Ana i Kai pokazuju nam da život nije utrka. Nekad je najljepše samo stati i pronjuškati

Razgovarali smo o izazovima i veseljima na putovanjima s četveronožnim suputnikom te što o njihovom karakteru treba znati prije nabave psa
05.09.2026.
IMAGE SOURCE: Instagram @dobar.dan
Ana Dragojević i Kai
RECOMMENDED

Nisam netko tko provodi puno vremena na društvenim mrežama, zbog čega često dobijem ‘ti si baba’. Svjesna sam tema o kojima treba raspravljati u svijetu, ali uz jutarnju kavu takav reel za reelom postane težak i naporan. No, postoji dio zbog kojega i dalje nisam u potpunosti ugasila svoje profile, a to su životinje. Svaka objava malenog, mekog zečića, razigranog tuljana ili znatiželjnog psića koji otkriva svijet pokaže mi kako nije sve tako sivo.

Ana i Kai - dobar.dan

Upravo takvo mjesto na svojem su profilu stvorili Ana Dragojević i psić Kai. Dobar.dan je Instagram profil ispunjen ludim avanturama, dogodovštinama, smijehom i veseljem, a ako vam ni to nije dovoljno, svoju dozu Kaijeva šarma možete upotpuniti profilom @hereiskai.

TVoj pas nije samo ljubimac, već i suputnik u avanturama. Kako je izgledao trenutak kada si shvatila da ga želiš voditi baš svugdje sa sobom?

Od kada znam za sebe obožavala sam pse i stalno sam govorila kako ću imati 5 pasa kad odrastem, a kako sam lagano odrastala sve češće sam preklinjala mamu da uzmemo psa. Na faksu sam si napokon ispunila tu želju i uzela Kaija, nije bilo upitno da ću se truditi uvijek i svuda voditi ga sa sobom.

Ana Dragojević i Kai - dobar.dan

Najbolji prijatelj i onda da ga ostavljam doma? Nekako mi to ne ide jedno s drugim pa ga sad tako vucaram na avanture htio on to ili ne htio. Šala mala, tu i tamo ga pitam jel’ mu ok, ali uglavnom uvijek zamaše repom i sruši sve papire sa stola pa to shvatim kao jedno veliko ‘AJMO, ŠTO SE ČEKA?’. 

Kada pogledaš svoj profil, koliko je on zapravo odraz vašeg svakodnevnog života s Kaijem? Što vas je potaknulo na dijeljenje zajedničkih trenutaka?

Rekla bih da je stvarno veliki odraz mog života. Često sretnem nekoga tko me pita ‘šta ima?’ i uz to dodaju da vide sve na Instagramu. Naravno, ne dijelim apsolutno sve, ali naše avanture, putovanja i slično volim podijeliti s drugima.

Koristim Instagram otkad postoji (nismo stari!), još kada smo svi objavljivali skoro svaki obrok kao post kroz preizražene filtere i bili potpuno neopterećeni time što će netko reći. Od tada imam neku naviku podijeliti fotke i videe s drugima, samo nekada nisam objavljivala toliko često kao sada, ali onda su došle lokacije, reelsi, glazba u pozadini… Zapravo me prijateljica potaknula na to rekavši da ionako idem na sva ta mjesta, sve fotkam i snimam pa zašto ne bi samo onda više počela i objavljivati – hvala Vale! Haha. 

Jednom si napisala da će te pas na putovanjima usporiti, uz komentar da je to i poanta. Što te je putovanje s njim naučilo o uživanju u malim trenucima koje biste možda propustili?

Mislim da u životu stalno negdje žurimo i svima je cilj uspeti se na neku planinu i „osvojiti vrh“ (jako ne volim taj izraz). S psom jednostavno shvatiš koliko je život lagan. Mi se popnemo na vrh, a onda njemu tamo bude dosadno i samo njuška okolo.

Puno mu zabavniji bude put do tog vrha gdje istražuje, zaluta sa strane staze ili ode za nekim mirisom, zbog čega se i ja zagledam, stanem, usporim i primijetim, a sve zbog njega. Puno puta znam reći da toliko stvari u životu ne bih vidjela da nema njega i to ne može biti točnija izjava.

Na primjer, išli smo na skijanje jedan produženi vikend i ujutro prije skijanja spustili smo se do jezera blizu hotela koje ima preslatku šetnicu i drveni mol. Bilo je prekrasno, pogotovo ujutro u 7 kada nema nikoga. Teško da bih se ustala prošetati i istražiti oko hotela da nisam njega morala voditi van.

Veliki dio vremena provodiš na putovanjima, koliko se tvoj život prilagodio krznenom suputniku? Postoje li neki mali rituali ili trenuci bez kojih zajedničke avanture ne bi bile iste?

Puno se prilagodio. Pas je obaveza, nećemo se lagati. Naravno da postoje psi s kojima je lakše, ali ja nisam završila s jednim takvim haha. Nadobudno sam mislila da kad ga uzmem da će to sve ići laganini i da ću ga još kao štene voditi sa sobom u kafiće i šetnje, međutim Kai je radna pasmina, a ja nisam shvaćala baš što znači ‘radna pasmina’ pa sam se ugodno iznenadila.

Ana i Kai - dobar.dan

Tu je već krenula prilagodba, učenje o ponašanju i treningu pasa, gubljenje živaca i razna druga veselja. No, ne bih to mijenjala ni za što. Mislim da su najveći dio toga upravo prilagodbe na svakodnevne šetnje. Radnim danom uvijek imamo dužu šetnju i onda sve ostalo zapravo planiram oko te šetnje. 

Ana Dragojević i Kai - dobar.dan

Što se tiče nekih rituala, rekla bih da je na prvom mjestu ona lagana, mirna jutarnja šetnja dok većina ljudi još spava pa imamo sve samo za sebe. Pogotovo ako smo negdje u kampu pa je ta jutarnja šetnja u pidžami – nema boljeg! Na to bih još dodala one kratke pauze za fotkanje, pogotovo Kaijev ‘selfie’ – bez toga kao da nismo niti bili u avanturi.

Je li ti se promijenio pogled na brigu o životinjama? Postoji li nešto što bi voljela da ljudi bolje razumiju kada je riječ o životu i putovanjima sa životinjama?

Je, i to jako! Puno toga sam naučila s Kaiem i zato mi nekako teško pada kad vidim nepravdu nad životinjama: s jedne strane sam ljuta i tužna, ali s druge mi nešto govori da ti ljudi nisu gdje imali naučiti, zato u svojim objavama govorim o takvim temama.

Većina pasmina uzgajana je za specifičnu stvar. Kada pas laje, naganja nekoga ili samo ima hrpetinu energije, ne radi to sve da nas živcira, već radi ono za što smo ih mi ljudi generacijama uzgajali. Najčešće netko uzme neku pasminu jer im je lijepa pa ga kažnjavaju kada pokazuje svoje nagone ili kada njegove potrebe nisu zadovoljene pa postane destruktivan. 

Što se tiče treninga, često znam čuti ‘ajme kako je on poslušan’ pa ja odgovorim ‘nije, nego puno radimo i treniramo’ jer ljudi valjda misle da se psi takvi rode, pa se onda ljute i kažnjavaju psa od 3 mjeseca što neće doći kad ga zovu, a on jadan niti ne zna da je to njegovo ime.

Terijeri i jazavčari su uzgajani za lov pod zemljom, a onda se vlasnici ljute na njih što su im iskopali rupe u dvorištu i uništili cvijeće. Haskije se pokušava utišat jer im zavijanje zvuči kao da ih netko zlostavlja, a tako komuniciraju s čoporom na daljinu (istim onim čoporom s kojim bi trebali vući teret po ekstremno dugim relacijama i hladnim uvjetima, ali eto ovdje se prže na 30 stupnjeva jer su ljudima lijepi). No, kada bi se ljudi educirali i uzimali pse prema karakteru, a ne prema izgledu, vjerojatno bi ih se samim time i manje ostavljalo na ulicama i u azilima. 

Ana i Kai - dobar.dan

Najbitnije od svega je to da savršenog psa možete dobiti besplatno. U azilu se nikada neće pogriješiti jer imate cijeli bazen karaktere. Da ne pričam o tome da su najslađi ikad i da će vam biti zahvalni do kraja života.

Na tvojem profilu puno je putovanja, prirode, kombija, skijanja i onih spontanih trenutaka. Postoji li neka objava koja ti je posebno draga?

Napravila sam jedan video potaknuta svim onim izjavama kako „psi nisu za stan“ ili „psima treba dvorište“ jer sam shvatila da ljudi koji to izgovaraju zapravo pojma nemaju o psima, ali oprostit ćemo im. I onda sam shvatila koliko mi je taj video drag, jer sam prošla samo mali dio svega onoga što smo prošli zajedno i svih mjesta na koja sam ga vodila sa sobom.

Tu i tamo dobijem kompliment (jer meni to stvarno je kompliment) gdje ljudi kažu „Kai živi bolje od mene“ ili „Kai živi bolje od većine ljudi koju znam“ i toliko onda budem sretna jer vidim kakav sam mu život dala. Pa bih rekla da mi je baš taj video posebno drag i da se nekako raznježim, ali i motiviram da onda još više pičimo dalje. Jer kako ide onaj jedan citat „njihov svijet je velik onoliko koliko im ga mi pokažemo“.

SAZNAJ VIŠE: