Putovanja su mi jedan od najdražih hobija koji postoje. Odlasci na nova mjesta, otkrivanje, lutanje muzejima, pa čak i preporuke i slaganje itinerara prijateljima, jako me zabavljaju. Ali nisam očekivala da ću jednoga dana nekome reći: „Ako ideš u London, moraš vidjeti jednu tapiseriju.” Ipak, upravo se to događa s Tapiserijom Bayeux, jednim od najpoznatijih i najneobičnijih povijesnih predmeta Europe, koja je ove godine stigla u Britanski muzej. I ne, nije riječ o onoj vrsti muzejske atrakcije pred kojom pristojno stanete dvije minute, pročitate pločicu i nastavite dalje. Interes je toliki da su ulaznice za izložbu rasprodane do kraja godine rekordnom brzinom.
Nova prodaja ulaznica počinje 21. listopada, a izložbu je moguće posjetiti sve do 31. ožujka 2027. godine, pa će oni koji je još nisu uspjeli uhvatiti ipak imati priliku.
U sklopu spektakularne kulturne kampanje koja je pratila povijesni dolazak Tapiserije iz Bayeuxa u London, dvije su legendarne britanske lokacije poslužile kao platno za vizualnu čaroliju. Golemi digitalni ekrani na kultnom londonskom trgu Piccadilly Lights prvi su privukli pozornost javnosti, pretvorivši užurbano srce metropole u dinamičnu galeriju na otvorenom koja je kroz detalje drevnog veza najavila prodaju ulaznica za izložbu stoljeća.
Ipak, vrhunac kreativnosti dogodio se na samim vratima Engleske. Pomoću laserskih projektora, legendarne scene normanskih brodova i ratnika preslikane su izravno na monumentalne Bijele stijene Dovera. Projicirana preko 110 metara visokih kreda, ova vizualna instalacija bila je usmjerena prema La Mancheu, a njezin krunski detalj, velika poruka “Merci!” upućena Francuskoj, simbolički je povezao dvije obale i proslavio ovu povijesnu, prvu posudbu nakon gotovo tisuću godina.
Zašto je jedna tapiserija izazvala toliku pomamu?
Razlog za pomamu zapravo je prilično jednostavan: ovakvu priliku gotovo sigurno nećete imati ponovno tako skoro.
Tapiserija iz Bayeuxa stara je gotovo tisuću godina, dugačka gotovo 70 metara i toliko važna za razumijevanje europske povijesti da je teško pronaći drugi predmet koji na tako spektakularan način spaja umjetnost, politiku, rat i storytelling. Kroz stotine izvezenih prizora priča o normanskom osvajanju Engleske i bitki kod Hastingsa 1066. godine, od putovanja i pregovora do brodova, konja, oružja i same bitke.
Dakle, riječ je o pravom remek-djelu iz 11. stoljeća. Iako je poznata kao tapiserija, zapravo je riječ o golemom vezenom prikazu izrađenom vunenim koncem na lanenom platnu. Njezin dolazak u London posebno je zanimljiv jer je u Veliku Britaniju stigla na posudbu prvi put nakon gotovo tisuću godina. No postoji jedna prilično velika ironija u cijeloj priči. Vjeruje se da je tapiserija izrađena upravo na britanskom tlu, najvjerojatnije u Canterburyju.
Ako je ta teorija točna, onda je ovo zapravo njezin veliki povratak kući. Nakon stoljeća provedenih u Francuskoj, jedno od najpoznatijih djela srednjovjekovne umjetnosti ove se godine ponovno nalazi u zemlji u kojoj je, prema toj teoriji, i nastalo. Njezin prijevoz odrađen je u potpunoj tajnosti pod ekstremnim mjerama osiguranja, u klimatiziranim i protuvibracijskim kutijama.
Golema srednjovjekovna slikovnica
Posebno iskustvo izložbi pruža i način na koji je tapiserija predstavljena publici. Za razliku od Francuske, gdje ona polukružno visi na zidu, u Londonu je postavljena potpuno ravno, u jednom neprekinutom nizu unutar posebno dizajnirane staklene vitrine duge 70 metara. Takav izlog pruža lakše praćenje priče ispričane prema izvezenim slikama, prizor po prizor, baš kao listanje goleme srednjovjekovne slikovnice ili gledanje povijesne priče na filmskoj vrpci.

Upravo u tome nalazi se dio njezina šarma. Ne radi se samo o jednoj običnoj tapiseriji, već o važnoj povijesnoj priči koja je barem nakratko, nakon gotovo tisuću godina izbivanja, ponovno stigla kući.