Zvuk devedesetih danas je postao najjeftinija valuta na klupskom tržištu. Svi kopiraju stare loopove, svi traže instant nostalgiju, no rijetki razumiju da se sjećanje ne rekonstruira prepisivanjem, nego potpunom dekonstrukcijom. Alex Kassian, producent rođen u Kyotu s berlinskom adresom, pristupa povijesti plesne glazbe s preciznošću kirurga i senzibilitetom filmskog redatelja. Njegova glazba, koja vuče jasne korijene iz rane trance i dream house ere, nije replika prošlosti; to je suvremena anomalija u svijetu hladnih, robotskih matrica.

alex otkriva avangardne etikete u djetinjstvu
Kassianov zvučni identitet oblikovan je stalnim geografskim i kulturološkim migracijama. Odrastajući između Japana i Velike Britanije, prve glazbene lekcije upijao je u Sheffieldu devedesetih, slušajući obiteljsku kolekciju ploča u kojoj su se bez opterećenja žanrovima miješali Sade, Talk Talk, Primal Scream i TLC. Kasnije, kroz tinejdžerske godine okupirane hip-hopom i otkrivanjem avangardnih etiketa poput Ninja Tune i Warp početkom dvijetisućitih, polako je slagao mozaik koji će eksplodirati nakon njegova preseljenja u London 2007. godine, kada se konačno prepustio plesnom podiju.
Kada je pandemija zatvorila klubove i donijela kolektivnu paralizu, Kassian je odbio pasivno konzumirati neizvjesnost. Dok je scena mirovala, on je proširio studio, kupio klasični pianino, uzeo čelo u ruke i počeo mentorirati studente, inzistirajući na dugotrajnoj pripremi koncepta prije nego što se uopće dotakne tehnika. Taj mentalni odmak od klupske trake rezultirao je nekim od njegovih najzapaženijih izdanja za etikete poput Love On The Rocks i Pinchy & Friends.

‘Mislim da se sada radi o zamišljanju budućnosti kroz pristupanje sjećanjima iz prošlosti, koristeći ih kao alat za kretanje prema naprijed. To je moj način na koji namjeravam raspetljati neizvjesnost koja leži pred nama’, objašnjava Kassian svoju kreativnu filozofiju.
Ravnoteža između klupske funkcionalnosti i emocije
Njegov pristup remiksiranju kultnog klasika ‘Peyote Dreams’ savršeno oslikava tu potragu za ravnotežom između klupske funkcionalnosti i čiste emocije. Suočen s gubitkom originalnih kanala i trakom koja u originalu kuca na brzih 138 otkucaja u minuti, Kassian je bacio u smeće prvu, previše euforičnu verziju. Umjesto lakih rješenja, ogolio je stvar, usporio ritam i dodao balearični potpis, stvorivši traku koja je postala trijumf zatvaranja partyja kultnog Panorama Bara.

Upravo iz tog kluba potječe i zamisao o njegovim posljednjim miksevima, koje opisuje kao svojevrsne vremenske kapsule. Kassianovi setovi stoga i zvuče kao zvučni labirinti; u njima nema sigurnih zona ni generičkih prijelaza, već samo konstantna, duboka znatiželja performera koji zna da najbolji party ne nudi bijeg od stvarnosti, nego njezino ponovno osmišljavanje kroz ritam.
Takav party kreirat će ovog petka u Petom Kupeu uz domaće snage – Iliju Rudmana te Matiju Duića i Oza iz splitskog Adriatic Social Cluba. Ulaznice potražite ovdje.