Društvene mreže uvjerile su nas da smo financijski nestabilni

Na društvenim mrežama stalno gledamo kako ljudi troše kao da novac raste na drveću, zbog čega preispitujemo jesmo li mi sami financijski stabilni
24.08.2025.
IMAGE SOURCE: Pinterest
RECOMMENDED

TikTok i Instagram feed, magična mjesta gdje je u gotovo svakom trenutku barem jedna osoba koju pratim na nekom putovanju, u restoranu gdje svi žele dobiti rezervaciju ili je kupila novi auto iz salona. I onda tako dok to pratiš, razmišljaš si što ti ljudi rade da si u ovim godinama to mogu priuštiti. Neki od njih su influenceri koje nikada nisam (a vjerojatno ni neću) upoznala, neki od njih su poznanici iz srednje škole, a neki su samo poznanici prijatelja, kako bilo, kada gledam njihove objave, život im se čini savršen, a ja sam sretna kada ulovim omiljeni omekšivač na sniženju i možda uzmem sushi iz supermarketa.

Sigurno vam se barem jednom dogodio taj grč u želudcu dok gledate tuđe, naizgled savršene, živote. Tu negdje podsvjesno počne ono razmišljanje o vlastitim financijama i briga da nemamo dovoljno i da nismo postigli dovoljno, a tu onda počinje i ono što se zove „money dysmorphia“ odnosno financijska dismorfija o kojoj je nedavno pisao New York Times. Tema nas je zaintrigirala pa smo “prokopali” malo dublje

financijska dismorfija

financijska dismorfija

Što je točno financijska dismorfija?

Jednostavno rečeno, financijska dismorfija je kada izgubimo realan osjećaj o vlastitom novcu i uspjehu. Svjesni smo da nam ništa značajno ne fali, imamo gdje živjeti, režije su plaćene, imamo što jesti svaki dan, ali jednostavno se osjećamo kao da zaostajemo. I više ne znamo ni sami jesmo li samo ludi, jesmo li škrti ili jednostavno ne znamo „igrati igru“. Jer društvene mreže više nisu samo mjesto za zabavu, one su postale mjerilo uspjeha, stila i brzine kojom bismo trebali ići kroz život.

Ovo se posebno odnosi na mlade u 20-ima. Zašto? To je vrlo čudan period. Glava je puna očekivanja i želja, a novčanik ih ne može baš pratiti i imamo konstantan osjećaj da nešto trebamo dokazati. Neki već imaju svoje biznise, neki kreću s osnivanjem obitelji, neki pak tek otkrivaju što žele studirati, ukratko – svima se događaju jako različite stvari u istim godinama. Od tebe se svašta očekuje, a vremena za učenje polako baš i nema. Očekuje se da već sve znaš, da si uspješan (ili blizu toga barem), a uz to i da putuješ jer „kad ćeš, ako ne dok si mlad“ – i gdje onda pronaći vremena za išta. I još uz tu cijelu gužvu očekivanja postavljenih od drugih, društvene mreže stvaraju još jedan sloj pritiska.

Sada na društvenim mrežama postoji novi trend gdje se i sama ekstravagancija fetišizira i svi obožavaju pratiti ekstremno bogate mlade ljude, a to zovu „boom boom estetika“. Sve mora biti luksuzno, glasno i glamurozno, a ti doma sjediš i listaš prospekte ne bi li vidio da ti je najdraži jogurt na sniženju.

luksuzna putovanja

Tu nastaje ta kriva percepcija da nešto nije u redu s tobom. Da nisi dovoljno postigao, da trebaš još puno više da sustigneš vršnjake. A zapravo – ne fali ti ništa. Samo si, kao većina ljudi, u stvarnosti, a ne na Instagram priči. Tu nastaje financijska dismorfija. I što je najgore, mnogi zbog tog osjećaja ili krenu još više stezati novčanik ili trošiti iz revolta, jer „novac će se vratiti, a vrijeme ne“. U pozadini svega se još nalazi i cijela generacija koja odrasta s osjećajem kao da je svijet kronično u krizi – inflacija, ratovi, prirodne katastrofe, pandemije, kriptovalute koje naočigled padaju. I onda ti se čini da trebaš sve proživjeti sad i odmah. Takve tipove ljudi najčešće i vidimo na Instagram pričama – one koji emocionalno troše, bilo vlastiti ili novac roditelja.

I kada sve to sagledamo, nije ni čudno da mladi danas uopće nemaju stvarnu percepciju toga jesu li financijski okej. Zato me ta financijska dismorfija nimalo ne čudi. Kada gledaš luksuzne trenutke na društvenim mrežama, jednostavno izgubiš osjećaj za neku normalu, za neku umjerenost od koje se može sasvim lagodno živjeti, pa čak i otići na jedno putovanje godišnje. Baš sam nedavno slušala jednu domaću influencericu kako govori o tome da nije normalno ići na jedno putovanje mjesečno i kako ona često dobije pitanja „zašto si ti samo u Zagrebu“ i „zašto ti ne ideš nigdje“.

Jer su ljudi navikli vidjeti kako drugi stalno putuju i nekako je to postalo normalno. Ali doista nije. Doista nije normalno biti svaki mjesec u drugoj državi i koliko god to idilično zvučalo, normalnom čovjeku jednostavno nije moguće. To ne znači da nismo dovoljno uspješni, to ne znači da smo financijski u lošem stanju, to samo znači da vodimo neki normalan život. Život gdje ipak moramo na posao, pa ni ne možemo uzeti tjedan dana mjesečno slobodno. Život gdje ipak cijenimo svoj mir i ne želimo svakodnevno hodati po restoranima. Život gdje nam apsolutno ništa ne fali, iako smo veći dio godine u istoj državi, istom gradu. No, financijska dismorfija nas uvjerava da nam ipak fali nešto – novac.

posao

putovanja

Smatram kako nam je svima potreban podsjetnik da ne kaskamo ni za kim. Jednostavno idemo nekim normalnim tempom. Našim tempom. Ne možemo znati tuđu situaciju i je li nekome cijela obitelj pomogla u pokretanju biznisa ili je li netko u ogromnim dugovima ili je netko jednostavno žrtvovao par godina slobode i radio danonoćno da bi sada ipak malo lagodnije živio.

Mi možemo znati samo ono što vidimo na društvenim mrežama, pa prema tome nema smisla uspoređivati se. Sve na kraju dođe na svoje. Ako ti ništa ne fali, ako si stabilan i nekim umjerenim tempom ideš prema nečemu, onda radiš sve kako treba. Nema potrebe za dokumentiranjem svakog koraka, nema potrebe za dokazivanjem ikome drugom osim sebi samom, nema potrebe za trčanjem kroz život. Financijska dismorfija ne znači da ti stvarno nešto fali – već da te društvene mreže uvjeravaju da ti fali.

SAZNAJ VIŠE: