Iako je bistro Shakerato otvoren u svibnju 2025. godine, tek sam ga nedavno posjetila i oduševila se. Zašto prije nisam? Razloga je nekoliko, a jedan od njih zasigurno je način na koji vlasnici pristupaju marketingu, bez velike pompe i agresivne prisutnosti na društvenim mrežama, što je danas prava rijetkost. A onda dođeš u takav prostor i odmah primijetiš interijer koji plijeni pažnju, osobito ako “imaš dobro oko”. Shakerato je ispunjen izvornim i ikonskim vintage komadima talijanskog dizajna sredine 20. stoljeća, od rasvjete autora poput Gaetana Sciolarija, Elija Martinellija i Tonija Zuccherija, preko Murano lampi iz 60-ih i 70-ih godina, do keramike iz kolekcije Rimini Blue Alda Londija za Bitossi.
Svi detalji dolaze iz osobne kolekcije antikviteta i vintage komada Ane Miše (vlasnice), koja stoji iza profila @amarcord_bazaar, pa je interijer Shakerata jednako osoban koliko i njegova gastronomska priča i to se osjeti jer takvi prostori nisu “savršeno arhitektonski namješteni”, nego imaju dozu spontanosti. No, osim interijera, domaća hrana, opuštena amosfera, vlasnici koji rade u šanku dok istovremeno ljubazno komuniciraju s gostima je sve što ovo mjesto čini drugačijim. Iza Shakerata stoje Ana Miše, producentica i njezin suprug Brendan Cain, modni fotograf s međunarodnom karijerom i brojnim kampanjama iza sebe. Unatoč uspješnim karijerama u New Yorku, odlučili su se vratiti u Split i u kvartu Meje otvoriti brunch mjesto koje je, barem po mom mišljenju, najbolji brunch u gradu. Razloga za to ima više, a sve ih donosim u nastavku teksta.
Za početak, predstavite nam se. Tko stoji iza Shakerata i kako biste opisali sebe kao vlasnike?
Shakerato je prije svega obiteljski projekt. Suprug Brendan je chef kuhinje i zadužen je za recepture koktela, dok sam ja “front of the house” (i sve drugo što je potrebno za zdravo funkcioniranje pogona). Djeca nam s vremena na vrijeme, ponajviše kad im zatreba džeparac, uskoče u pomoć, najčešće pri pripremi jutarnjih sokova ili skoknu po led i mlijeko kad zatreba, hahaha.
Rođena sam i odrasla u Splitu, igrajući tenis, ali me fakultet odveo prvo u Italiju, u Bolognu, a zatim u SAD, gdje sam na Sveučilištu UNC u Sjevernoj Karolini upoznala svog supruga Brendana. Nakon studija živjeli smo više od dvanaest godina u New Yorku, gdje smo oboje radili u takozvanoj kreativnoj industriji, Brendan kao modni fotograf, a ja kao komercijalni producent.
Međutim, naša ljubav prema ugostiteljstvu, a prije svega prema hrani, započela je puno ranije. Kod Brendana je sve krenulo u ranim dvadesetima, kada je, pri završetku akademije, došao u New York i između castinga počeo raditi kao bar manager u Williamsburgu. Taj je kvart danas poznat, ali tada je tek bio u začetku kreativne gastro i koktel scene u Brooklynu.
Nakon nekoliko godina u ugostiteljstvu Brendan se odlučio okrenuti svojoj struci i fakultetu, ali ljubav prema hrani i gostoprimstvu nikad nije nestala. Kod kuće je uvijek nešto kuhao, eksperimentirao i smišljao. U staklenkama se uvijek nešto fermentiralo, a hladnjak je bio pun kostiju za temeljac. Naš loft u Brooklynu zato je gotovo uvijek bio pun prijatelja, a dobre hrane nikada nije nedostajalo.
Bili smo i dio društva koje je uvijek znalo za najnovije cool restorane koji su se tek otvorili, najboljeg mesara koji je dobivao meso s male farme izvan grada, Egipćane koji su svaki tjedan dostavljali najbolje sirovo mlijeko u zatamnjenom kombiju ili malog dobavljača najboljeg lososa koji bi samo petkom ujutro u Greenpointu potajno, na stražnja vrata, otvorio maloprodaju za Poljake i druge katolike koji petkom jedu samo ribu. Prijatelji su nam postali i mesari koji bi nam ostavljali sa strane baš taj komad mesa, kao i voditelji restorana koji bi nas nazvali kad bi se neki “special dish” nudio samo tu večer. To su naše njujorške priče za koje mislim da mogu postojati samo u New Yorku.
Kako je nastala ideja za otvaranje Shakerata i zašto ste odabrali baš Meje kao lokaciju?
Shakerato smo otvorili u svibnju prošle godine uz jedan soft opening, bez pompe i pretencioznosti. Htjeli smo se predstaviti na način koji je nama prirodan – osobno, bez društvenih mreža. U međuvremenu smo se ipak malo “modernizirali”, pa imamo Instagram, koji koristimo na nekako “nemoderan”, odnosno spor način. Kako je naša filozofija oduvijek bila slow food, čini se da je i Instagram u skladu s nama, haha. Sve fotografije na profilu su Brendanove, a uz sve obveze nije lako pronaći vrijeme za nova fotografiranja.
Zašto Meje? Zato što živimo dvije minute hoda od Shakerata i zato što možemo čuti djecu preko velikog odmora kako se igraju u školi preko puta (i kako mi ponekad dovikuju: “Mama, žedna sam!”). Šalu na stranu, odlučili smo se za ovaj prostor isključivo zbog blizine našeg svakodnevnog života. Htjeli smo mjesto koje će biti dio našeg susjedstva i naše svakodnevice, a ne samo posao na koji odlazimo.
Budući da smo “sakriveni” na Mejama, dobili smo nadimak “hidden gem”, koji se, čini se, ustalio ne samo među turistima nego i među domaćima.
Kakav ste koncept željeli stvoriti i po čemu se Shakerato razlikuje od drugih brunch mjesta u Splitu?
Ideja koja nas je vodila oduvijek je bila stvoriti prostor u kojem bismo i sami željeli boraviti te mjesto gdje bismo hranili vlastitu obitelj. Htjeli smo stvoriti mjesto gdje znate da ćete uvijek pojesti kvalitetan obrok, popiti dobro vino, uživati u opuštenoj atmosferi i pritom boraviti u estetski lijepom prostoru. Mjesto koje je nama nedostajalo, gdje se osjećate posebno, ali i znate da je ponuda dosljedno kvalitetna.
Tim se načelima i dalje vodimo. Sve što nudimo radimo sami, od nule, u našoj kuhinji, bez prečaca, tako da kontrolu kvalitete imamo u svakom koraku procesa i svega što izlazi pred gosta.
Kako smo gotovo sve napravili sami, od kompletne renovacije prostora i grubih građevinskih radova do uređenja interijera – mogli smo gotovo opsesivno paziti na svaki detalj. Tu smo opsesiju detaljima i kvalitetom jednostavno prenijeli na hranu, pića i cjelokupnu ponudu. Više je to naš stil života nego nekakav koncept. Kako se kaže, od sebe ne možeš pobjeći.
Stojimo iza svega što radimo i nudimo, tako da moramo biti 110 % sigurni da je ono što vam nudimo najbolje što smo mogli napraviti. Ali uza sve to, jednako nam je važno da je Shakerato mjesto u kojem se možeš osjećati opušteno, zadovoljno i kao kod kuće.
Koliko su vaša osobna iskustva, putovanja i ljubav prema gastronomiji utjecali na jelovnik i atmosferu koju danas nudite?
Naša je kuhinja inspirirana mjestom gdje živimo, ali jednako tako i kulinarskim svjetovima Italije i New Yorka, mjestima koja su nas oblikovala. Nikada nismo vjerovali u ograničavanje na jednu određenu kuhinju. Umjesto toga, kuhamo slobodno, vodeći se godišnjim dobima, namirnicama koje nas okružuju i onime što nam se u određenom trenutku čini ispravnim.
Naš pristup temelji se na namirnicama, tlu i tradicijama našeg doma, ali nosi i energiju te ambiciju njujorške restoranske scene. To je razgovor između mjesta i iskustva, između lokalnih sastojaka i globalnih utjecaja.
Što vam je najvažnije kada birate namirnice i kreirate nova jela? Postoji li filozofija kojom se vodite?
Opsjednuti smo kvalitetom namirnica, njihovom svježinom, kvalitetom i podrijetlom. Namirnice za koje znate odakle dolaze, koje su sezonske i lokalne. Svaki aspekt ponude, od hrane do vina, pomno je odabran. Ponuda je mala, ali iza svakog proizvoda stoji ono najbolje što smo mogli napraviti i pronaći.
Kuhamo slobodno, vođeni godišnjim dobima, namirnicama koje nas okružuju, koje rastu pokraj nas i onime što nas inspirira toga dana. Vjerujemo da se i najjednostavnija jela mogu podići na najvišu razinu kada su napravljena od vrhunskih sastojaka i s iznimnom pažnjom.
Privlači nas hrana koju ljudi istinski vole, klasici, jela koja pružaju osjećaj ugode i okusi koji su nam poznati. Izazov, ali i zadovoljstvo, krije se u pitanju: kako ih napraviti najboljima što mogu biti? Kako nešto tako jednostavno i savršeno poput sendviča podići na višu razinu kroz vrhunske namirnice, promišljenu tehniku i pažnju posvećenu svakom detalju?
To je naša filozofija. Uzeti ono što ljudi već vole, krenuti od najboljih dostupnih sastojaka i dati svakom jelu priliku da dosegne svoj puni potencijal. Ne kako bismo ga učinili kompliciranim, nego kako bismo ga učinili nezaboravnim. Povrće nabavljamo s polja podno Marjana (“u kvartu”) ili od provjerene bakice na pazaru. Naš jelovnik ovisi o svježini namirnica koje imamo taj dan, tako da se često dogodi da posebnu ponudu najavimo tek toga jutra. Jedna od stvari koja nam je jako važna jest da nikada, baš nikada, ne koristimo biljna ulja. U kuhinji koristimo isključivo maslinovo ulje s Brača od naših prijatelja (i susjeda), a po potrebi i goveđi loj.
Koje biste jelo ili piće preporučili nekome tko prvi put dolazi u Shakerato i zašto baš to?
Uh, to je možda pitanje za naše stalne goste. Možda bih preporučila pureću porchettu, koju radimo s raznim divljim biljkama koje uberemo na Marjanu, ili možda roast beef sandwich i bavette odrezak, jela kojima nam se gosti vraćaju čak i iz prilično udaljenih dijelova Splita.
Trenutačno osmišljavamo jela s tikvicama, patlidžanom i drugim ljetnim povrćem te pripremamo naše verzije nekih klasičnih francuskih jela. Kad je riječ o brunchu, mislim da tu prednjače Jaja Shakerato, naša verzija jaja Benedict. Što se tiče pića, za brunch bih preporučila Garibaldi, a za one koji žele “virgin” opciju tu su Pink Lemonade ili limunada s našim sirupom od mente. U večernjim satima preporučila bih koktel Gimlet ili Adriatic Fizz, a za one koji više vole vino, čašu dobrog Plavca Malog iz prirodne vinarije Bartulović s Pelješca.
Kada biste željeli da gosti nakon posjeta Shakeratu ponesu samo jedan osjećaj ili jednu uspomenu, što biste voljeli da to bude?
Da su bili dio jedne priče, iskrene i intimne, u kojoj nisu bili sporedni glumci. Svaki detalj na koji se pazilo, od cvijeća i glazbe do tanjura i čaše, dio je scenarija u kojem i oni sudjeluju.
