Još uvijek me malo pere nastup ABOP-a od subotnje večeri pa ću se živa pojesti ako tu emociju ne izbacim na papir. Ako izuzmemo stotine velikih DJ imena koje sam slušala uživo tijekom svoje rejverske karijere u Hrvatskoj i inozemstvu, malo je glazbenika koji me danas mogu odvesti u gotovo meditativno stanje plesa, trenutak u kojem ne postoji ništa osim potpunog prepuštanja glazbi. Malo, ali postoje. Prošle godine je to bio Kontravoid, koji je možda najbolje objašnjen kroz njegovo predstavljanje na službenoj stranici Močvare riječima: plesati se jednostavno mora. Lik ne ostavlja prostora za bis i jednom kad ode nikad se ne vrati. Za mene jedinstveno iskustvo, ono kad te glazba dubinski ispere i promijeni struje u tijelu. Nakon toga to je uspjelo još jednom velikom entuzijastu, Johnu Mausu, gostovanjem u Zagrebu, a u subotu mi je to priuštio ABOP koji sam tek sad prvi put slušala uživo.
Očekivanja su bila velika još od jutra
Priznajem, očekivanja su već od jutra bila velika. Cijeli dan sam se nabrijavala i više puta rekla naglas: „Jedva čekam večer.” Znam da su očekivanja i jedva čekanje djetinji, ali i dalje volim taj osjećaj uzbuđenja, pogotovo kad izlazim. Ovaj put sam profitirala čim se ekipa popela na pozornicu i krenula drmati Hrvatski državni arhiv koji je pucao po šavovima. Inače, klupski program Žarište, iza kojeg stoji Centar za kulturno-društveni razvoj Novi prostori kulture, prošle je godine izašao na ulice u obliku ovog jednodnevnog festivala na otvorenom, kada su nastupali Klinika Denisa Kataneca, IDEM, RØLØ i drugi. Imali su i zimsko izdanje početkom prosinca kada sam otkrila neka nova glazbena imena kao što je beogradski bend Oxajo.
ABOP kao jedinstveni spoj benda i rejva
Ali da sad ne kružim okolo, ABOP je sigurno jedan od najposebnijih projekata na našoj sceni koji elektroničku glazbu izvodi u potpunosti uživo. Postavu čine glazbenici poznati iz važnih hrvatskih bendova Chui, Elemental, Kries, Mayales, Lollobrigida i Pips, Chips & Videoclips. Ivan Levačić i Ivan Vodopijec dijele isti set bubnjeva, što stvara efekt mašinskog zvuka, ali uživo. Spektakl koji spaja techno, trance, acid house i electro s elementima krautrocka, tzv. kozmičke glazbe. Radi se o eksperimentalnom rocku koji se krajem 60-ih razvija u Zapadnoj Njemačkoj, a od univerzalno poznatih u tom žanru mogli bi biti Kraftwerk, Neu! i Can (sigurno znate onu stvar Vitamin C). Pravac je spajao psihodeliju, avangardu i elektroničku glazbu koja je u sebi imala hipnotičke, ponavljajuće elemente. Čini se da moja meditativna stanja s određenom glazbom imaju i nešto opravdanog smisla.
Krautrock, techno i hipnotički plesni trans
Kombinacija koncerta i rejv-partija zvuči nadrealno pa nije ni čudno da se ABOP smatra jednom od najboljih live atrakcija u regiji, što će potvrditi svi oni koji su ih barem jednom slušali, a onda i prepuni arhiv. Prvi album izašao je prije 10 godina i na njemu je između ostalog radio i za mene najveći hrvatski producent i DJ, pionir techna Petar Dundov, a u subotu smo imali priliku uživati u posljednjem, najkompletnijem Master of Afters. Imala sam osjećaj da plešu i oni koji to možda nisu planirali, sve skupa me podsjetilo na nedavni nastup Charlotte de Witte koja je 20 tisuća ljudi izvela na ulice Genove, iako sam energetski i muzički maštala o Love Paradeu. Možda zbog krautrocka? Svidjelo mi se zajedništvo u ovoj formi, glazba treba biti ono što nas spaja i izvlači najbolje iz nas, za nas.
Pet tisuća ljudi i jedan glazbeni orgazam
Glazbeni open airovi u gradu su i više nego dobrodošli (zatrpali su nas festivali koji nude nepotrebnu gomilu hrane i pića), što je pokazala ova subota koja je okupila oko pet tisuća ljudi u samom centru. U jednom od najljepših zagrebačkih parkova, komadiću gradske Zelene potkove, uživali smo kao jedno u one-night standu koji nam je ponudio ABOP. Prihvatili smo ga, molili za još i dobili (glazbeni) orgazam jer, kako kaže Goran Bare, dečki iz ABOP-a su maksimalni.
