Od FKA Twigs do Addison Rae, mnoge od najpopularnijih pop zvijezda današnjice javno izjavljuju kako inspiraciju crpe iz Madonnina remek-djela iz 1998. godine. Ray of Light spominje se svuda, gotovo jednako kao i kada je izašao. Što je to što je ovaj album učinilo tako važnom referentnom točkom?

Madonna je već odavno bila planetarna superzvijezda kada je objavila Ray of Light. Njezin kultni status učvrstio je prvi album najvećih hitova, The Immaculate Collection iz 1990., koji je sažeo njezinu ranu karijeru u niz pop singlova koji su definirali epohu (“Holiday”, “Like a Virgin”, “Papa Don’t Preach”, “Like a Prayer”, “Vogue”) i prodan je u 32 milijuna primjeraka diljem svijeta. Bio je to jedan od CD-a za koji se i danas čudim da se nije izlizao – vrtio se kod nas od jutra do sutra. Iste je godine turneja Blond Ambition World Tour podigla ljestvicu za pop spektakle u arenama – bila je provokativnija i raskošnija od svega što je dotad viđeno.

A film In Bed with Madonna bio je razlog zbog kojeg su moji roditelji naplatili silne kazne za kašnjenje lokalnom video-klubu. Njezina knjiga Sex iz 1992. otvoreno je slavila seksualnost kao ništa dotad viđeno u mainstreamu. Prateći album, Erotica, bio je fascinantan portret seksa i romanse. Iako se danas Sex i Erotica ponovno vrednuju kao kultni klasici, u svoje vrijeme donijeli su Madonni još jednu u nizu etiketa skandala i optužbe da je svoju seks-pozitivnu agendu još jednom odvela “predaleko”.


Unatoč svemu tome što je napravila prije njega, proteklih godinu dana upravo je Ray of Light postao točka oslonca za novu generaciju glazbenika. Kolekcija najsuvremenije elektronike koju je Madonna oblikovala u suradnji s britanskim producentom Williamom Orbitom smatra se njezinim najkvalitetnijim i najkompletnijim djelom.
Zašto? Zato što je album bio kulturni disruptor u trenutku izlaska, a i danas, tolike godine kasnije, zadržava rijedak status i svježinu. It has aged well, za razliku od mnogih drugih stvari svog vremena, uključujući i seriju Seks i grad. Njegova interpretacija 90-ih – fluidna, isprepletena techno i trip-hop elementima – zvuči nevjerojatno suvremeno. Samo ove godine, njegov se odjek osjeća u albumima obožavane FKA Twigs, Erike de Casier i američke TikTok zvijezde koja se pretvorila u pop pjevačicu, Addison Rae.
Madonna se sada i sama vraća u Ray of Light eru s remix albumom Veronica Electronica i sedam klupskih prerada pjesama s originalnog albuma te jednim dosad neobjavljenim demoom: break-up pjesmom Gone Gone Gone. Kada je u lipnju najavila izlazak Veronica Electronice, na njezinoj je web stranici objašnjeno da je album “izvorno zamišljen kao remix album 1998.”, no “projekt je na kraju stavljen u drugi plan zbog golemog uspjeha originala i niza hit singlova koji su više od godinu dana dominirali scenom”.
A to nije bila pretjerana skromnost. Kada je Ray of Light objavljen u veljači 1998., debitirao je na prvom mjestu u 17 zemalja i na drugom mjestu u SAD-u. U Velikoj Britaniji izbacio je čak pet top 10 singlova: Frozen, Drowned World/Substitute for Love, The Power of Good-Bye, Little Star i egzistencijalni klupski himan Nothing Really Matters. Priznajem, u ovoj statistici mi je pomogao ChatGPT (na koji sam se jučer derala zbog lošeg prijevoda), ali svake se pjesme i vizuala sjećam kao da sam ih prvi put vidjela jučer.
Iako sam je voljela još od vrtića i bila naviknuta da svakim novim albumom donosi i novi identitet, zvuk i estetika Ray of Lighta doslovno su me odnijeli. Frozen je, kad bolje razmislim, vjerojatno razlog zašto me prijatelji (iz ljubavi, nadam se) zovu Grdana. Kada je izašao singl – i spot s njim – zanijemila sam. Na pamet mi, onako balavoj, nije padalo da pored svega Madonna vodi bitku na jednom frontu koji mi je bio stran. Stavila je štiklu na vrat otrovnoj kombinaciji seksizma i ageizma.

Naime, Madonna se već nekoliko godina žalila na to da “kada dosegneš određene godine, više ti se ne dopušta biti avanturističan” te prozvala kritičare za koje je tvrdila da su već govorili: “Tako je patetično, nadam se da to neće raditi i za 10 godina.” (zvuči poznato?). Sa 39 godina Madonna se ponovno reinvencijom vratila na vrh pop kulture. No ironično, njezina borba protiv mizoginije i ageizma od tog trenutka postala je samo teža. Ray of Light dokazao je da pop zvijezde ne moraju nestati kada uđu u četrdesete ili pedesete – iako nam Madonna to, nažalost, i danas mora dokazivati.
Što se same glazbe tiče, kada je Ray of Light izašao, britpop je bio u zalasku, Spice Girls su osvojile svijet, a Madonna je ponudila nešto drugačije: sofisticiran, inovativan i emocionalno pismen pristup dance-popu. Duhovno, elementarno i prosvijetljeno.

Možda najvažnije od svega, Ray of Light pomogao je da se zvukovi underground elektronike probiju u glazbeni mainstream, baš kao što je Vogue doveo underground gay scenu pod reflektore. U to vrijeme najsuvremenija elektronika Ujedinjenog Kraljevstva i Europe tek je povremeno stizala u Ameriku tijekom devedesetih, ali na ljestvicama nije bila ni približno snažna kao u Europi. Za Madonnu, koja je uvijek smatrana pop izvođačicom, to je predstavljalo izazov: kako razlikovati ozbiljno, vrhunski izvedeno djelo od kukolja? Album je bio njezin način da pokaže ozbiljnost u umjetničkom radu, iako ju je svijet i dalje gledao samo kao izvođačicu.
Zavodljivi koktel Ray of Lighta ne bi imao toliku snagu da nije donio neke od Madonninih najintrospektivnijih i najotkrivajućih autorskih tekstova. Rođenje kćeri Lourdes proslavila je u dirljivoj Little Star, dok se u mračnoj završnoj pjesmi Mer Girl suočava sa smrću vlastite majke i ispituje prazninu slave u (meni beskrajno dragoj) Drowned World/Substitute for Love.
I na kraju, ali nikako najmanje važno – Ray of Light nam je dao neke od najlegendarnijih Madonninih vizuala. Ona je oduvijek savršeno razumjela njihovu moć. Efemerno gotičko lice u spotu za Frozen i opuštena, u traper odjevena dance diva iz spota za Ray of Light oslikavaju tamnu i svijetlu stranu albuma. No možda jednako utjecajna ostala je i njezina gejša-inspirirana kreacija u manje poznatom spotu za Nothing Really Matters koja je istinsko remek-djelo na svim frontovima.

Kada se sve ovo zbroji, album djeluje sto posto autentično – upravo ono što ljudi uvijek žele od glazbe, ali možda još i više danas. Zato se Ray of Light plamen neće tako lako ugasiti. To je album koji je u svom trenutku redefinirao, a sada nastavlja oblikovati glazbu kakvu pop zvijezde mogu stvarati i s njom postići uspjeh.
I zato Sabrina Carpenter nikada neće biti Madonna, ma koliko se presvlačila u nju (ili Virnu Lisi).