Nakon deset godina rada, kopenhaški restoran Barabba našao se pred zanimljivim izazovom. Prostor koji je tijekom godina postao jednako važan dio iskustva kao hrana i atmosfera trebalo je obnoviti, ali bez gubitka karaktera zbog kojeg su ga gosti zavoljeli. Zadatak je povjeren studiju FRAMA Projects, koji je umjesto radikalnog redizajna odabrao puno suptilniji pristup, zadržati ono što Barabbu čini Barabbom i prilagoditi prostor restoranu u koji je tijekom desetljeća izrastao.

Polazište projekta zato nije bio prazan prostor, nego interijer sa svojom poviješću. Deset godina svakodnevnog korištenja ostavilo je tragove, ali i stvorilo atmosferu koju nije bilo moguće jednostavno ponovno projektirati. FRAMA je upravo tu činjenicu pretvorila u temelj novog uređenja. Umjesto uklanjanja postojećih slojeva, cilj je bio povezati ih s novim intervencijama i prostoru dati osjećaj kontinuiteta.

Deset godina restorana kao dio projekta
Barabba je tijekom prvog desetljeća prošla kroz prirodnu transformaciju. Restoran kakav postoji danas nije isti onaj koji je otvorio vrata prije deset godina, promijenili su se način rada, ritam prostora i način na koji ga gosti koriste. Novi interijer trebao je pratiti upravo tu promjenu.
FRAMA Projects zato se nije vodila idejom klasične renovacije u kojoj se staro zamjenjuje novim. Umjesto toga, projekt je zamišljen kao niz preciznih intervencija kojima se postojeći prostor uređuje, nadopunjuje i ponovno povezuje.

Posebno mjesto u projektu imaju elementi izrađeni po mjeri, razvijeni upravo za Barabbu. Oni ne djeluju poput komada koji su naknadno uneseni kako bi interijer dobio prepoznatljiv dizajnerski potpis. Njihove proporcije, materijali i način na koji su smješteni u prostoru proizlaze iz samog restorana i njegove svakodnevice.
Upravo je u tome vidljiv FRAMA-in pristup projektu. Dizajn nije tretiran kao zaseban sloj koji treba privući pozornost, nego kao alat kojim se postojeći prostor može učiniti preciznijim i funkcionalnijim, bez pretvaranja Barabbe u nešto što nikada nije bila. Iako FRAMA ima vrlo prepoznatljiv dizajnerski rukopis, ovdje nije riječ o interijeru koji na prvi pogled mora otkriti ime studija koji stoji iza njega. Novi elementi prilagođavaju se karakteru restorana, a ne obrnuto.

Takav pristup posebno dobro funkcionira u prostoru koji već ima vlastiti život. Restoran nakon deset godina nije samo zbir arhitektonskih elemenata i namještaja. Njegov identitet čine i tragovi korištenja, način na koji se prostor puni tijekom večeri, mjesta na kojima se ljudi zadržavaju i detalji koje stalni gosti možda više ni ne primjećuju, ali bi odmah osjetili kada bi nestali.
Zato je granica između očuvanja i promjene ovdje vrlo pažljivo postavljena. Novi komadi trebali su izgledati dovoljno suvremeno da Barabbu uvedu u sljedeće razdoblje, ali istodobno dovoljno prirodno da ne djeluju kao prekid s prethodnim interijerom. Rezultat nije prostor u kojem se lako može povući crta između „starog“ i „novog“. Upravo suprotno, intervencije su zamišljene tako da s vremenom postanu još jedan sloj Barabbine priče.

Najzanimljiviji aspekt novog interijera možda je upravo ono što FRAMA nije napravila. Nije pokušala izbrisati prethodno desetljeće restorana kako bi stvorila spektakularan trenutak transformacije. Nema potrebe da svaki detalj izgleda nov niti da se gostu odmah objasni što se promijenilo. Umjesto toga, redizajn se oslanja na poznatost prostora. Barabba ostaje mjesto koje njezini stalni gosti mogu prepoznati, ali sada s elementima koji bolje odgovaraju načinu na koji restoran danas živi.

Takva odluka daje projektu i određenu dugovječnost. Interijer nije zamišljen oko jednog vizualnog trenda niti oko efekta novootvorenog restorana. Custom elementi FRAMA-e trebali bi s prostorom nastaviti starjeti, skupljati tragove korištenja i postupno postajati jednako prirodan dio Barabbe kao ono što je u njoj već postojalo.


Upravo zato ovaj projekt nije priča o velikom povratku ili potpunoj transformaciji. Više je riječ o nastavku. Barabba je tijekom prvih deset godina izgradila vlastiti identitet, a FRAMA Projects dobila je zadatak pronaći način da ga arhitektura i dizajn ponovno sustignu.