Upoznajte Sestrice: produkcijski dvojac koji stoji iza spotova velikih izvođača diljem regije

Osnivači videoprodukcije Sestrice, Ana Badurina i Luka Sepčić, stoje iza fantastičnih videospotova velikih glazbenih izvođača diljem regije, a s nama su podijelili mali dio svog audiovizualnog svijeta
20.10.2022.
IMAGE SOURCE: Sestrice/ Instagram

Ako ste se u zadnje vrijeme divili vrhunsko odrađenim videospotovima Nike Turković, Sare Jo ili Edite Aradinović, onda morate znati čijih je to ruku i uma djelo. Riječ je o Sestricama, produkcijskim dvojcem koji je zaslužan za to što uz fantastične singlove dolazi i cijela vizualna priča. Iza Sestrica stoje Ana Badurina i Luka Sepčić, mladi producenti i redatelji koji su svoj talent i istančan ukus za audiovizualnom estetikom pretvorili u vlastitu videoprodukciju. Svojim radom i besprijekornim osjećajem za „lijepim“, Ana i Luka podižu ljestvicu dobrog videospota kako na domaćoj, tako i na regionalnoj glazbenoj sceni. „Svjetski, a naše“, s ponosom možemo reći za ovaj dvojac. Imali smo tu priliku da nam Ana i Luka „otvore dušu“ i predstave dijelić svoga svijeta. Na koji način pristupaju produkciji, što je to dobar videospot, kako je bilo surađivati s raznim glazbenim izvođačima te još mnogo toga, pričaju nam Sestrice u nastavku teksta.

Luka Sepčić i ti činite core i osnivački duo iza produkcijske kuće Sestrice. Niste previše eksponirani, ali vaš briljantan rad je vidljiv na svakom uglu. Na koji način pristupate produkciji i režiranju video spotova? Čime se vodite?

LUKA: Hvala vam na tim riječima i prepoznavanju rada. Što se idejno režijskog dijela u spotovima tiče, vodim se isključivo filingom. Nekad ne mogu ni sam sebi objasniti zašto je nešto dobro ili zašto će biti dobro, ali osjećam da hoće. Koristim pragmatičnost tek nakon što isprocesuiram slike koje u meni izazove najčesće prvo slušanje. Režija je nužno jako puno silent worka i rada na sebi. Koliko god talent bio ključan, režija je skillset na kojem treba neprestano raditi. Nesvjesno vjerojatno upravo time započinje svaki moj kreativni projekt. Kad mi na stol stigne novi projekt iz svog dijela mozga izvlačim fragment nečega koji me može inspirirati. Onda ga dekonstruiram I provedem kroz faze, sagledam kako ispričati priču iz svakog ugla. Svakom svom projektu nastojim dati atmosferu, svojevrsno mjesto življenja.

Mislim da riječi ne postoje bez okruženja. Dopuštam si da mi svaki novi projekt bude svojevrsno istraživanje i trudim se svaki put osmisliti nešto drukčije, a ostati u istom tonu. Potpis izvan comfort zone. Bitno je ispričati priču. Šta god stavio na papir, koliko god priprema detaljna bila, kad padne prva “klapa”, to je onda neka paralelna stvarnost u kojoj sam doma. Jedna od prvih lekcija koju su me o režiji naučili je ta da je redatelj najusamljeniji čovjek na svijetu. Samo on zna svoju ideju. Otok u moru. Imati mogućnost reći i okupiti ljude s kojima želim raditi na projektu strašno je oslobađajuće. Onda imaš svoje brodove.

ANA: Sve je rekao. Nakon što Luka složi koncept ja se nadovežem nekim izborom art department ekipe, i onda sve samo krene svojim prirodnim tokom.

Vaš rad se cijeni i izvan granica Hrvatske pa ste tako odnedavno proširili suradnje s regijom. Kako je bilo surađivati sa Editom i Sarom Jo?

LUKA: Imamo tu sreću i blagoslov da nekakvim svemirskim silama tj. radom, načinom rada, stilizacijom, energijom privučemo da nam se jave ljudi s kojima bi i htjeli raditi da ih i sami biramo.
Možda je i najljepši dio suradnje s nekim trenutak kad se potpuno razumijete vec na prvi call ili na prvi susret. Onaj osjećaj kao da nekoga znate godinama i da samo nastavljate razgovor. Iznimno sam uživao u radu s njima, u njihovoj energiji, hrabrosti, posvećenosti i osjećaju da smo napravili nesto veliko. Kod Edite bio je to svojevrsni prvi korak najave novog albuma, te samim time veliki korak za nju samu. S pjesmom koja mi je sjela na prvu i za koju smo napravili spot baš po mom guštu.

Mračan, vizualno atraktivan, brz, hrabar i s puno skrivenih poruka vezanih uz pjesmu ili preneseno značenje. Netko vam se javi prvi put, a vi mu kažete da ga stavljate u drift auto :)) Na kraju je i naziv albuma nastao u tom nekom ludom brainstormu prvog susreta kad su se spojile luđačke energije željne stvaranja.

Kod Sare Jo bila je to pjesma za koju ću uvijek reći da mi je za prvi spot došla s najboljom životno istinitom pjesmom za taj trenutak prve suradnje. Iz toga smo onda stvorili jedan grandiozan projekt snimanja po cijelom Balkanu, te donekle napravili poznati format na stilistički pomalo drukčiji način gdje spojevi stvarnog života i filma djeluju kao druga poruka cijele pjesme. Moram reći da frajerica Sara uz sebe ima fantastičan team ljudi, njeguje izniman timski duh, i uz koji je sve to bilo moguće i izvedivo u iznimno kratkom roku. Hvala im na ogromnom povjerenju i hvala cijeloj ekipi na vrhunskom iskustvu.

ANA: Edita je jedna pozitivna luda glava koja nam je energetski sjela na prvu. Taj moment prvog video calla i sinergija koja je prostrujala na relaciji Beograd – Zagreb – znali smo da ćemo napraviti nešto fantastično što Egomanija i zaslužuje. Što se tiče Sare, taman sam nekad u tom periodu odlučila uzeti malu pauzu, a inače kad izgovorim riječ „pauza“ dođu velike stvari. To je baš začarani krug. Mislim da su tako neke stvari potvrda i nagrada ozbiljnog truda i rada. Meni je osobno Sara bila netko koga sam čekala od kad sam ju prvi put čula. Taj set, spot i pjesma, posebno su mi dragi, također suradnja sa Sarom i cijelim njezinim timom je jedno baš bucket list iskustvo, što osobno, što poslovno.

Imate li već spremne neke druge regionalne projekte i ako nam smijete reći s kime?

ANA: Od ljeta smo u pripremama za jedan, do sada najveći projekt rekla bih, ali ne smijemo još ništa otkriti, naravno. Nakon tog poziva shvatila sam da sve dođe u svoje, pravo vrijeme, a da je riječ preporuke najljepši portfolio kojeg možeš imati. Veselim se otkriti sve kada dođe vrijeme. 🙂

S kojim izvođačima surađujete od samih početaka?

ANA: Nika Turković je naše najvjernije mladunče i time se jako ponosimo. Osim što smo gradili od samog starta cijeli vizualni segment, ja sam bila dio Nikinog menadžmenta, pa se cijela ta priča baš pakirala familijarno. J Tu je i Cvek, s kojim smo od snimanja Visina prošli jedno 6 života, i uživam ga gledati kako raste i cvate. Izniman radnik, talent i čovjek. Nekad mi njihovi uspjesi pričaju i o nama, jer znamo da smo vjerovali u dobre stvari.

S obzirom na to da ste ostvarili stalne suradnike i proširili svoje poslovanje, pokazuje da je izvođačima i dalje jako važno ulagati u spotove. Što se danas najviše cijeni kod spotova? Odnosno, što je to dobar i kvalitetan video spot po nekim današnjim standardima?

LUKA: Glazbeni spot je jedna super forma u kojoj možeš sve, a ne moraš ništa.
Ali moraš pogoditi atmosferu. Dati zvuku mjesto života. Kao da radiš reverse engineering gdje dobijes VO i glazbu pa stvaraš slike koje pašu ili obogaćuju. S moje strane to je slika bez riječi, vizual koji će biti točan ili će obogatiti pjesmu, dati joj dodatni kontekst. Ne mislim da spot mora biti doslovan. Ali mora pogoditi atmosferu pjesme. Doživljaj svakog gledatelja osoban je čin proizašao iz moje atmosfere, ali vjerujem da autorski pečat djeluje bar na nekoj subliminalnoj razini. Ne očekujem od svakog gledatelja da trezveno uoči svaki detalj mog koncepta, ali vjerujem da ako koncept postoji, da djeluje na emocije i podsvjesno. Ako zbog toga nekome još dodatno i pojača dojam, super.

ANA: Eto, opet je sve rekao. J  Nedavno su se našem timu pridružile još dvije producentice, Sara Horvatić i Laura Pribanić. Djevojke trenutno uspješno vode i samostalne projekte, dok se Luka navikava da mu sada pak 3 žene istovremeno tipkaju i zvone nad glavom. Bitno je samo dobro „plivati“ u ovom svijetu, i za to je potrebno puno socijalne inteligencije i dobrog instinkta.  Jako mi je drago da postoji nova generacija koja želi ući u sferu spotova. Nije to toliko zastupljena i cijenjena grana kod nas, ali mi se zaista trudimo održati ju na nekom levelu, što kvalitetom, što ljudstvom. Zahvalna sam da imamo izvođače koji shvaćaju koliko im je danas bitan vizualni identitet, koliko se u njega isplati ulagati, ali i što pomno biraju ljude koje žele na svom projektu.

Po Vašem mišljenju, što je doprinijelo tome da su video spotovi postali ozbiljna forma, a ne usputna slika dok slušamo glazbu? Ima li filmska industrija svoje prste u tome?

LUKA: Rekao bih da živimo u vrijeme kad je dostupnost informacija tolika, i toliko nama bliska, da skoro da možemo preko ekrana “namirisati” iskreno. Ljudi u današnje vrijeme više od svega cijene autentično i originalno, podržat će kvalitetno i povezujuće. Osobni branding bitniji je no ikad i publika će uvijek pratiti onoga koji ulaze u sebe te će ga podržati kroz vlastito ulaganje u njega da on ulaže u sebe. Ljudi vole biti dio nečeg kvalitetnog. U zaglušujućoj buci vizualno informativne fastfudizacije materijala sa svih strana, još je lakše izdvajati kvalitetno od nekvalitetnog. Kvalitetno je uvijek lakše prodati dalje skuplje. Često to umjetnicima nije jasno. Zato je spot ozbiljna forma.

Kako usklađujete svoju estetiku s imidžem i estetikom izvođača?

LUKA: Neopisivo je bitna hrabrost, povjerenje, te shvaćanje zahtjeva i potreba procesa. Tko to shvaća, garantiram da rezultat neće izostati. Jako je bitno s kim izvođači rade svoje spotove i pjesme. Oni su njihova poruka i odraz njih samih. Brand. Bitno je ne trošiti formativne i jake godine mladosti na mediokritetne prosječnosti i uvjetovane kompromise. U konačnici, njihovo je ime na tome. Meni je super raditi s mladim glazbenicima jer oni shvaćaju bitnost vizualnog i koliko to njih stvara kao “brand”.

ANA: S mnogim smo izvođačima radili od njihovih početaka. Baš iz tog razloga, s nekima smo bili dio stvaranja tog istog identiteta. Nije lako znati i zaključiti kako ćeš se predstaviti na sceni. Bilo mi je posebno drago postavljati pitanja o uzorima, željama i stilskim preferencijama dok nismo došli do zaključka koga imamo pred sobom.

Imate li neki svjetski uzor u režiji i produkciji spotova? Odnosno, koga biste izdvojili kao apsolutnu ikonu u produciranju spotova?

LUKA: Često kažu da je naša estetika prepoznatljiva, makar spot bio potpuno drukčiji od prethodnog. Mislim da je to najveći kompliment za jednog autora, njegov prepoznatljivi autorski potpis.
Što se tiče glazbenih spotova, jako volim radove Nicolasa Mendeza, Nabila Elderkina ili Tima Mattie. Volim stilizaciju kadra prvog, mračnu poetičnost drugog i storytelling i emociju trećeg. Volio bih imati više prilika raditi stvari u stilu potonjeg, ali uživam i u pomalo fashion pomaknutim stilizacijama, dekonstrukcijama i bojanim znakovitim vizualima.

Luka kao redatelj i Ana kao producentica, osim što djelujete zajedno kao Sestrice, vodite i samostalne projekte. Koji su to projekti?

LUKA: Puno me potpisanih NDA ugovora koči u iznošenju nekih informacija (smijeh), a koji su toliko uzbudljivi da bih najradije viknuo na glas. Veselim se narednom periodu koji će biti jako zanimljiv. Kao redatelj freelancer volim i sudjelujem u raznoraznim projektima.
Istaknuo bih nedavno izašlu globalnu kampanju za LimeWire koju sam kao redatelj radio u suradnji s Tuna Fish Icon produkcijom iz Beograda, kao i globalnu kampanju za Adidas s produkcijom Antitalent iz Zagreba. Takvih će, kao i odličnih spotova, a i periodičnih suradnji s najpoznatijim fashion časopisom na svijetu biti uskoro još.
Trudim se energetski manifestirati hrabrost agencija i produkcija za novim, mladim i drukčijim, jer nekad je najbitnije dobiti priliku. Volio bih na ovim našim prostorima raditi hrabre kampanje kakve se rade “vani”.


ANA: Dio sam produkcije Antitalent u vodstvu Danijela Peka, koja se bavi produkcijom filma, serija, reklama te servisima. Prije godinu i pol dana dobila sam ovaj poziv na kojem sam svaki dan beskrajno zahvalna. Nakon televizije, htjela sam ući u svijet filma i velikih priča, jer smatram da dobrog producenta čini isključivo iskustvo i ono što naučimo iz istog, i dobro i loše. Nedavno mi je dana prilika da budem i autor dramskog sadržaja, tako da trenutno otvaram još jednu stanicu u mozgu, i prvi put u životu – pišem. Tko zna kud plovi ovaj brod, i gdje će me sve odvesti, ali svakako mi je želja da dotaknem svaki segment ovog posla i na taj način zadovoljim svoj ADHD. 🙂

I za kraj, koji bi savjet dali svakoj mladoj osobi u Hrvatskoj koja se želi baviti vizualnom produkcijom, bilo u glazbenoj ili nekog drugoj industriji?

LUKA: Spavanje je precijenjeno:) Kad si mlađi onda sve te fraze zvuče kao frazetine, ali zaista niti jedna priča o uspjehu ne postoji bez ogromne količine žrtve u njoj. Rad i trud. Ljudi kao da traže prečicu do uspjeha. To ne postoji. O tome svjedoče i moji podočnjaci :)) Puno rada, još više žrtve i najviše ljudi oko vas koji to razumiju.

ANA: Ne znam jesam li dobra osoba za ovo pitanje pošto je moja frustracija generacijom Z zadnje vrijeme poprilično vokalna. (smijeh kroz suze) Ali da ne generaliziram, savjetovala bih mladima da nauče raditi kroz dobro i loše. Primjećujem da su se jako ohrabrili, znaju se zauzeti i izboriti za sebe, što je prekrasno i na tome im čestitam, pa čak i zavidim. S druge strane, posao nije samo pobjeda, i kako bi rekao moj šef, najviše učiš kroz neuspjeh. Sjećam se kad sam krenula da sam htjela samo biti prisutna na setovima i raditi što god je potrebno kako bih upila znanje i vještine. Savjetovala bi im isto. Super je imati stav, još bolje je pokazati predanost i želju za znanjem, i to će vam šefovi (pogotovo milenijalci) cijeniti više od ičega. Imati karijeru u produkciji nije nešto što može svatko, mogu to danas sigurno reći, a samo ćete radom isplivati iz mnoštva.
















SAZNAJ VIŠE: