Baš sam neki dan naletjela na novi TikTok trend “God I used to love this hair” ili u prijevodu: Bože, što sam voljela ovu kosu. Radi se o trendu koji pokazuje video osobe prije par godina i frizuru kakvu su tad nosili, koja im je tad bila prekrasna, a onda idući dio kreće s Abbinom pjesmom Fernando, specifično dijelom “Now there is something in the air” i video koji prati je iz sadašnjosti, a frizura potpuno drugačija. Sad, možda mislite da se radi o običnoj promjeni frizure, nekakvom poboljšanju, ali stvar je u tome da u dosta tih videa nije uvijek prva frizura ružna niti loša. Jednostavno, poanta je u rastu i razvoju osobe, a to prati i naša kosa.
Sjećam se i ja svoje kose unazad pet godina. Ošišala sam se do brade i zblajhala. Nema osobe koja mi dan danas ne kaže da je obožavala tu moju frizuru i da mi odlično stoji plava kosa. Iako mi to svi govore, ja dan danas nemam takvu kosu. Onda sam se zapitala zašto i dobila vrlo jednostavan odgovor: ta verzija mene više nisam ja. Jedan dio razloga je i taj što mi se ne da to održavati, a u međuvremenu mi je otad i poispadalo tona kose (upravo zbog farbanja) i jednostavno danas više moja kosa i ne bi tako izgledala. Kako starimo, i kosa to prati. Neminovno je da ako koža stari i dobivamo bore, da i naša kosa isto tako gubi gustoću i sjaj. Pogotovo jer ju i tretiramo konstantno.

No, nije to uvijek slučaj. Da se vratim na prvotnu misao: teoriju kose. Kosa je neobičan fenomen. Iako je samo nit keratina, ona je, paradoksalno, jedna od najosjetljivijih ekstenzija našeg identiteta. Celebrity frizer Clayton Hawkins jednom je rekao: “Ljudi vas tretiraju drugačije ovisno o tome kako vam kosa izgleda.” I nije pogriješio. Svatko tko je ikada promijenio boju kose zna osjećaj kada okolina drugačije reagira, kada se u zrcalu pojavite kao nova verzija sebe i, barem nakratko, osvježite pogled na vlastiti odraz.
TikTok trend koji je naizgled jednostavan u tih nekoliko sekundi otvara malu vremensku kapsulu, kao da pozivaju svoje prošle verzije da se nakratko vrate među nas. Ta usporedba stare i nove frizure nije samo vizualni kontrast. To je, zapravo, odraz vlastite promjene i kako nas je ona oblikovala vizualno i spiritualno.
No ono što je još zanimljivije jest kako frizura utječe na to kako se mi sami osjećamo. Dovoljna je jedna loša frizura, jedan neuspjeli pokušaj, da dan krene nizbrdo. I obrnuto: trenutak kada kosa sjedne savršeno, kada je tekstura baš kako treba – kao da se i cijeli život poravna. “Hair theory” tvrdi da način na koji nosimo kosu oblikuje i percepciju drugih i našu unutarnju percepciju. I TikTok trend to potvrđuje, ali na puno intimnijoj razini.

U većini tih videa vidimo iste obrasce: nekad su to bile frizure koje su nam u tom periodu života donosile neku vrstu slobode i zadovoljstva. Danas gledamo s nostalgijom, možda čak i s trunkom nelagode, jer znamo da je ispod tog sjaja stajala fragilnost. Nekad je to bila kosa do struka, pomno čuvana kao sredstvo identiteta, kao nešto što nas čini ženstvenijima, mekšima, vidljivijima. A danas kratka, uredna, odvažna, možda i neproračunato praktična, ali iskreno naša.
I kad sve to promatramo, postaje jasno da kosa bilježi faze života gotovo kao dnevnik. Ne treba joj tinta, ne treba joj papir. Pamti vrijeme kada smo bili sigurni da nam treba plava boja da bismo se osjećali zanimljivo. Pamti vrijeme kada smo mislili da nas samo duga kosa čini lijepima. Pamti eksperimente, promašaje, euforije, rezove koji su značili mnogo više od pola centimetra manje.
Zanimljivo je kako danas, dok gledamo te stare snimke, odjednom shvaćamo koliko je ta verzija nas bila drugačija, ne samo po frizuri, nego po svemu. U “prije” videu gledamo osobu koja još nije znala sve što mi danas znamo. Onu koja je voljela baš tu kosu jer je odgovarala njezinim tadašnjim potrebama, nesigurnostima, ambicijama, trenutnom osjećaju samopouzdanja. A “poslije” video prikazuje ne samo promjenu frizure, nego i promjenu perspektive.

Možda smo se vratili prirodnoj boji jer se danas više ne trebamo skrivati od ničijih pogleda, dokazivati drugima ili samom sebi. Možda smo skratili kosu jer smo se oslobodili okova društva, jer smo pronašli vlastiti stav i način izražavanja. Možda smo je pustili da naraste jer smo naučili strpljenje i prestali se boriti protiv onoga što nam je prirodno.
U suštini, svi ti TikTok videi nose isti zaključak: kosa je intimna karta našeg unutarnjeg razvoja. Ona raste s nama. Ona se mijenja s nama. Ona propada kada mi propadamo, cvjeta kada mi cvjetamo. Nakon svega, kada s nostalgijom promatramo starije verzije sebe, vidimo i ljepotu i nespretnost, i hrabrost i neiskustvo. Vidimo nekoga tko je, u tom trenutku, mislio da ima baš onu kosu koja mu najbolje pristaje. I to je potpuno istinito.

Jer istina je jednostavna: svaka kosa koju smo ikad nosili bila je prava kosa za nas, baš u tom trenutku našeg života. I svaka promjena, ma koliko mala bila, zapravo je bila način da kažemo svijetu, ali i sebi: “Evo me. Napredujem. Mijenjam se.” I nema ništa ljepše od toga, makar možda kasnije ustanovili da je to bio totalni promašaj. Sjetit ćemo se te verzije sebe, tog perioda, možda ne najljepšeg i vremena kad smo bili jako kritični sami prema sebi i shvatit ćemo da smo prodisali.