Što vi smatrate self-careom? Odlazak na trening ili možda slušanje podcasta? Ili je vama to ipak onaj mali ritual koji uključuje njegu cijelog tijela, lica i kose? A što biste rekli, kada bih vam rekla kako je mnogima omiljen oblik self-carea izležavanje u krevetu? Da, takozvani bed rotting nedavno je doživio popularnost kao trend, ali budimo iskreni, većini nas je to guilty pleasure puno duže nego što je u trendingu. Osobno obožavam one dane koje mogu provesti u krevetu, bez obveza, bez briga, bez da ikome moram odgovoriti na poruke, jer koliko god cijenim vrijeme sa svojim ljudima, jednako cijenim i svoj mir. Ipak, ima nekih koji se ne slažu da je bed rotting legitiman oblik brige o sebi.
Vratimo se par koraka unatrag. Što je bed rotting?
Ništa revolucionarno zapravo. Bed rotting uključuje izležavanje u krevetu na duže periode vremena, ali bez neke svrhe. Ili gledamo omiljenu seriju ili listamo po društvenim mrežama, a ponekad je tu uključena i koja grickalica, ne bi li doista mogli ostati što duže u udobnosti kreveta. Gdje onda nastaje problem? Današnja kultura koja cijeni čuti „zauzet/a sam“ nije baš naklonjena „ljenčarenje“ nazvati oblikom brige o sebi. Ipak, nimalo se ne mogu složiti. Napokon se pojavio trend koji ne nalaže da moramo trčati okolo i imati ispunjenu svaku minutu rasporeda. Skroz je okej s vremena na vrijeme uzeti dan ili popodne za sebe i ne raditi baš ništa. Zašto bi to bilo loše? Pustiti mozak da odmori uz omiljenu seriju ili listanje po društvenim mrežama bez nekog cilja.


Skroz mi je okej da netko smatra slušanje podcasta ili edukativnih sadržaja oblikom brige o sebi, ali ako sam umorna i iscrpljena, zadnje što želim je upijati još informacija. Podcasti, edukativne knjige, serije i slično, sve je to super i sve je to više nego korisno, ali za dane kad imam kapaciteta doista shvatiti i upiti te informacije. Ali onda kad sam umorna od svega i samo želim ne koristiti mozak, pa onda mi je bed rotting skroz legitiman oblik opuštanja. Dapače, smatram da sve što vam doista pomogne da se opustite je skroz legitiman oblik self-carea za vas. Znam da bi se moja najbolja prijateljica osjećala izuzetno loše da leži u krevetu bez cilja, pa je njezin oblik opuštanja čišćenje, makar provela sat i pol samo glancajući prozore, tako će se ona jedino opustiti. Zato ne vidim razlog zašto bismo ikome rekli da njihov oblik brige o sebi nije legitiman, ipak je svatko osoba za sebe i ne funkcioniramo jednako.


Da, problem nastaje onda kad se taj bed rotting iz nekoliko sati pretvori u nekoliko dana ili tjedana, tad je ipak riječ o dubljem psihološkom problemu, ali ovdje ne pričamo o tome. Trenutno govorimo samo o jednom danu ili dijelu dana, koji uzmemo za sebe, da uživamo ne radeći baš ništa. Generalno, koncept ljenčarenja stvarno nije nešto revolucionarno, ali evo napokon se čini kako ćemo možda moći i priznati da uživamo u tome bez da nas se gleda ispod oka. Da da, uvijek će biti onih koji brigom o sebi jedino smatraju odlaske na treninge, dugačke šetnje i odlaske na tretmane (što je sve potpuno legitimno), pa je to naše ljenčarenje njima ne pojmljivo, ali eto, sad bar znamo kako nismo sami u tome. Prije mi je jedino bilo okej to priznati bliskim prijateljicama, sad sam najsretnija kad mogu reći da sam si uzela dan za ne raditi baš ništa. Upalim omiljenu seriju, naručim sushi, stavim masku na lice i mogu tako ostati cijeli dan. I to mi je dovoljno svakih nekoliko tjedana, kako bi se regenerirala. A sad vidim da stvarno nisam jedina i da to „ljenčarenje“ mnogima pomaže da se resetiraju.

Ako nekome doista pomogne da ne radi ništa, ako to stvarno funkcionira da odmore tijelo i um, pa zašto onda na to gledati s prijekorom. Nije svakome oblik brige o sebi da ode trčati ili slušati podcast, pa ako nekome nešto drugačije pomaže u resetiranju, ne treba na to gledati s prijekorom i govoriti da nije legitimno. Taj pogled na to što bi self-care trebao biti mnogima je i dalje vrlo ograničen i samo ono produktivno smatraju brigom o sebi, pa je bed rotting vjerojatno i zbog toga dobio tako ružan naziv. Ne, nitko ne trune u krevetu i ne, nije nimalo manje produktivno od trčanja, ako nam stvarno pomogne. Self-care ne mora izgledati lijepo, korisno ni društveno prihvatljivo da bi bio stvaran. Ako vam jedan dan u krevetu vrati energiju, smiri misli i pomogne da sutra budete malo više svoji, onda je to sasvim dovoljno opravdanje. Briga o sebi ne mora imati plan, ponekad je dovoljno samo stati.