Ako gold digger nema spol, zašto onda uvijek prvo pomislimo na žene?

Zašto žene nazivamo sponzorušama, a muškarce koji traže bogate partnerice rjeđe osuđujemo? O novcu, ljubavi i dvostrukim standardima
24.10.2026.
IMAGE SOURCE: Profimedia
gold digger
RECOMMENDED

“Jesi čula da se A udala za onog lovatora samo mjesec dana nakon što su se upoznali?”
“Da, lik je pun ko brod, baš dobro se uvalila.”

“Ah, te žene koje samo žele putovati i kicošiti se na račun frajera.” “Je je dobro pratiš, sad joj je platio i nove cice, pa naravno da će ga stalno držati na oku.”

I sve ostale priče u kojima je glavni akter žena, u narodu poznatija kao sponzoruša, lovkinja na bogate ili jednostavno svjetski prihvaćeno – gold diggerica. A što se događa kad je situacija obrnuta? Kad žena ima obiteljsko bogatstvo, uspješan vlastiti biznis ili jednostavno zarađuje više svaki mjesec? Zašto manje govorimo o muškarcima koji traže bogate žene i kad ste zadnji put čuli za onog koji lovi sve žene koje mu se dopadaju, ali za ozbiljne veze, zaruke i brak bira one koje su materijalno potfutrane? Pa evo ja baš nedavno. Odmah se ograđujem s tvrdnjom da je netko u partnerstvu isključivo radi love, jer to ne mogu točno znati, ali su obrasci vidljivi pogotovo ako se ponavljaju.

PARAMOUNT PICTURES / Entertainment Pictures / Profimedia

Sve to nije moja stvar, ali moja stvar je što se češće žene stavljaju u taj kontekst, dok ja volim da su stvari na žalost mnogih, transparentne.

Kad ljubav ne vadi novčanik

Pošto nikad nisam bila niti s jedne strane, nemam ni ideju o tome kako biti gold diggerica, a onda ni kako prepoznati kadar. U društvu u kojem se krećem pojam digger smo najviše puta izgovorili kada su dečki na putovanjima išli “diggati” ploče. Ali imam šačicu ljudi oko sebe koji to osjećaju na svojoj koži; i žene i muškarce. Neću otkrivati njihov identitet, obujam materijalnog i razvlačiti emotivne priče, ali recimo da je u posljednjih nekoliko godina to baš jako izraženo.

Vjerujem da je to u početku teže vidjeti jer je barem jedno od to dvoje u paru zatelebano, ako ne i oboje, ali je i ženama i muškarcima u vezi s bogatima, zajedničko da – rijetko ili nikad ne vade novčanik. Nadam se da će količina srama koja raste u meni dok ovo pišem do kraja teksta vaporizirati, ali za sada je jako osjećam. Sramim se, ali nimalo ne osuđujem. Jer muškarci su tu da osiguraju krov nad glavom i sredstva za preživljavanje ako se dobro sjećam životnih lekcija iz pećine? A mnogi još, primijetit ćete i dalje ondje žive.

Tko je danas dužan osigurati krov nad glavom?

Zašto je onda sada krivo ako jedna žena upravo to želi sa sebe? Jer promijenilo se samo to da je počela raditi, što joj donekle osigurava samostalnost. Dok je ona evoluirala u tom smjeru, u kojem je smjeru evoluirao muškarac? U tom da je i on postao gold digger pa želi da žena ponese njegovu ulogu? Tako mi nekako izgleda. Ili samo govorimo o muškarcu koji traži sigurnost i partneru koji se ne opterećuje tradicionalnim ulogama? Što još malo otežava odgovor na pitanje iznad.

Prije nekih desetak godina na moru sam upoznala lika koji je tada bio gastarbajter. Kako ekipa meni voli iskrcavati svoje priče u bulju, krenuo je od trenutka kad je s curom sjeo na bus za. Nekoliko se puta priča razmočila; a pratila je teški početak, loše rezultate na faksu, borbu za kruh i sve što je morilo jednog mladog čovjeka iz malog mjesta u Slavoniji, koji je možda čak za sobom ostavio i dugove. U jednom trenutku spomenuo je “neku tamo stariju” ribu koja je bila vlasnica lanca apoteka. Wow, pa to je riznica love, tako sam nekako shvatila, ali tek sada bih mogla razumjeti što mi je on u tom trenutku pričao. Ona je za njega bila zlatna koka, a on je za nju bio puno mlađi frajer koji je želi. Bismo li za njega mogli reći da je bio gold digger?

Kad se bogatstvo i ljubav nađu pod reflektorima

Sve više priča svakodnevno viđamo i u showbizzu; nećemo ih sve staviti u kategoriju, ali dobar su primjer različitih dinamika. Imamo recimo Brooklyna Beckhama i Nicolu Peltz; Brooklyn dolazi iz poznate i bogate obitelji Beckham, dok je Nicola kći investitora Nelsona Peltza, čije se bogatstvo procjenjuje u milijardama. Njihov je odnos zanimljiv zbog dva moćna obiteljska zaleđa. Mijenja li se način na koji javnost promatra muškarca kada se oženi ženom iz još bogatije obitelji? Ili se bogatstvo njegove vlastite obitelji u toj priči zanemaruje? (zasad nema javnog dokaza da su David i Victoria izbacili Brooklyna iz oporuke ili mu uskratili nasljedstvo bez obzira na obiteljski raskol).

Courtesy Everett Collection / Everett / Profimedia

Matty Healy, Tom Hiddleston, Calvin Harris, Harry Styles samo su šačica bivših Taylor Swift koja teži 2 milijarde dolara, i tu se posebno Matty Healy izdvaja kao lik koji je s njom dobio veliki publicitet, a njegova privatnost postala globalna tema. Toma Hiddlestona također je pratio taj glas jer je mnogo toga oko njihova odnosa bilo stvarno medijski isforsirano, npr. njihova veza postala je poznata po fotografijama s plaže i majici „I ♥ T.S.”. Dio javnosti pitao se nije li sve bilo previše javno da bi bilo spontano. Nema dokaza da je tu bilo skrivenih namjera, ali špekulacija je bilo previše.

Pođimo dalje do Timothéeja Chalameta koji nam odabirom svojih djevojki daje do znanja da sam jednostavno nije dovoljan i da treba biti polovina power couplea. Moja Manda ga je prozvala nepo-zet, obožavam.

Prije Kylie, čije je bogatstvo ove godine procijenjeno na 580 milijuna eura, Chalametov ljubavni život uglavnom se povezivao s djevojkama iz glumačkog i modnog svijeta. Među njegovim poznatijim vezama bila je ona s Lily-Rose Depp, kćeri Johnnyja Deppa i Vanesse Paradis. Kylie ipak nije samo reality zvijezda već i poduzetnica koja je izgradila iznimno vrijedan kozmetički brend, što je čini jednom od najutjecajnijih osoba u svijetu celebrity kulture, dok je Chalamet tek jedna od najvećih i najprofitabilnijih holivudskih zvijezda A-liste s tek 25 do 30 milijuna dolara u kesi.

Nije sve u novcu, ali važan je i način na koji je stečen

Istraživanje It Is Not All About the Benjamins: Understanding Preferences for Mates With Resources, provedeno na 668 sudionika, pokazalo je da pri odabiru partnera nije važna samo količina novca, već i način na koji je stečen. Sudionici su za dugoročne veze više preferirali osobe koje su novac zaradile vlastitim radom nego one koje su ga naslijedile, osvojile na lutriji ili stekle nepoštenim putem. Pritom su žene pokazivale sklonost muškarcima koji su sami zaradili svoj novac i u različitim vrstama odnosa, dok je kod muškaraca ta preferencija bila manje izražena u kontekstu kratkotrajnih veza.

Rezultati sugeriraju da financijski status sam po sebi ne mora biti presudan; važnim se može pokazati i ono što način stjecanja novca signalizira, poput truda, sposobnosti i odgovornosti. U kontekstu rasprave o takozvanim gold diggerima, istraživanje nudi zanimljivu nijansu: privlačnost prema bogatstvu nije nužno isto što i privlačnost prema novcu stečenom bez vlastitog truda. Ipak, riječ je o iskazanim preferencijama sudionika, a ne dokazu da se ljudi u vezama uvijek ponašaju na isti način.

Gdje završava financijska sigurnost, a počinje iskorištavanje?

Ne možemo tvrditi da je svaki muškarac koji živi s bogatijom ženom gold digger. Isto kao što žena koja ima financijski osiguranog partnera automatski nije sponzoruša. Ali tu možemo govoriti o nekoliko varijanti: financijski nejednaka, ali ravnopravna veza – jedna osoba zarađuje više, ali obje doprinose odnosu i slobodno dogovaraju troškove; veza zbog životnog standarda – partneru odgovaraju udobnost, sigurnost ili pristup određenom društvenom krugu. To samo po sebi ne dokazuje da nema ljubavi; i onda financijsko iskorištavanje – osoba sustavno uzima novac ili druge materijalne koristi, skriva namjere, manipulira partnerom ili ignorira njegove granice.

Pojam na koji sam naišla (i koji me ovako naivnu opatosio) je i hobosexual, a odnosi se na osobu koja ulazi u odnose ili ih održava radi smještaja ili financijske sigurnosti. Nije stručna dijagnoza i nije vezana samo uz muškarce. Ali je vrlo praktična. Složit ćete se da društvo češće (da ne kažem uvijek) strože osuđuje jedan spol, a to je u ovom slučaju ženski. Mediji i komentari uvijek idu u tom smjeru, ne znam kad sam pročitala suprotno. I ne trebam pročitati da bih znala da jednostavno nije tako.

Zašto sponzorušu prepoznajemo lakše nego muškog gold diggera?

Pitanja koja možemo postaviti su zašto se od muškaraca tradicionalno očekuje da budu financijski oslonac? Zašto se žena koja zarađuje više ponekad prikazuje kao prijetnja tradicionalnoj ulozi muškarca? Zašto se muškarčeva financijska ovisnost može ismijavati, dok se ženina ponekad tretira kao društveno očekivana i koristi li se riječ gold digger za stvarno ponašanje ili kao uvreda kojom se pokušava diskreditirati partnerica ili partner?

Mislim da je već debelo vrijeme da prestanemo pojam gold digger automatski povezivati sa ženama i zapitamo se što nas (i koga?!) zapravo toliko smeta: osoba koja traži financijsku sigurnost ili osoba koja drugoga koristi kako bi do nje došla? Ekipa koja uopće komentira i osuđuje gold diggere najčešće je ona koja – nema resurse. Volimo se predstavljati kao otvoreno društvo, ali kad su u pitanju novac, ljubav i interesi, transparentnost nam baš i nije prva na liniji.

Ne mislim da su svi koji biraju bogate partnere gold diggeri, ali vjerujem da iskorištavanje partnera nije osobina rezervirana za jedan spol. Možda muškarci o tome manje govore, možda ih je zbog toga više sram, jer su oni od prvog dana ti koji su morali osigurati krov nad glavom s početka priče. Dok se za ženu uvijek podrazumijevalo da je netko “pogura”.

Gold digger nema spol

Na kraju dana, nije problem u tome tko plaća večeru i tko zarađuje više. Eventualni problem nastaje kada partner prestane biti osoba koju voliš i postane sredstvo za život kakav želiš. A za takvu ulogu, koliko vidim, ne postoji ni ženska ni muška verzija. Gold digger nema spol.

SAZNAJ VIŠE: