Ponekad mi se iz vedra neba u glavu vrati onaj genijalan tekst Mande Javorine o tomu koliko zapravo košta biti njegovana žena. To je onaj trenutak kad, dok zbrajam vlastite troškove, zastanem i pomislim: “Čekaj, kada je sve ovo postalo normalno?” Zato me taj tekst inspirirao da još malo progovorim o famoznom girl maintenance-u i uvijek mi se vraća ta rečenica o tome da je ljepota zapravo luksuzni trošak koji u današnje vrijeme percipiramo kao – nuždu. Tržište se u posljednjih 15-ak godina udeseterostručilo, TikTok je eksplodirao, a mi smo u međuvremenu postali generacija koja o beautyju razmišlja kao o nekoj novoj poreznoj kategoriji. I baš zato je pitanje koje kruži internetom važnije nego ikad: je li naša opsesija beauty tretmanima postala performativna?

“Girl maintenance” nas je kolektivno umorio
Beauty fatigue je posvuda. Odlazak kod frizera postao je mentalni teret, a da su tretmani prestali biti ugoda, a postali raspored koji se mora ispoštovati, malo je reći – kao da je riječ o obaveznom godišnjem servisu automobila. Odjednom sve više žena javno priznaje da ne želi više sudjelovati u tom beskrajnom ciklusu održavanja. A internet odmah kontrira: pa tko vas je uvjerio da to uopće morate raditi? I tu se otvara pitanje koje je puno veće od noktiju, filera i fen frizura: radimo li sve ovo zbog sebe ili zato što smo naučene da moramo?

Ne želim sad pretjerivati i kritizirati nešto čemu sam i ja pripadnik. Volim otići na manikuru i volim imati uredne nokte, ali isto tako me boli činjenica da ih plaćam koliko ih plaćam. No, i kozmetički saloni su trgovci, a oni trguju svojim uslugama. Zato kako rastu cijene troškova, i oni testiraju koliko su žene spremne platiti – a očito smo spremne platiti puno. Odreći ću se one skuplje i finije salame samo da si mogu priuštiti nokte svakih tri tjedna, jer toliko u prosjeku traju ako ne želite da vam se vidi izrast.
Beauty standardi su, povijesno, bili instrument kontrole. Ispeglana kosa, uredni nokti, depilirane obrve… To se radilo jer smo morali izgledati “profesionalno”, “prihvatljivo”, “normalno”. To je bio dio socijalne asimilacije. Iako je današnji kontekst drugačiji, ostala je matrica: žena koja se “održava” smatra se boljom verzijom sebe. U toj kulturi, “činiti minimum” postalo je nepisano pravilo – iako je minimum postao nevjerojatno visok. I zato, kad TikTok pokrene trend “high maintenance to be low maintenance”, gdje cure uz smijeh nabrajaju svoje “osnovne” tretmane: gel nokti, laser, botoks, threading, IPL, pilingi, izbjeljivanje zubi, brow tint, dermaplaning… rekla bih da je problem najvećim dijelom semantika: što smo točno svi zajedno proglasili “osnovnim”?

Opsesija ljepotom kao luksuz prerušen u rutinu
Kada jedna influencerica kaže da joj “osnovna beauty rutina” mjesečno košta 400 eura, a većina komentara ispod se slaže, ne možemo ignorirati realnost: većina tih tretmana realno je luksuz, samo što to više ne zvuči dovoljno simpatično. Lakše je reći da je nešto “self-care” nego priznati da smo dio sustava u kojem žene financijski i mentalno troše snagu da bi izgledale “prirodno dobro”.
No paradoks je još veći: influencerice koje promoviraju maintenance rutine, te iste tretmane većinom ne plaćaju.

Jesmo li zapravo samo žrtve pogrešne retorike?
Posebno zato što se termin “low-maintenance girl” stoljećima koristi kao kompliment, ali zapravo opisuje isključivo žene koje su već konvencionalno lijepe. To su cure kojima realno ne treba nikakav popravak, a u današnje vrijeme se to zamaskirava u to da kao nisi ništa radila na sebi, ne treba ti to, a zapravo si radila čuda i čudesa. Nema ništa loše u tome, ali onda to priznaj, a ne prodaj lažnu sliku sebe kao “low maintenance”. A postoji i društvena zamka: moramo izgledati “prirodno”, ali ne smijemo izgledati zapušteno. U prijevodu: lijepa, ali ne se previše truditi. U toj jednadžbi ne postoji dobar rezultat.
Dolly Parton jednom je rekla: “It costs a LOT of money to look this cheap.” I možda je to najbolja redefinicija high-maintenance žene koju današnji internet treba čuti. Jer ako je ovo sve performans, onda smo mi, žene, konačno u publici i na pozornici istovremeno. A jedini kriterij koji bi trebao postojati jest: osjećaš li se najbolje u svojoj koži?

Ako je odgovor da, onda je tvoja rutina ispravna, neovisno o tome je li se sastoji od SPF-a i hidratantne kreme ili od cijele male vojske tretmana. I možda je to najljepši pomak koji nam je ova generacija omogućila: da prestanemo objašnjavati, opravdavati i reducirati sebe na razinu održavanja. Ljepota može biti i luksuz i potreba, ali nikad, nikad obaveza.