BURO. Intervju: Antonio Plazibat o sportu, životu i karijeri

U ovom razgovoru Antonio Plazibat otkriva svoje poglede na odrastanje, prijateljstvo, uspjeh i način na koji ga je sport oblikovao kao osobu
12.10.2025.
IMAGE SOURCE: Bruna Kazinoti
RECOMMENDED

Antonio Plazibat jedno je od najpoznatijih imena hrvatskog borilačkog sporta i jedan od rijetkih koji je uspješno spojio vrhunske rezultate s prepoznatljivim karakterom. Iza impresivne karijere krije se sportaš koji otvoreno govori o izazovima, odgovornosti i svakodnevnom životu izvan ringa. U ovom razgovoru Antonio Plazibat otkriva svoje poglede na odrastanje, prijateljstvo, uspjeh i način na koji ga je sport oblikovao kao osobu. Govori o važnosti rada, discipline i unutarnjeg balansa, ali i o tome kako izgleda život kad se kamere ugase.

Kad se makneš od ringa i treninga, tko je zapravo Antonio Plazibat privatno – kakav si kad nisi borac, nego samo ti?

Kad sam u treningu, odnosno u kampu, jedino što me opušta su igrice i Netflix. Na taj se način malo maknem od svega. Igram PlayStation, gledam serije… Ništa posebno, samo ležim i odmaram. Najzabavnije što se u kampu dogodi je odlazak na masažu.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

Kad sam potpuno slobodan, bez treninga i ostalih obaveza, najviše volim putovati – s prijateljima, s partnericom, bilo kako, samo da stvaram nova sjećanja. Upoznao sam kroz sport puno uspješnih i bogatih ljudi koje inače ne bih imao priliku upoznati. Većina njih ima 50, 60 i više godina, i svi oni pričaju isto – na kraju života najviše im znače druženja, prijatelji i uspomene. Naravno, obitelj, djeca – to svi znaju – ali izvan toga, ono što svima ostaje su te male stvari: zajednička pića, dobra hrana, izleti, razgovori… Na kraju svega, jedino što stvarno ostaje i što možemo ponijeti sa sobom su uspomene. Osim toga, jako puno ulažem u prijateljstva i njegujem ih od osnovne škole.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

Kažeš da je ring iskrenije mjesto od svakodnevice – na koji način te ta iskrenost promijenila i izvan sporta, u svakodnevnim odnosima i životnim situacijama?

50 Cent je to jednom rekao na vrlo iskren način. Uspješan je u svemu – filmovi, glazba, projekti, sve čega se dotakne pretvori u zlato. No kada su ga pitali kako mu to uspijeva, odgovorio je da ne pobjeđuje u svemu. Nažalost, njegovi međuljudski odnosi nisu savršeni i najteže u životu je izgraditi upravo njih. Rekao je i nešto što se posebno ureže u pamćenje: najviše boli kad te izdaju prijatelji. Kad nekome vjeruješ, kada daješ sve od sebe i činiš sve što možeš za njega, a zauzvrat dobiješ izdaju. Samo te onaj tko ti je blizak može doista povrijediti. Što ti je netko bliži, to izdaja dublje boli.

Nakon borbe, kad se pruži ruka i razmijeni pogled, osjeti se međusobno poštovanje. Obojica znate koliko je taj posao težak, krvav i zahtjevan. Na konferencijama i u medijima sve često izgleda kao mržnja, provokacija i sukob, ali to je samo dio predstave – način da se izazovu emocije, da se uđe u borbu s više energije. Na kraju dana, većina tih ljudi su pošteni, korektni momci koji se samo trude zaraditi i osigurati bolji život za svoje najbliže.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

Dolaziš iz Splita, grada s jakim karakterom i posebnim načinom razmišljanja – koliko je taj splitski mentalitet oblikovao tvoj stav prema životu i karijeri?

Odrastao sam u Solinu, na Japirku, kvartu koji u devedesetima možda nije bio baš perspektivan, ali djetinjstvo mi je tamo bilo prekrasno. Kad se osvrnem unatrag, vidim da je to bilo posebno razdoblje. Živio sam u bloku zgrada gdje su stanovale obitelji s raznim problemima, od financijskih, socijalnih i ostalih. Zapravo, bilo je mnogo djece koja su se borila s teškim okolnostima.

Nažalost, mnoge koje sam tada poznavao život nije poštedio – neki su zapeli u alkoholu, drogi ili kocki, nikada se nisu uspjeli maknuti iz kvarta. Neke je, srećom, život ipak podigao. Split je sam po sebi poseban.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

Ljudi često misle da je drukčiji od ostatka Hrvatske, kao da je to neki poseban svijet. Mnogi sa strane gledaju na Split kao na nešto divlje, čak nenormalno, kao da ovdje vlada neki ludi mentalitet. Sjećam se da me jedan poznanik iz Zagreba pitao je li sigurno parkirati auto u Splitu, jer je mislio da će mu ga netko razbiti – što me nasmijalo, ali i pokazalo koliko nas pogrešno doživljavaju.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

Kad nema treninga ni pritiska priprema, što ti najviše pomaže da se isključiš i odmoriš – jesi li više tip za mir i samoću ili voliš biti okružen ljudima?

Sa mnom je uvijek puno ljudi. Gdje god krenem, oko mene je društvo – veselo, opušteno, uvijek spremno na dobru zabavu… Uvijek nas je mnogo, uvijek je živo i veselo – i to mi se sviđa. Volim taj osjećaj zajedništva i smijeha. Moja djevojka se ponekad žali da nikad nismo sami, ali zapravo i ona to voli. Tako da ću uvijek prije odabrati druženje i ekipu nego mir, takav sam karakterno.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

Imaš li neki “guilty pleasure” koji bi iznenadio tvoje fanove – nešto što te veseli, a možda se ne uklapa u sliku profesionalnog borca?

Ja gledam anime, japanske crtane serije. To me oduvijek zanimalo, a danas ih zapravo gleda većina boraca.

Također vjerujem da bi svatko trebao imati neku vrstu fizičke aktivnosti – bilo da je to teretana, nogomet ili bilo koji drugi sport. Možda neće uvijek biti ugodno, možda se neće osjećati potpuno opušteno, ali mislim da je važno s vremena na vrijeme izaći iz zone komfora i raditi nešto što te pokreće.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

U mom okruženju je sasvim normalno da svi treniraju, ali svjestan sam da to nije realna slika svijeta. Ipak, primijetio sam da se teško mogu povezati s ljudima koji se uopće ne bave nikakvim oblikom treninga, jednostavno zato što su nam svjetovi potpuno različiti. Naravno, razumijem da mnogi imaju poslove i obaveze, i to je sasvim u redu, ali mislim da bi svatko trebao pronaći barem malo vremena za neki oblik aktivnosti – odigrati mali nogomet s ekipom, izaći, družiti se.

Ozljede i pauze su dio sporta – kako si kroz te teške faze učio nositi se sa sumnjom i vraćati samopouzdanje?

Moj prijatelj je psihoterapeut pa me to područje oduvijek zanimalo. S njim često razgovaram o psihoterapiji i o ljudskoj psihi općenito. Kroz ta druženja zapravo radim i na sebi, na svom unutarnjem razvoju. Testovi koje sam radio pokazuju, između ostalog, jesi li sklon kompleksima, egocentričnosti, anksioznosti ili depresiji. Na ljestvici koja mjeri te osobine vidi se u kojoj mjeri one utječu na tvoj svakodnevni život. Kod mene su rezultati pokazali nultu razinu anksioznosti i depresije.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

Kad pogledam unatrag, mogu reći da mi nije bilo posebno teško što se tiče ozljede, iako naravno postojali su neki krizni trenuci, ali ništa pretjerano važno. Težak je, po mom mišljenju, posao na baušteli ili svakodnevni rad u teškim uvjetima. Ono što ja radim, koliko god bilo zahtjevno, zapravo smatram blagoslovom. Sretan sam što sam rođen u zemlji u kojoj imam priliku razvijati se, boriti se i graditi karijeru uz podršku obitelji i zdravu okolinu. Slomio sam ruku, ali ako bi me to trebalo zaustaviti, to bi zaista bila najveća glupost koja mi se mogla dogoditi. Sve su to prepreke koje te samo nauče koliko zapravo možeš i koliko si zahvalan na svemu što imaš.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

Poznat si po tome da govoriš iskreno i bez kalkulacija – osjećaš li ponekad pritisak da moraš paziti što govoriš, ili ti je važnije ostati autentičan, bez obzira na reakcije?

Često se dogodi da se ljudi oko mene naljute, ali to nije zato što im želim loše, nego zato što sam iskren. Smatram da, ako se s nekim ne družim svakodnevno, nema smisla da mu dijelim savjete o životu. Ali s ljudima koji su stalno uz mene, s kojima dijelim svaki dan, očekujem iskrenost – i s moje strane prema njima, i s njihove prema meni. Naravno, zna se dogoditi da se posvađamo ili ne složimo oko nekih stvari. U tim situacijama dijelimo mišljenja o životnim pitanjima – bilo ljubavnim, poslovnim ili osobnim. Ponekad kažem što mislim da bi netko trebao učiniti, a ako se on s tim ne slaže, često to stvori malu distancu među nama. To je najčešći razlog nesuglasica – jednostavno to što kažem istinu onako kako je vidim.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

No, uglavnom biram iskrenost. Ako pričam s bliskim prijateljima i primijetim nešto što mi se ne čini ispravno, reći ću im to otvoreno – u četiri oka, bez uvijanja. Isto tako, nastojim i sebe sagledati objektivno. Uvijek poslušam što mi drugi imaju za reći i pokušam razmisliti o tome. Jer iskren razgovor, koliko god ponekad bio neugodan, uvijek donese nešto dobro – ako znaš slušati.

Što za tebe danas znači uspjeh – pobjede i priznanja ili nešto dublje, poput mira, stabilnosti i zadovoljstva sobom?

U zadnje vrijeme često razmišljam o nekim dubljim stvarima – o ljudskoj psihi, o tome kako funkcionira naša podsvijest i kako smo zapravo oblikovani kao bića. Sve me to jako zanima. Na kraju krajeva, shvatio sam da su dobro i loše samo stvar osobne percepcije – ovisi o tome kako tko gleda na svijet i što u njemu vidi. Kroz ta razmišljanja često dođem i do pitanja uspjeha.

Za nekoga su stotinu milijuna samo brojka, a za drugoga bi to značilo ostvarenje sna. Sve ovisi o perspektivi.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

Danas, kad pogledam svoj život, mogu reći da sam ostvario mnogo toga što sam nekada zamišljao. Postigao sam ciljeve, radio ono što volim i gradio put o kojem sam sanjao. Ali kad bih trebao definirati što za mene znači uspjeh – ne znam bih li znao točno odgovoriti. Naravno, volio bih osvojiti neku titulu, postići nešto veliko u karijeri, ali ne bih to smatrao najvećim životnim uspjehom. S vremenom sam shvatio da su najvažniji ljudski odnosi – obitelj, prijatelji, ljudi koji te okružuju. Sve te stvari koje su „besplatne“, kako se kaže, na kraju ispadnu najvrjednije.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

Iskreno, teško mi je točno definirati što bi se trebalo dogoditi da mogu reći da sam potpuno uspješan. Sve što sam do sada postigao nekome bi možda bilo ostvarenje sna, ali ja to ne gledam tako. Zahvalan sam na svemu i sretan zbog puta koji sam prošao, ali i dalje osjećam da postoji nešto više, nešto što tek trebam otkriti.

Mnogi te mladi ljudi vide kao primjer snage i upornosti – što bi im poručio kad je riječ o borbi za vlastite ciljeve, ali i o prihvaćanju padova koji dolaze uz to?

Imam jedan jednostavan, ali meni važan životni moto – work hard, pray harder. Vjerujem da čovjek mora raditi i truditi se, ali i imati vjeru. Ja sam vjernik, pa tako i polazim od toga, no svatko to može shvatiti na svoj način. Ako imaš cilj, prvo što trebaš napraviti jest krenuti raditi na njemu.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

Nažalost, često vidim ljude koji imaju stotine planova i ideja, ali ništa konkretno ne poduzimaju. Čekaju da im se stvari same dogode, kao da će im uspjeh pasti s neba. Isto tako, poznajem i one koji samo mole, ali ništa ne rade – a ni to tako ne ide. Vjera bez djelovanja ne donosi plodove, kao što ni rad bez vjere nema dubinu. Potrebno je i moliti i raditi – i nikada ne odustajati. Naravno, ponekad treba biti i realan. Ima ljudi koji uporno ne odustaju, ali jednostavno rade nešto što nije za njih. Zato je važno zastati, analizirati, sagledati situaciju i iskreno se zapitati – je li ovo stvarno moj put? Ako nije, ako se negdje drugdje otvaraju vrata, možda je to znak da bi trebao krenuti u tom smjeru. Možda baš tamo čeka nešto što ti savršeno odgovara, što te ispunjava i ide ti od ruke.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

Mislim da je temelj svega – biti stabilan u glavi, koliko god je to moguće. Psihička snaga i unutarnji mir neprocjenjivi su. Mnogo toga u životu dolazi iz djetinjstva – roditelji, odgoj, okolnosti – i sve to ostavlja trag. Ali ako se kroz sport naučiš disciplini, odgovornosti i upornosti, to ti donosi ogromne životne prednosti.

Kad pogledaš unatrag na početke svoje karijere, što bi svom mlađem ja rekao danas – bi li mu nešto savjetovao ili bi ga pustio da sve nauči na isti način kao ti?

Što se tiče karijere, vjerojatno bih prije samog početka pokušao ostvariti veću vidljivost — primjerice preko YouTubea ili nekog drugog kanala.

 Bruna Kazinoti za buro247.hr

Vrijeme u kojem su ljudi poput Mirka Cro Copa ili Fedora mogli graditi karijeru u tišini, bez javne prisutnosti, jednostavno je prošlo. Danas te svaka ozbiljna organizacija pita što radiš izvan borilišta — ako ne gradiš vlastiti brend, netko drugi hoće, i on će dobiti priliku. To je postalo dio marketinga, dio igre. Kad sagledam sve, mislim da je moj put bio logičan i da se sve posložilo kako treba.

To je tada bilo novo, a danas je postalo standard. Sve u svemu, ne bih ništa posebno mijenjao — zadovoljan sam kako se stvari razvijaju. Što se tiče karijere, i dalje bih izabrao isti put. Ne vidim se u nekom drugom poslu. Po struci sam pomorac, i da se ne bavim borilačkim sportom, vjerojatno bih se time bavio. Ali iskreno, teško je zamisliti sebe negdje drugdje. Mislim da imam dobru glavu za mnoge stvari, ali borilački sport je nešto što mi jednostavno prirodno leži.

Zahvaljujemo Jadran beach baru na lokaciji za snimanje.

SAZNAJ VIŠE: