„SPF je kancerogen“, „retinol se ne smije koristiti ljeti“, „vitamin C se ne smije kombinirati s niacinamidom“, „retinol stanjuje kožu“,„neki skincare proizvodi sadrže antifriz“, „parabeni uzrokuju rak“, „ružmarinovo ulje je jednako efikasno kao minoksidil za rast kose“, „aplikacije za ocjenjivanje sastojaka su super korisne i štite naše zdravlje“… Lista je nepregledna i baš svaku od ovih tvrdnji čula sam od svojih klijentica. Sve su, naravno, netočne. No neke se ponavljaju češće od drugih – i to nije slučajno.
Kada emocije zamijene logiku
Zajednička gotovo svim dezinformacijama jest njihova sposobnost da u nama izazovu snažnu emocionalnu reakciju. Strah, nesigurnost ili euforija koju osjetite kada čujete određenu informaciju prvi su znak da je ista vrlo vjerojatno osmišljena da privuče pažnju, a ne da razjasni činjenice ili produbi vaše razumijevanje određene teme.
Jedan od najboljih primjera ovakve histerije započeo je radom dr. Philippe Darbre sa Sveučilišta u Readingu iz 2004. godine. Ova je studija utvrdila prisutnost tragova parabena, često korištene klase konzervansa, u tumorima dojke. Studija je naravno dobila ogromnu medijsku pozornost, a samo su rijetki mediji prenosili i legitimne prigovore znanstvene zajednice na kvalitetu same studije- primjerice na činjenicu da nije bilo kontrolne skupine. Drugim riječima, studija uopće nije gledala da li se parabeni nalaze i u zdravom tkivu.
Ovo je izuzetno važno, jer korelacija nije isto što i uzročno posljedična veza. Tumorsko tkivo, primjerice, uvijek sadrži i vodu, pa zbog toga ne zaključujemo da voda uzrokuje rak samo zato što se nalazi u tumorskom tkivu. Budući da se parabeni široko koriste u hrani i kozmetici, naravno da ih je moguće pronaći kod praktički svih nas.
Iako je i sama dr. Darbre priznala da prisutnost parabena ne dokazuje da oni doista i uzrokuju tumore, prilično je uznemirila brojne žene ističući da ovi konzervansi imaju estrogensko djelovanje i da je takvo djelovanje povezano s rakom dojke. Ono što nije spomenula jest da je estrogensko djelovanje različitih parabena tisuće puta manje od estrogenih tvari koje se nalaze u namirnicama poput soje, lana, ili slanutka.
Regulatorne agencije diljem svijeta također su odbacile ovu studiju i utvrdile da nema dokaza koji povezuju parabene s rakom. Međutim, zbog panike koja se pojavila oko parabena i drugih sintetskih konzervansa, kozmetička industrija okrenula se korištenju „prirodnih“ tvari.
Ovi „prirodni“ konzervansi potpuno se neopravdano smatraju sigurnijima, unatoč činjenici da o njima nemamo niti približnu količinu podataka o dugoročnoj sigurnosti kao što je to slučaj s parabenima, o kojima znamo gotovo sve.
Ništa od toga, međutim, nikoga više nije previše zanimalo, jer jednom kad se etiketa „toksičnih“ nalijepila na parabene, učinila ih je sinonimom za „kemiju koju treba izbjegavati“. Strah se zadržao, a činjenice, znanje, znanstvenici i znanstveni dokazi ostali su u drugom planu.
Slično je i s tvrdnjom da „kozmetika sadrži antifriz“. Ovdje se pak radi o tome da se u antifrizu ponekad koriste i etilen glikol i propilen glikol. Etilen glikol je visoko toksičan i apsolutno se nikada ne koristi u kozmetičkim proizvodima, dok se propilen glikol koristi i u lijekovima i u kozmetici – kao siguran ovlaživač i nosač aktivnih tvari. No riječ „antifriz“ dovoljno je šokantna da se činjenice i zdrav razum potpuno izgube.
Strah prodaje puno bolje nego istina
Sve ovo ima vrlo jednostavnu logiku. Strah se pamti. Strah ostavlja trag. Zato se na strahu i grade današnje „clean beauty“ strategije. Grade se na sastojcima koje proizvodi NE sadrže, umjesto na onima koje sadrže. A sastojci koje „clean“ proizvodi koriste vrlo često pak uključuju primjerice esencijalna ulja i mirise, koje ima puno više smisla i logike izbjegavati nego primjerice parabene.
Tvrdnja da se „retinol ne smije koristiti ljeti“ zvuči logično jer povezuje sunce i osjetljivost kože. No prava je istina da se retinol može potpuno sigurno koristiti tijekom cijele godine – naravno uz obavezan SPF. Isto vrijedi i za vitamin C i niacinamid – ne samo da se mogu kombinirati, već ta kombinacija može biti i sinergijska. A usporedba ružmarinovog ulja i minoksidila dobar je primjer kako dezinformacija može zvučati primamljivo: prirodno, sigurno i jednako učinkovito. U stvarnosti, minoksidil je lijek čiju učinkovitost potvrđuju brojne kliničke studije, dok ružmarinovo ulje može samo biti koristan dodatak, a nikako ne zamjena za minoksidil.
Ovakve tvrdnje često zvuče ozbiljno i uvjerljivo, ponavljaju se u medijima i na društvenim mrežama, pa ulaze u kolektivno pamćenje – iako nemaju nikakvo uporište u znanosti ili stvarnosti.
Znakovi upozorenja na dezinformaciju
Ako se pitate kako razlikovati činjenicu od manipulacije, korisno je obratiti pažnju na ove znakove:
Tvrdnja izaziva snažan strah, nesigurnost ili paniku.
Informacija je apsolutna („nikad ne smiješ…”, „jedini proizvod koji djeluje”).
Nedostaju izvori i znanstveni dokazi.
Koriste se dramatične fraze tipa: „šokantno otkriće”, „ono što ti dermatolozi skrivaju”.
Pozivanje na „tajne sastojke“ ili „prirodna rješenja“ koja navodno rješavaju sve probleme
Ovo su naravno samo neki od znakova za uzbunu, ali u praksi vam mogu značajno olakšati raspoznavanje dezinformacija.
Kako se obraniti od dezinformacija?
Dezinformacije neće nestati – previše su profitabilne i odlično se uklapaju u algoritme društvenih mreža. Ali ono što svatko od nas može učiniti jest razviti zdrav skepticizam prema informacijama koje svakodnevno primamo. Zato uvijek:
Provjerite izvor i autora informacije.
Potražite konsenzus stručne zajednice.
Pitajte se: reagiram li na temelju znanja ili emocija?
Ako vam odgovori nisu jasni, pitajte, ali pitajte znanstvenu zajednicu, a ne TikTok i Google. Ako u Google pretragu upišete primjerice „da li parabeni izazivaju rak“ sasvim sigurno ćete naći desetke članaka, „stručnjaka“ i „studija“ koje će na tako postavljeno pitanje odgovoriti pozitivno. To, međutim, ne znači da je ta informacija i točna- znači samo da se radi o tvrdnji koja se često ponavlja.
Kritičko razmišljanje kao najbolji beauty ritual
Industrija sasvim sigurno neće prestati proizvoditi priče koje dobro prodaju. Ali mi možemo odlučiti ne nasjedati na njih. Emocija nije dokaz, a strah nije istina. Korelacija nije isto što i uzročno-posljedična veza.
Njegovati kožu znači brinuti o sebi – ali i pažljivo filtrirati informacije kojima dopuštamo da oblikuju naše emotivno i mentalno stanje i našu svakodnevicu. Kritičko razmišljanje danas je možda i najvažniji beauty ritual od svih. Prigrlimo ga!
