Kad su aplikacije za upoznavanje tek došle na naše tržište, mnogima se to činilo kao savršeni put do ljubavi. Swipe lijevo, swipe desno, kratki chat, pa možda i piće. Brzo, dostupno i pomalo iscrpljujuće. Danas se, međutim, događa polagani zaokret. Sve više ljudi svjesno traži ljubav izvan ekrana, kroz zajedničke aktivnosti poput sporta, planinarenja, plesa ili grupnih treninga. Taj trend često se naziva active dating, ne baš kreativno, znam. Ali je „to the point“, jer doslovno označava upoznavanje u pokretu, kroz iskustvo, a ne kroz profilnu sliku. I možda je zamor od aplikacija jedan od razloga, ali sigurno nije jedini. Način na koji se povezujemo kao ljudi i ono što našem mozgu zapravo treba da bi se osjećao sigurno, uzbuđeno i povezano, to je možda najveći razlog.


Iluzija izbora vrlo lako zavara. Dating aplikacije nude obilje izbora, ali to obilje često stvara suprotan efekt. Kada je sve dostupno u nekoliko poteza prsta, ljudi postaju oprezniji, manje strpljivi i skloniji procjenjivanju. Lako je nekoga odbaciti zbog sitnice jer možda iza ugla čeka netko bolji. Takav način upoznavanja aktivira dopamin, hormon nagrade i očekivanja. Dopamin nas motivira, daje kratki nalet uzbuđenja, ali ne gradi povezanost. Zato aplikacije mogu biti zabavne, ali rijetko duboko zadovolje. A nakon tog početnog uzbuđenja, baš zbog manjka zadovoljstva, ostaje osjećaj praznine ili emocionalnog umora.
Active dating vraća upoznavanje u realni svijet, tamo gdje se tijela kreću, dah ubrzava i emocije se javljaju spontano. Kada dvoje ljudi zajedno trče, joggiraju, igraju tenis ili sudjeluju u grupnom treningu, između njih se događa nešto važno. Oni dijele iskustvo. Psihološki gledano, zajednička iskustva ubrzavaju osjećaj bliskosti. Ne zato što se netko trudi impresionirati, nego zato što se oboje nalaze u istom trenutku, sličnom fizičkom i emocionalnom stanju. Smijeh nakon napornog uspona ili spontana podrška tijekom vježbe stvaraju mikropovezivanja koja su često jača od sat vremena razgovora preko poruka.
U active dating trendu, um prvi osjeti povezanost
Kada se povezujemo kroz aktivnost, u igru ulazi oksitocin, hormon povjerenja, bliskosti i sigurnosti. Oksitocin se luči kroz dodir, sinkronizirane pokrete, zajednički ritam i osjećaj da nismo sami u nečemu. Upravo zato se ljudi često zbliže tijekom putovanja, volontiranja ili sporta. Za razliku od dopamina, koji traži stalnu novost, oksitocin gradi stabilnost. On nam pomaže da se opustimo, budemo svoji i pokažemo autentičnost. Kad nekog upoznamo dok je znojan, umoran i bez filtera, nema puno prostora za glumu. Ostaje ono realno. Još jedna prednost active datinga jest to što smanjuje pritisak samog spoja. Nema unaprijed smišljenih tema, nema pitanja koja zvuče kao intervju, nema potrebe da se odmah drugoj osobi svidimo. Fokus je na aktivnosti, a ne na dojmu. Paradoksalno, upravo tada ljudi postaju privlačniji. Kada netko radi ono što voli, kada je u svom elementu, zrači sigurnošću i očigledno je da mu je ugodno. I privlačnost se u tim trenutcima ne temelji isključivo na onom fizičkom, već na toj energiji kojom osoba zrači.


Active dating ne obećava brze rezultate. Ne nudi instant kemiju niti dramatične početke. Ono što nudi je realniji temelj za odnos. Ljudi koji se upoznaju kroz zajedničke aktivnosti često već dijele vrijednosti, bilo da je to briga o tijelu, znatiželja, otvorenost prema iskustvu. Takvi odnosi imaju priliku rasti sporije, ali stabilnije. Umjesto naglog zaljubljivanja koje se brzo ugasi, stvara se osjećaj dubokog poznanstva i povjerenja. A to su upravo elementi koji dugoročno drže odnos živim. I najbolja stvar active datinga je to što fokus nije na pronalasku partnera, već na sudjelovanju u onome što volimo, a eto, ljubav možda dođe spontano. Active dating nas podsjeća koliko je lijepo sklopiti odnose, makar poznanstva, spontano i bez plana, a ne dok s ciljem nešto tražimo. Jer budimo iskreni, ljubav stvarno ne možeš forsirati.