U Velikoj Britaniji 1988. godine, konzervativna vlada Margharet Thatcher usvojila je Zakon o lokalnoj upravi, u kojem je članak 28 zabranio učenje „o prihvatljivosti homoseksualnosti kao obiteljskog odnosa“ u svim školama. Radnja debitantskog rediteljskog ostvarenja Georgie Oakly sa Rosy Mc Ewen u glavnoj ulozi smještena je baš u tom povijesnom trenutku.
Radnja filma “Blue Jean”
Film “Blue Jean” nam priča priču o Jean, nastavnici tjelesnog odgoja, koja nakon razvoda pokušava sakriti vezu sa drugom ženom s fakulteta. Jean uspjeva nositi masku u javnosti. Ona drži distancu između svog profesionalnog i privatnog života tako što dijeli nekoliko osobnih detalja sa svojim kolegama i ostaje ljubazno povučena. U jednom trenutku ona sreće jednog od svojih učenika u lokalnom gay i lezbijskom baru i suočava se sa nesigurnošću vlastite životne situacije. Svako preklapanje ova dva svijeta može ugroziti njenu karijeru što unosi nemir u njen život. Kada se suočena s moralnom dilemom, u kojoj će se možda morati potruditi da da zaštiti učenika, Jean je prinuđena da izabere hoće li zaštiti sebe ili će djelovati za veći cilj.
Podcjenjena psihološka drama, “Blue Jean” prenosi mučni napor političke borbe kroz intimne svakodnevne razgovore, suptilne izraze lica i crveno-plavu shemu boja, što vjerno oslikava dvojnost filma između njegove protagonistice i šire debate između tradicionalnih i progresivnih vrijednosti. Rediteljica ne ispituje prošlost prepričavajući težak trenutak s velikim činjeničnim detaljima, umjesto toga, ona potiče svoju publiku da to osjeti i prepozna u njoj dio sebe, naročito ranjivost i preispitivanje. Iako je radnja filma smještena u osamdesete, određene borbe s kojima se susreće LGBT zajednica nažalost su još uvijek ostale iste i nisu potpuno osvojene, tako da je i te kako trenutak da se pojavi jedan ovakav film.
Međutim, bez obzira na tešku temu, rediteljica stvara graciozni filmski jezik, ne dozvoljavajući melodrami da preotme ovu priču. Rosy fenomenalno nosi ulogu Jean još od prvog kadra s izbjeljivanjem kose. Njen performans je nijansiran i delikatan. Njene ogromne oči detaljno prenose Jeanin unutrašnji sukob.
Ipak, Blue Jean se čini malo nedovršeno, a filmu malo nedostaje osjećaj za širu sliku. Ipak za prvo ostvarenje mlade rediteljice ovo je sjajan uradak i radujemo se vidjeti sljedeće.
