Klasični muzeji u svojim galerijama i tijekom izložbi izlažu tek desetak posto umjetnina koje posjeduju, dok ostatak kolekcije skriva u mračnim, nedostupnim prostorijama. Rotterdam je odlučio prekinuti tu tradiciju izgradnjom prve javno dostupne umjetničke arhive na svijetu. Depot Boijmans otvorio je vrata gotovo cijeloj kolekciji svoje fascinantne zbirke.

No, osim bogate kolekcije, jednako je impresivna i arhitektura muzeja koju potpisuje nizozemski arhitektonski ured MVRDV, sa suosnivačem Winyjem Maasom kao vodećim arhitektom na projektu. Ured MVRDV poznat je po izrazito hrabrim, eksperimentalnim i futurističkim strukturama, a u Rotterdamu su, osim ovog muzeja, dizajnirali i spektakularnu tržnicu Markthal.
Depot Boijmans je Mjesto gdje je muzej prestao skrivati svoje tajne
Iako odaje dojam seta za futuristički film, Depot Boijmans Van Beuningen među svojim golemim staklenim površinama prestao je skrivati muzejske tajne. Zgrada nalikuje veličanstvenoj zrcalnoj zdjeli koja se uzdiže usred grada, a na njezinoj se fasadi zrcale oblaci i gradska arhitektura, čineći vanjske prizore svojevrsnim dijelom umjetničke zbirke.

Muzejski krov je također iskoristio svoj puni potencijal tako da se na njemu nastanila obilna šuma. Cijela je priča započela kada je matični muzej Boijmans Van Beuningen bio prisiljen zatvoriti svoja vrata zbog višegodišnje obnove. Uprava muzeja tada je odlučila da neće samo spakirati umjetnine u kutije, već će redefinirati sam pojam muzeologije.


Potpis MVRDV-a: arhitektura koja ne prolazi nezapaženo
Zgrada futurističkog Depota službeno je otvorena za javnost u studenom 2021. godine. Glavni izazov za arhitektonski ured bio je osmisliti način kako smjestiti masivan objekt unutar zaštićenog zelenila Museumparka, a pritom ne narušiti površinu javnog prostora. Oblik zrcalne jajolike zdjele ostavlja mali otisak na tlu jer sama baza zgrade iznosi promjer od 40 metara, čime je ured uspio osmisliti prostor koji će biti dovoljno velik za cijelu muzejsku opremu te sačuvati površinu parka i podzemne vodene spremnike.
Zakrivljeni oblik zgrade prema vrhu omogućio je da se prostori poput skladišta, ureda i restorana smjeste na gornjim katovima. Sam ulazak u zgradu otkriva 40 metara visok središnji atrij koji posjetitelje ostavlja bez daha. Prostorom dominiraju isprepletena staklena stubišta koja se križaju te masivna dizala koja povezuju svih sedam etaža zgrade.


Kroz prostorije se prostire 13 golemih staklenih vitrina koje kao da lebde u zraku, a dizajnirala ih je umjetnica Marieke van Diemen. U njima su izloženi pažljivo odabrani komadi iz muzejske zbirke.
Umjetnost se više ne slaže prema povijesti
Posjetitelji mogu sami ili u skupinama sudjelovati u vođenim obilascima klimatiziranih skladišnih prostora. Zapanjujući broj umjetničkih i dizajnerskih djela raspoređen je prema veličini i klimatskim zahtjevima, za razliku od klasičnih muzeja, gdje se djela najčešće organiziraju prema razdobljima povijesti umjetnosti. Na taj se način stara i suvremena djela susreću jedni pored drugih i stvaraju nove, neočekivane veze.

U Depotu tako ne postoji klasična granica između onoga što pripada prošlosti i onoga što pripada sadašnjosti. Slike, skulpture, dizajnerski predmeti i druga djela susreću se u istom prostoru neovisno o vremenu u kojem su nastala. Umjesto kronološke priče, posjetitelj dobiva priliku promatrati umjetnost kroz materijale, formu, dimenzije i uvjete u kojima se pojedino djelo mora čuvati.
Takav način organizacije mijenja i samu ulogu posjetitelja. Umjesto unaprijed određene muzejske rute, Depot nudi svojevrsni pogled iza kulisa u prostor u kojem se umjetnost čuva, restaurira, proučava i priprema za buduće izložbe. Upravo ta neposrednost čini iskustvo drugačijim od klasičnog posjeta muzeju: ovdje ne gledate samo gotovu izložbu, već zavirujete u sam proces koji joj prethodi.