Bliži li se kraj društvenim mrežama?

Elon Musk, od kada je preuzeo Twitter, otpustio je polovicu osoblja od kojih nekolicina tvrdi da on nema pojma kako bi ova društvena mreža trebala funkcionirati, izgubio je sto milijardi (ali je i dalje najbogatiji čovjek na svijetu), vratio je na platformu Donalda Trumpa i Kanye Westa, koji su prethodno izgubili pristup Twitteru, i sve u svemu je na dobrom putu da u potpunosti uništi ovu mrežu
27.11.2022.
IMAGE SOURCE: BURO.

Uredio je sistem verifikacije profila, tako da svatko tko uredno plaća 8$ mjesečno može se priključiti ekipi plavih iako to ne znači ništa više od upravo toga – da su za svoju verifikaciju platili – čime je značaj ovog simbola u potpunosti obesmišljen. Vrag je istinski odnio šalu kada se, između ostalog, plava oznaka pojavila pored profila koji se lažno predstavio kao farmaceutska kompanija Eli Lilly, koja je objavila da će inzulin ubuduće biti besplatan. To je vjerojatno bilo posljednje zbogom informativi na ovoj online stanici.

Twitter je u posljednje vrijeme postao više toksičan nego šaljiv i pouzdan, a Elonove igrarije ili lukavo orkestrirani potezi, po svemu sudeći zapečatiti će sudbinu ove platforme. S potencijalnim padom Twittera, postavlja se pitanje budućnosti i ostalih društvenih mreža, a da bismo na to pitanje mogli odgovoriti, moramo zaviriti duboko u prirodu ovih neprirodnih sistema.

Naš socijalni život ima biološku granicu: sto pedeset ljudi s kojima možemo imati dvosmislene odnose. To je Dunbarov broj do kojeg je došao britanski psiholog, Robin Dunbar, još prije tri desetljeća. Robin kaže da postoji više slojeva intimnosti u odnosima, te da je razumno očekivati da ćemo razviti do sto pedeset produktivnih veza, ali one najintimnije samo sa pet do petnaest najbližih prijatelja. Naravno, možemo održavati mnogo veće mreže poznanstava i prijateljstva, ali one ne dolaze bez ugrožavanja kvalitete i iskrenosti onih drugih. Možemo dovesti u pitanje njegov zaključak, ali preispitivanje umjetne maksimizacije količine veza na internetu dolazi gotovo intuitivno. Važno je napomenuti da su u online svijetu značajne samo one veze koje mogu ponuditi neku korist (zaboravite na “close friends”).

Atlantic kolumnist, Ian Bogost, postavio je tezu da je upravo to glavni problem Interneta: svi konstantno, pretjerano komuniciramo jedni s drugima. Ona može djelovati kao anti – teza onoj da se komunikacijom sve rješava (rješava se) ali razgovori na internetu uglavnom liče na vikanje u prazno, pričanje – u glas – sa svima i suštinski ni sa kim. Veza kao primarna svrha je pala do te mjere da je ona dovoljna u tek tolikoj mjeri samo da omogući protok sadržaja.

Prije dva desetljeća, termin social media nije postojao, zajedničko ime za Twitter, MySpace, Facebook i ostalu ekipu bio je social network. I kao što je prvobitno ime sugeriralo, društvene mreže su se fokusirale na umrežavanje, ne na dijeljenje sadržaja. I ako pogledamo kako su one nekada izgledale, dobivamo čistu potrvdu da je tako i bilo. LinkedIn je postao zadužen za poslovno umrežavanje, dok je Facebook postavio ispred sebe misiju da umreži čitav svijet, svaka platforma je to radila na svoj način, ali sa istom vizijom. Čitava ideja društvenih mreža bila je izgradnja ili produbljivanje odnosa, uglavnom s ljudima koje poznajete, dok su intenziteti i načini prepušteni samim korisnicima.

U vrijeme lansiranja Instagrama, s ove točke gledišta davne 2010., network je zamijenjen terminom media. S povezivanja, fokus je stavljen na dijeljenje sadržaja, i to daleko izvan kruga bliskih prijatelja, poznanika i suradnika. Svi su postali i kreatori i publika u isto vrijeme i to je tada bio ogroman pomak, kao i sjajna prilika za mnoge koji su dobili kanal da bez izdavača, medijske kuće ili nekog trećeg kažu, napišu, nacrtaju ili otpjevaju ono što imaju. Katastrofa se dogodila kada su kreatori – od pojedinaca do giganata – primijetili da što je sadržaj emotivniji, on se širi brže i dalje, čime je počeo pokret optimizacije uvredljivih, šokantnih i nerijetko neistinitih tvrdnji. Dodajmo tome algoritme, advertisement i dobivamo jedan kaos na koji, u krajnjoj liniji, sami pristajemo.

Do sada smo vrlo dobro naučili da je u internet igricama pristuna pozamašna doza toksičnosti, izvještačenosti ali i novca i podataka – previše da bismo mogli maštati ili strahovati od kraja društvenih mreža. Možda one u budućnosti neće biti onakve kakve ih znamo, volimo ili mrzimo, ali će biti tu, kao ona posljednja cigareta prije prestanka pušenja, još dugo, dugo.

SAZNAJ VIŠE: