne smijete se šminkati, ići kod frizera i slično, i trebate izbjegavati alkohol i napornu fizičku aktivnost ali, sve u svemu, potpuno normalan život.
DAN 1
Nema modrica, nema realno nikakvog dokaza da sam bila na botoksu, pa mi se pomalo čini da sam možda sve to sanjala. Znam da se uzalud mrštim i zagledam u ogledalu kao kad čekam da voda provri na šporetu. Znam da se neće dogoditi ništa i da ništa neću vidjeti ali, eto i dalje gledam.
Mrdam obrve i kad sam daleko od ogledala jer iščekujem kada ću osjetiti da su manje pokretljive. Naravno, ni po tom pitanju ne osjećam nikakvu razliku u odnosu na prije botoksa, pošto isti „hvata“ tek poslije nekoliko dana. Sve znam, ali je jače od mene.
DAN 4
Konačno se dogodilo! Kao nešto mrdam, ali se to u ogledalu ne vidi. Mislim, jedan dio obrva se mrda, a drugi ne baš. Uzbuđena sam kao malo dijete. Kao kad sam se iz plave prefarbala u svoju prirodnu boju ili stavila keratin. Svako malo se gledam i zagledam, čak i usput u redakciji. Na moje čuđenje, niko u toj istoj redakciji prepunoj vizualnih tipova ništa ne primjećuje.
Realno, prvi komentar „nešto lijepo izgledaš“ sam dobila šestog ili sedmog dana.
DAN 10
Ajde što me ljudi pitaju „Oprosti, jesi li se ti to zaljubila?“ Ali što sam samoj sebi nešto lijepa. Pri tome nitko još ne shvaća što je točno drugačije.
Iskreno, imam pomalo čudan osjećaj u čelu. Daleko je od nelagodnog – kojim su me zloslutno plašile mnoge žene koje koriste botoks – jednostavno je neobičan jer mislim da mrdam obrve, ali one se ne mrdaju. Ne mogu to drugačije opisati. Nedostatak nelagode i osjećaja težine i/ili paralize pripisujem Mileninoj lakoj ruci.
DAN 16
Idem na „doradu“. Ovo je standardna procedura pošto se tek nakon dva tjedna vidi realan rezultat. Naravno da imam komentar, želje, čestitke i pozdrave, ali oni se ne odnose na „puno je“ nego doslovno na to da se doda još i to u točki za koju sam izričito tražila da se preskoči. Naime, tražila sam da mi bar dio obrva ostane pokretan pa sad to izgleda kao da sam Petar Pan – kutevi obrva su mi pokretljiviji od ostatka čela. Not a good look. Nije strašno ali priznajem grešku, molim da se ona popravi i govorim kako više neću izmišljati (iako znam da malo lažem).
Touch up traje još kraće, praktično sam prije izašla nego što sam ušla.
DAN 20
Sve sam sretnija i sretnija time kako mi lice izgleda. Ne kajem se što nisam napravila botoks ranije. Nekako baš mislim da je „došao u pravo vrijeme“. Odlučila sam i da ga ne radim cijele godine, već da pustim mišiće i da povrate funkciju pošto sam čvrsto uvjerena da je to jedini način da se zadrže prirodni rezultati kakve želim.
Ljudi oko mene i dalje dijele komplimente i misle da lažem da se nisam zaljubila (sve sa „neću nikom reći, tko je?“) i to me posebno raduje. Samo jedna osoba je shvatila što sam točno radila iz prve. Moja obožavana kumica koju znam cijeli život, pustila me je da pričam o koječemu, a kad sam joj rekla da sam se „izbockala“ odgovorila sa „samo te gledam i čekam kad ćeš mi reći“. Legit, žena sama ne radi ništa od tih stvari, ali je arhitektica pa dobro vidi, a moje lice poznaje od kad smo se rodile.
Još dvoje ljudi me je pitalo „što si radila“, pardon troje. Jedan je par fotografa s kojima puno radim, a drugo dizajnerica koju poznajem posljednjih desetak godina i s kojom sam i radila. Još jedan prijatelj me je pogledao i rekao „bože što si zategla taj rep, baš ti lijepo stoji“ – još jedan arhitekt, razumije se. Ostatak samo ponavlja da sam lijepa, ja sam bar polovici rekla da je u pitanju botoks pošto ne vjerujem u obmane te vrste i prodavanje maslinovog ulja kao eliksira mladosti.
POSLIJE 2 MJESECA
Navikla sam se na svoj izgled, ali mu se i dalje radujem. E sad, moram odmah reći da se moje horizontalne bore na čelu nisu potpuno ispeglale i da mi je to ne samo ok, već i drago. Koža mi nije promijenila teksturu, obrve su i dalje pokretne.
Ono što vidim, a što mi se ne sviđa je blaga promjena rada mišića ispod oka – kada se paraliziraju oni koji prave „svračije nožice“ nešto se dogodi s mišićima pored kada se nasmijem, a ispod vanjskog ugla oka dobijem nekakvo udubljenje koje nisam imala. Jednom riječju, podočnjaci mi izgledaju drugačije. Nije drama, niko ne primjećuje, ali primjećujem ja pa planiram tražiti Milenu da sljedeći put preskoči regiju oko oka, čisto da vidim kako će izgledati i jesu li mi draže borice ili promjena na podočnjacima. Znam, maloprije sam napisala kako sam joj obećala da neću izmišljati – ali ipak sam ja jedan prevrtljivi blizanac.
Prijavite se na BURO. beauty newsletter gdje vas na jednom mjestu čekaju sve novosti o svijetu ljepote, beauty savjeti, prijedlozi i recenzije.
