Buro. Intervju: Zrinka Radić, lead arhitektica u Zaha Hadid Architects

U ovom razgovoru govori o formativnim godinama, iskustvu rada u visoko intenzivnom okruženju, projektima koji traju godinama
27.12.2025.
IMAGE SOURCE: Zaha Hadid Architects
Intervju Zrinka Radić, arhitektica
RECOMMENDED

Zrinka Radić je Splićanka s međunarodnom karijerom, a sve o tom putu nam je ispričala u razgovoru. Odrastanje u Splitu, gradu u kojem se život neprestano prelijeva između unutarnjeg i vanjskog prostora, snažno je oblikovalo način na koji Zrinka Radić promatra grad i arhitekturu. Taj rani, gotovo intuitivni odnos prema prostoru pratio ju je kroz studije u Zagrebu, Barceloni i Londonu, ali i kroz profesionalni put koji danas vodi do londonskog ureda Zaha Hadid Architects, gdje radi kao lead arhitektica. Iako je dio jednog od najpoznatijih svjetskih arhitektonskih studija, njezin pristup radu ostaje duboko osoban, usmjeren na kretanje ljudi, svakodnevne navike i stvarni život prostora. U ovom razgovoru govori o formativnim godinama, iskustvu rada u visoko intenzivnom okruženju, projektima koji traju godinama i traže potpunu posvećenost, ali i o tome kako unutar velikog sustava pronaći vlastiti ritam, glas i ravnotežu.

Zrinka Radić
Zrinka Radić

Odrasla si u Splitu, gradu snažnog identiteta, mediteranskog ritma i karizme. Koliko je to okruženje, svjesno ili nesvjesno, utjecalo na tvoj osjećaj za prostor i način na koji danas promišljaš arhitekturu?

Mislim da je odrastanje u Splitu snažno oblikovalo moj odnos prema prostoru, čak i prije nego što sam arhitekturu počela promišljati svjesno. To je grad u kojem se arhitektura ne doživljava kao statična kulisa, nego kao živi okvir svakodnevice, mjesto susreta, kretanja, improvizacije i slojeva vremena koji se neprestano prepliću. Takav mediteranski kontekst, obilježen poroznošću, intenzivnim odnosom unutarnjeg i vanjskog te snažnom kolektivnom aproprijacijom prostora, usmjerio me prema razmišljanju o arhitekturi kao procesu, a ne kao objektu. Danas me zanima kako prostorni sustavi reagiraju na ljudsko ponašanje, klimatske uvjete i društvene obrasce te kako arhitektura može djelovati kao katalizator interakcija. U tom smislu, Split ostaje temeljni referentni kontekst – ne u estetskom, već u operativnom i metodološkom smislu.

ZHA

Tvoja karijera vodi od Splita i studija u Barceloni, Zagrebu i Londonu do vodeće pozicije u Zaha Hadid Architects. Kako su ti različite akademske sredine i internacionalna iskustva utjecala na tvoj profesionalni identitet i pristup arhitekturi?

Arhitekturu doživljavam kao izrazito heterogenu disciplinu, ne samo u smislu područja djelovanja, već i u načinu na koji integrira različite sustave znanja. Definira se sposobnošću povezivanja inženjerstva, urbanizma, bioklimatskih strategija, krajobraznog oblikovanja i ostalih disciplina u jedinstven proces. U tom smislu, moj profesionalni put nije bio baš linearan, ali upravo takav pristup smatram ključnim za
suvremenu arhitektonsku praksu. Studij građevine u Zagrebu pružio mi je snažnu tehničku i konstruktivnu osnovu unutar intenzivnog, ali prilično tradicionalnog obrazovnog okvira. Taj temelj kasnije mi je omogućio da se slobodnije i sigurnije krećem unutar eksperimentalnijih metodologija. Ključnu prekretnicu predstavljao je studij na AA Architectural Association School of Architecture u Londonu, gdje sam se susrela s arhitekturom kao kritičkom i spekulativnom praksom.

Radikalna pedagogija, interdisciplinarni pristup i globalna perspektiva te škole snažno su oblikovali moj način razmišljanja o arhitekturi kao alatu za istraživanje, a ne isključivo za projektiranje. Nastavak obrazovanja na IAAC-u (Institute for Advanced Architecture of Catalonia) u Barceloni dodatno je redefinirao moj profesionalni identitet. Fokus na istraživanje, digitalne procese, robotiku, računalno projektiranje, održivost i eksperimentiranje s materijalima potaknuo je moj interes prema performativnosti, sustavima i procesima. Poseban naglasak na izradu i prototipiranje u stvarnom kontekstu otvorio mi je nove načine razmišljanja o arhitekturi i izlazak iz ustaljenih okvira te me potaknuo na “think out of the box” pristup. Tijekom studija imala sam priliku raditi u suradnji s nekoliko utjecajnih arhitekata sa suvremene arhitektonske scene, što je dodatno oblikovalo moj profesionalni pogled i iskustvo.

arhitektura

Takav spoj kritičkog razmišljanja, tehničkih vještina i eksperimentalnog pristupa dizajnu prirodno me doveo do rada u Zaha Hadid Architects, uredu koji izravno nastavlja vizionarsko nasljeđe Zahe Hadid. Još od ranih studentskih dana, Zaha je za mene predstavljala pojam i uzor arhitektice koja pomiče granice struke.

Razumijevanje arhitekture kao kontinuiranog istraživačkog procesa, u kojem se prostor promatra kao dinamičan sustav, snažno rezonira s mojim profesionalnim formiranjem. Osim prepoznatljivog formalnog jezika ureda ZHA, rad studija temelji se na stalnom propitivanju odnosa između geometrije, strukture, tehnologije i konteksta, kroz projekte koji djeluju na različitim mjerilima i unutar složenih urbanih i okolišnih uvjeta u različitim dijelovima svijeta. Kroz svaki projekt kontinuirano preispitujemo granice arhitektonske prakse, redefinirajući način na koji se arhitektura zamišlja i realizira, u skladu sa Zahinim uvjerenjem da eksperimentiranju nikada nema kraja. Upravo takav način razmišljanja i danas snažno oblikuje moj profesionalni pristup arhitekturi.

Zrinka Radić
Zaha Hadid Architects

Rad u studiju poput ZHA često znači intenzivan tempo, visoka očekivanja i konstantnu izvrsnost. Kako se osobno nosiš s pritiskom i odgovornošću, i gdje pronalaziš ravnotežu između profesionalnog identiteta i privatnog života?

Istina je da rad u ovakvom studiju podrazumijeva iznimno intenzivan tempo i visoku razinu odgovornosti. Pritisak dolazi s više strana istovremeno, od rokova i kompleksnosti projekata do očekivanja konstantne izvrsnosti. Iskreno, nije uvijek bilo lako. Postoje faze kada se radi do kasno u noć, vikendima, a dinamika uvelike ovisi o projektu i njegovoj fazi. S vremenom sam naučila da su kvalitetna organizacija i snažan tim ključni za dugoročnu održivost u takvom okruženju. Rad u okruženju ljudi koji dijele istu razinu profesionalnosti, fokusa i međusobnog povjerenja čini taj intenzitet smislenim i podnošljivim.

ZHA
Zaha Hadid Architects

Iako ravnoteža između profesionalnog i privatnog života nije uvijek idealna, ono što me motivira jest činjenica da uživam u samom procesu rada. Na kraju svake predaje projekta, kada se sav uloženi rad konkretizira, osjećaj je iznimno ispunjavajući i daje smisao zahtjevnosti cijelog procesa. Kada se osjećam preopterećeno, nastojim promijeniti način na koji gledam na problem. To često uključuje fizičko premještanje u drugi prostor ili kratko udaljavanje kako bih se vratila s osvježenom perspektivom. Važno mi je zadržati širu sliku i pronaći kreativne načine za poticanje kreativnog rješavanja problema. Ravnotežu pronalazim u malim ritualima koji mi omogućuju distancu od profesionalnog pritiska, bilo kroz šetnju, boravak u prirodi ili putovanja.

arhitektura
Zaha Hadid Architects

Postoji li projekt ili faza projekta u kojoj si se emocionalno najviše “dala”, i koji ti je ostao važan ne samo kao arhitektonski rad, nego i kao osobno iskustvo rasta ili promjene?

Svaki projekt doživljavam kao iskustvo rasta, bilo zbog drugačije tipologije, lokacije ili drugih utjecaja. Ipak, mogu reći da je rad na projektu Ülemiste Joint Terminal u Tallinnu, Estoniji, jedna od važnijih prekretnica i jedno od bitnijih iskustava u mom profesionalnom razvoju. Riječ je o željezničkom terminalu osmišljenom kao veliki multimodalni prometni čvor i ključnu ulaznu točku za Rail Balticu, elektrificiranu željezničku liniju koja će povezati baltičke države s ostatkom Europe. To je projekt na kojem kontinuirano radim više od šest godina, od rane konceptualne faze do izgradnje koja je trenutačno u tijeku. Arhitektonski koncept temelji se na fluidnom kretanju i integraciji različitih prometnih sustava. Prostorna geometrija proizlazi iz tokova kretanja unutar zgrade, s ciljem jasne orijentacije i besprijekornog povezivanja autobusnih, tramvajskih, željezničkih i biciklističkih mreža koje se susreću u ovom čvorištu.

Zrinka Radić
Zaha Hadid Architects

Ključno obilježje projekta je ideja terminala kao „povezujućeg mosta”, konstrukcije koja fizički premošćuje željezničke kolosijeke i ponovno povezuje dijelove grada prethodno razdvojene infrastrukturom, ali istovremeno djeluje i kao urbani prostor za zajednicu. Ovakav integrirani pristup stvara otvoreno, dinamično okruženje usmjereno na kretanje ljudi i ispunjeno prirodnim svjetlom. To je projekt u koji sam se emocionalno najviše dala. Poznajem svaki njegov segment, prostornu odluku i njezinu izvornu namjeru. Posebno me motivira prilika da danas mogu svjedočiti kako projekt fizički poprima oblik te blisko surađivati s izvođačima kako bi se, unatoč brojnim tehničkim, proceduralnim i kontekstualnim ograničenjima, realizirao s najvišom mogućom razinom kvalitete. Istovremeno, ovaj projekt značajno je proširio moje profesionalne odgovornosti i potaknuo osobni rast. Rad unutar složenog okvira javne nabave, koordinacija velikog broja konzultanata i pretvaranje ambicioznih arhitektonskih ideja u izgrađenu stvarnost zahtijevali su visoku razinu fokusa, strpljenja i prilagodljivosti.

dizajn
Zaha Hadid Architects

Koliko ti je važno zadržati osobni glas i senzibilitet unutar velikog, globalnog studija s vrlo prepoznatljivim autorskim potpisom? Imaš li osjećaj da se s vremenom tvoj vlastiti izraz jasnije profilirao?

Rad unutar velikog, globalnog studija s izrazito snažnim autorskim identitetom ne doživljavam kao ograničenje osobnog glasa, već kao okvir unutar kojeg se on s vremenom precizira. Osobni senzibilitet ne razvija se kroz nametanje individualnog potpisa, već kroz razumijevanje zajedničkog jezika prakse, odgovornost i kontinuitet rada. Imam osjećaj da se moj vlastiti izraz jasnije profilirao, prvenstveno kroz način razmišljanja, donošenja odluka i odnos prema projektu, od koncepta do realizacije. Upravo kroz dugotrajan rad u kolektivnom okruženju naučila sam da autorstvo nije individualna gesta, već proces u kojem se osobni glas gradi postupno, kroz iskustvo i profesionalnu zrelost.

lifestyle
Zaha Hadid Architects

Zaha Hadid Architects često se opisuje kao studio koji pomiče granice arhitekture. Možeš li opisati jednu situaciju u kojoj ste morali radikalno revidirati projekt zbog tehnoloških, kulturnih ili lokalnih ograničenja i kako ste se nosili s tim?

Naš studio pomiče granice arhitekture jer ograničenja ne promatra kao prepreke, već kao prilike za inovaciju. Upravo u tim trenucima projekt često evoluira kroz razvoj novih sustava, alata i metodologija.
Na projektu Heydar Aliyev Center ambicija stvaranja kontinuirane, fluidne forme morala se prilagoditi lokalnim građevinskim mogućnostima, što je dovelo do razvoja posebnih konstrukcijskih i fasadnih sustava kroz blisku suradnju s inženjerima i proizvođačima. Slično tome, MAXXI Museum u Rimu zahtijevao je stalne prilagodbe zbog strogih konzervatorskih uvjeta i arheoloških ograničenja, omogućujući osjetljivo uklapanje suvremene arhitekture u povijesni kontekst. Na projektu Ülemiste Joint Terminal u Tallinnu trenutačno izazovi proizlaze iz okvira javne nabave i lokalnih građevinskih standarda. Složena arhitektonska geometrija morala je biti prevedena u racionalnije, modularne i izvedivo optimizirane sustave, bez gubitka osnovne prostorne ideje projekta. Kroz sve ove projekte, ZHA na tehnološka, kulturna i lokalna ograničenja odgovara fleksibilnošću, interdisciplinarnom suradnjom i inovacijom, dopuštajući da se dizajn razvija uz očuvanje svoje temeljne arhitektonske ideje.

Zrinka Radić
Zaha Hadid Architects

Koje projektne faze najviše voliš – konceptualni dizajn, tehničku koordinaciju, prezentacije investitorima ili rad na lokaciji – i zašto?

Možda zvuči neobično, ali iskreno mogu reći da najviše volim cjelinu arhitektonskog procesa, pod uvjetom da su njegove faze u balansu. U praksi se često događa da se pojedinci dugoročno usmjere na iste faze rada, bilo na konceptualni dizajn i natječaje, bilo na tehničku razradu i koordinaciju. Moj interes oduvijek je bio usmjeren na razumijevanje arhitekture kao kontinuiranog procesa, od početne ideje do realizacije. Imala sam sreću raditi na brojnim projektima kroz različite faze, što mi je omogućilo da razvijem širu perspektivu. Idejna faza mi je posebno draga jer nudi najveću slobodu izražavanja, no jednako me privlače i razrada projekta, pronalazak tehničkih rješenja te koordinacija s konzultantima, gdje se arhitektonska ideja testira i precizira u stvarnim uvjetima. Budući da radim kao Lead Architect, većinu vremena paralelno radim na dva ili tri projekta. Moj idealni balans je upravo kombinacija različitih faza, primjerice jedan projekt u konceptu, a drugi u glavnom ili izvedbenom projektu. Takav način rada održava me fokusiranom, sprječava monotoniju i omogućuje mi da arhitekturu doživljavam kao dinamičan, kontinuiran proces.

arhitektura
Zaha Hadid Architects

Kada ne razmišljaš o arhitekturi – što te smiruje, puni energijom ili inspirira? Postoje li hobiji, rituali ili mjesta kojima se vraćaš?

Kada ne razmišljam o arhitekturi, ravnotežu i energiju pronalazim u kretanju, promjeni okruženja i malim svakodnevnim ritualima. Reformer pilates pomaže mi održati fizičku i mentalnu stabilnost u intenzivnom radnom ritmu. U slobodno vrijeme volim odlaziti u muzeje i na izložbe, a London je grad u kojem uvijek ima nešto novo za vidjeti. Inspiraciju pronalazim i u putovanjima, dok mi priprema kolača i slastica predstavlja smirujući, kreativan odmak od posla. Najviše me, ipak, pune trenuci provedeni sa zaručnikom i prijateljima, a povratak kući u Split, roditeljima i prijateljima, ostaje moj najvažniji oblik resetiranja i punjenja energije.

Zrinka Radić
Zaha Hadid Architects

Što bi savjetovala mladim arhitektima iz Hrvatske koji sanjaju o međunarodnoj karijeri u arhitekturi – kakav put, vještine i stav trebaju graditi?

Prije svega, mislim da je važno biti znatiželjan i otvoren, ali i strpljiv. Međunarodna karijera u arhitekturi rijetko je linearna i često zahtijeva vrijeme, upornost i spremnost na izlazak iz zone komfora. Snažna tehnička osnova, kao i sposobnost jasne prostorne artikulacije, jednako su važni kao i konceptualno razmišljanje. Jednako je važno razvijati digitalne vještine i razumijevanje suvremenih alata, ali i zadržati kritički odnos prema njima. Tehnologija se neprestano razvija, stoga je ključno ostati otvoren prema novim procesima i metodama rada. Međunarodni kontekst zahtijeva sposobnost suradnje u interdisciplinarnim i multikulturalnim timovima, otvorenost prema različitim načinima razmišljanja i spremnost na kontinuirano učenje. Mislim da je važno prihvatiti činjenicu da ne morate znati sve odgovore, jer je postavljanje pitanja često najbolji put do kvalitetnih rješenja kada surađujemo. Na kraju, možda najvažnije, potrebno je zadržati vlastiti integritet i strast prema arhitekturi, jer upravo oni dugoročno daju smisao i smjer profesionalnom putu.

SAZNAJ VIŠE: