Prošlog rujna u New Yorku sam pronašla savršen piling za lice. Enzimski, blag, koji ne iritira moje lice s rozaceom, a daje mu gotovo pa glass skin efekt. Oko Nove godine nabavila sam zalihe. Nedavno sam pokušala kupiti ga opet i… Netko pametan u brendu Peter Thomas Roth odlučio je ukinuti ga i zamijeniti novim “boljim”. Da kojim slučajem znam tko je odgovoran, imala bih svašta toj osobi ili osobama sasuti u lice. Taj “novi bolji piling” je, po riječima brenda, unaprijeđena verzija starog. Fakat, ima enzime, ali ima i kiseline što znači da ga ja, kao ni osobe s istim i sličnim problemima, ne mogu koristiti. AHA kiseline kod kuće za mene ne dolaze u obzir. I tako je nestao proizvod kojim sam bila oduševljena. Da sam ljuta, malo je reći.

Znam da postoje veći problemi i u svijetu i u životu, ali ne sudite me oštro. Trebale su mi godine da pronađem piling koji mi zaista odgovara. Tko ima problema s kožom, razumjet će me.

Možda me ovo ne bi toliko iznerviralo da je prvi put. Ovako, razum ode kroz prozor. Više ni ne znam koji mi se ovo put događa. Istini za volju, obično se radi o nekom makeup proizvodu, a ne o skincareu. Psovala sam do neba kada je Chanel promijenio legendarni lak za nokte Rouge Noir iliti Vamp (o da, originalna verzija ima i svoju wiki stranicu), i isto toliko kada su ukinuli Pirate koji je nakon puno godina vraćen – najbolja nijansa crvene ikada. Za mene, s hladnim ružičastim podtonom prstiju.
S bivšom cimericom i zauvijek najboljom prijateljicom i dandanas rantam na ovu temu. Dok smo živjele zajedno, bile smo dvije beauty hoarderke puštene s lanca. Kupaonica i sobe bile su prepune svega i svačega, potrage za najboljom maskarom i maskom za kosu bile su, u najmanju ruku, opsesivne. Ludilo se smirilo s godinama, ali ljubav prema nekim proizvodima is still going strong, baš kao i žalost kada ih netko ukine ili promijeni.
Ne znam što više mrzim od ta dva, ali mislim da su “new improved” verzije ipak gore po moj duševni mir zato što gotovo nikad nisu poboljšanje, već nekakva papazjanija u odnosu na original. Čast izuzecima, ima ih. Svijetla točka svakako je Clinique Moisture Surge kojoj sam vjerna duže nego što želim priznati. Realno, još nisam srela verziju ove kreme koja mi ne odgovara, iako za područje oko očiju daleko više volim originalnu verziju od one kasnije s dodatim “rich”.

Vjerojatno je srž problema to što brendovi rijetko kada pitaju stvarne korisnike što misle, jer se reformulacije često događaju zbog novih regulativa (tako smo se oprostili od mnogih parfema, čak i ako nisu službeno ukinuti), uštede u proizvodnji ili da bi se proizvod mogao marketinški predstaviti kao “novitet”. No u toj igri gubi se ono najvažnije – zašto smo se uopće zaljubili u original. Umjesto da nam se ponudi nešto stvarno bolje, često nam se servira “sigurna” verzija koja je kompromis za sve, a zapravo nije idealna ni za koga.
Zato velik broj reformulacija završi kao flop. Mi, koji smo bili vjerni kupci, osjećamo se izdano, a oni koji prvi put probaju “novi” proizvod, ne razumiju u čemu je bila čar. Ironično, na kraju nitko nije zadovoljan. Možda zato i postoji ona tiha panika među beauty fanaticima: kad pronađeš nešto što ti savršeno odgovara, odmah kupiš nekoliko komada u zalihu, jer znaš da bi već sutra moglo nestati ili – još gore – biti “poboljšano”. Nemojte misliti da nemam još jednu tubu onog pilinga, a što ću poslije ne znam.

I možda je to ono što me najviše frustrira – činjenica da se reformulacije rijetko rade zbog nas. Najčešće su rezultat odluka koje imaju veze sa zakonima, budžetom, logistikom ili, najgore od svega, trendovima. Ako je trenutačno popularno ubaciti neku kiselinu ili retinol, vidjet ćete ih i u proizvodu u kojemu nemaju što tražiti. To je kao da u savršen recept dodate začin koji ga potpuno ubije, samo zato što se taj začin dobro prodaje.
Još je gore kada brend “ispravi” proizvod da bi ga približio masama. Umjesto specifičnog i jedinstvenog proizvoda, dobijemo razvodnjenu verziju koja pokušava zadovoljiti sve pod kapom nebeskom. A svi znamo što se dogodi kada nešto pokušava biti za svakoga – na kraju ne služi nikome. I dok brendovi slave svoje “poboljšane” formule, nama ostaje samo nostalgija za onim starim bočicama i tubama koje smo kupovali iznova, bez razmišljanja i bez straha da će nas jednog dana izdati.
Ako mi ne vjerujete, pokušajte se sjetiti kada se posljednji put pojavio neki odista nov kultni proizvod. Ne viralni. Kultni.