Zašto nemamo žene na čelu velikih modnih brendova? Razgovarali smo s našim dizajnericama

Modna industrija je 'boys club only'. Zašto su žene dizajnerice rijetka vrsta na modnoj sceni i kako gledaju na trenutni poredak, razgovarali smo s naših pet modnih dizajnerica koje vode svoje brendove
01.04.2025.
IMAGE SOURCE: Denis Butorac, Danko Šimunović, Vana Katančić, Stefan Koković, IMAXtree
RECOMMENDED

Posljednje tri godine pejzaž industrije mode poprima nove konture i scena će neminovno izgledati drugačije. Prošla godina donijela je vrhunac migracije kreativnih direktora iz jedne luksuzne kuće u drugu, ništa manje turbulentno nije niti u ova prva tri mjeseca 2025., a kada sve stavite na papir i nekako povežete gdje je tko i otkuda je došao (svaka čast ako još uvijek pratite), pitanje se nameće samo od sebe – a gdje su nam dizajnerice? Lista kreativnih direktora na pozicijama najvećih brendova nije baš šarolika – bijeli muškarci drže najveći broj pozicija u luksuznim brendovima, a žene koje su na mjestu kreativnih direktorica možete pobrojati na prste jedne ruke – Sarah Burton (Givenchy), Chemena Kamali (Chloe), Louise Trotter (Bottega Veneta), Pelagia Kolotouros (Lacoste).

žene
Louise Trotter za Carven

Platforma 1granary izvadila je podatak da se na kreativnom čelu velikih luksuznih kuća nalazi tek 12 posto žena, znatno manja brojka ako uzmemo u obzir da se u škole dizajna upisuje preko 70 posto žena. U grupaciji OTB (Diesel, Marni, Maison Margiela) nema niti jedne dizajnerice. U LVMH-u stanje je nešto bolje – Maria Grazia Chiuri vodi Dior (ali navodno uskoro odlazi i zamijenit će je Jonathan Anderson), a Sarah Burton od nedavno Givenchy. U Keringu se ističe samo žensko ime Louise Trotter koja se pridružila Bottega Veneti. Gucci, Mugler, Loewe, Valentino, Louis Vuitton, Margiela, Diesel, Dries Van Noten, Tom Ford, Max Mara… sve ove brendove vode muškarci.

Dilara Findikoglu

S obzirom na toliko opsežnu promjenu na funkcijama dizajnera, toliko je dizajnerica koje čekaju na svoju veliku priliku i trenutačno znamo za njih jedino ako vode vlastiti brend: Martine Rose, Phoebe Philo, Grace Wales Bonner, Hodakova, Marine Serre, Dilara Findikoglu, Simone Rocha… Lista ide dalje. Sve redom odlične dizajnerice koje nisu dobile priliku iskazati se u nekom od velikih brendova. Veteranka Miuccia Prada priprema Rafa Simona da preuzme njezino mjesto kada za to dođe vrijeme, a Donatella Versace je predala uogu kreativnog vodstva Dariju Vitaleu.

žene
Marine Serre

Patrijarhat je pustio duboko korijene u industriji mode, onoj koja toliko dobro zarađuje na ženama, ali im ne ostavlja priliku niti prostor za razvoj. Zašto je tome tako i kada će žene početi dolaziti na velike pozicije, ne ako bi ispunile normu jednakosti, već jer to zaista zaslužuju? Kakav pogled na stanje stvari imaju naše dizajnerice pitala sam Mariju Kulušić, Jelenu Geštakovski, Mateju Dujić i Neiru Sinanbašić iz brenda Mateyaneira te Petru Minjević.

Marija Kulušić

Kad gledamo unazad, moramo biti realni i priznati da je nekako oduvijek u modi prisutan nešto veći postotak muškaraca na pozicijama velikih brendova. Taj je podatak posebno iznenađujuć kada shvatite da se u branši modnog dizajna školuje više od 80% žena, a tek šačica ih je na čelu vodećih modnih kuća. Mislim da se i danas od žene očekuje da joj obitelj bude glavni prioritet ispred karijere, zapravo se to i dalje doživljava kao jedino ispravno. U raznim anketama dolazi do zaključka da se na menadžerskim pozicijama apsolutno prije bira muškarac, nego žena s partnerom ili obitelji, djecom. Prije će odabrati i nešto stariju ženu bez partnera i obitelji.

Međutim, važno je da na sceni imamo više dizajnerica, prvenstveno što se na tržištu trenutno nalaze sposobne, kvalificirane žene koje su spremne sjesti na čelo velike modne kuće. Stalno spominjemo i težimo tome da žena bude plaćena jednako kao muškarac za isti rad, tada bismo mogli reći da smo postigli jednu vrstu jednakosti u društvu, pa tako i u ovom slučaju vodećih pozicija najvećih modnih brendova.

Za ženu se danas, i dalje, vežu određena očekivanja i same odgovornosti vezane za kućanstvo i dalje su duboko obilježene ženskim spolom. S tim se znatno otežava startna pozicija žena što utječe na njenu mogućnost vođenja ili osnivanja posla

Uz to, ono što mi osobno ne odgovara je igra glazbenih stolica u modi. Mislim da toliko brzu izmjenu glavnih dizajnera u modnim kućama jer se često događa da odabrani dizajner provede samo jednu sezonu na čelu i prosljeđuje se na drugu poziciju. Takav način izmjene dizajnera vrlo je konfuzan i za kupca te mislim da treba dati priliku onome tko je postavljen na čelo neke modne kuće pa nakon par sezona vidjeti koliko je to bio uspješan odabir jer na kraju nitko od njih nije na tim pozicijama završio slučajno.

Ako govorim o svom iskustvu i radu, unazad par godina sam se počela pitati hoću li tu odjeću moći nositi za pet ili deset godina, je li ona bezvremenska i kvalitetna, a da je pritom i dalje zanimljiva i iznenađujuća. Uvijek krećem od vlastitog iskustva i životnih zbivanja koja su me u određenom trenutku obilježila. A kada pričamo o globalnoj modnoj sceni, možda najvažnija za istaknuti je Prada koja toliki dugi niz godina vodi vlastitu modnu kuću i svojim radom itekako utječe na industriju. Dobar primjer je svakako i Phoebe Philo koja je svojevoljno otišla iz Celinea da bi par godina kasnije pokrenula istoimeni brend koje su žene toliko željno isčekivale.

žene

Izuzetno me veseli dolazak Louise Trotter u Bottega Venetu jer smatram da ćemo zaista imati što za vidjeti s njom na čelu. Voljela bih vidjeti recimo Simone Rocha na čelu Chanela, mislim da bi taj spoj mogao biti vrlo zanimljiv, no s druge strane me zanima što će JW Anderson napraviti u Dioru jer iščekujemo potvrdu tog prelaska o kojem već gotovo sa sigurnošću možemo pričati”.

Y/GIA (Jelena Geštakovski)

Povijesno je modna industrija uvijek bila vođena muškarcima i većinu modnih kuća su osnovali upravo muškarci. Ženama se i dalje ne daje na važnosti i uvriježeno je mišljenje da “nisu spremne voditi”. Ne nužno da su manje kreativne, ali nedovoljno sposobne biti vođama. Postavljeni smo kao patrijarhalno društvo i to je nažalost naša stvarnost. Bijeli muškarci vode igru. Vjerujem da, kao i u svakom drugom polju našeg društva i sistema, tako i u modi, vlada darwinistički pristup. Ljudi su naučeni na borbu i vladavinu jačeg i uspostavljene strukture moći i tradicionalne poslovne prakse mogu se opirati novim idejama i stilovima vođenja koje žene donose. Ali, kako sve više žena ima veliku kupovnu moć i postaju snažna radna snaga, raste i potražnja za brendovima koji se obraćaju ženama. Ovo može dovesti do većeg broja žena na vodećim pozicijama jer brendovi prepoznaju važnost različitih perspektiva u dizajniranju kolekcija. Trebamo se okrenuti kolaboraciji i kolektivizmu, dopustiti mogućnost napretka bez obzira na rod, spol i nacionalnost. 

Iako su muškarci očito na vodećim pozicijama, smatram da se mora napraviti mjesta i za žene. Ponekad, žene mogu bolje razumjeti i odgovoriti na preference potrošača, što bi rezultiralo boljim tržišnim uspjesima. Tako modna industrija može promijeniti percepiju ženske uloge u modnom dizajnu. Umjesto da se na njih gleda samo kao na potrošače, postale bi aktivne sudionice u oblikovanju industrije. Sigurna sam da bi raznolikost u timu donijela nove inovacije u pristupu kreiranju, a prisutnost žena potiče razvoj povjerenja i ambicija i kod budućih generacija dizajnerica. 

Mislim da se i lokalno žene suočavaju s dodatnim izazovima prilikom pokretanja i vođenja brenda. Osobno sam nekoliko puta doživjela predrasude, jer sam mlada žena koja "dogovara posao", pogotovo u komunikaciji sa starijim muškarcima. Iako je modna scena u Hrvatskoj nemjerljivo manja nego talijanska, engleska, francuska, smatram da je rodna diskriminacija svejedno prisutna. Ustaljeno mišljenje je da su muškarci koji se bave modom "posebniji" i to je vidljivo i prisutno. Iako žene često dobivaju manju medijsku vidljivost ili se moraju više dokazivati, neke od najuspješnijih hrvatskih dizajnerskih imena su upravo žene.

žene

Neke od meni omiljenih i najvažnijih dizajnerica generalno su Pheobe Philo – vrlo očit odgovor – ali opravdan. Roksanda Ilincic, Molly Goddard, Rejina Pyo, Simone Rocha, Mowalola Ogunlesi, Dilara Findikoglu, Elena Velez neka su od imena koja pratim i želim ih vidjeti na višim pozicijama u velikim modnim kućama. Naravno Vivienne Westwood i Muccia Prada neizostavna su imena na popisu meni omiljenih dizajnerica, koje su sigurno napravile svojevremene revolucije u odijevanju. 

Balenciaga mi je osobno jedan od dražih brendova i mislim da mu je potrebna Martine Rose. Zapravo se već par godina govori o tome, nadam se da će se sada i ostvariti. Iskreno želim vidjeti Gucci pod Demninim vodstvom i veselim se tome. U Chanelu vidim Dilaru Findikoglu – mislim da bi to bilo zabavno i svježe i savršeno. 

PETRA MINJEVIĆ

I sama sam radila pod muškim kreativnim direktorima, i iako su svi oni u tim slučajevima zaista bili fenomenalni u svom poslu (moram napomenuti da su na nekim visokim pozicijama, primjerice na mjestu CEO-a, bile žene), no uvijek sam razmišljala o tome zašto na globalnoj razini nemamo više žena u vodećim ulogama u modnoj industriji. Posebno je čudno kada se radi o dizajnu ženske odjeće, a toliko je talentiranih i sposobnih dizajnerica.

Inkluzija i otvorenost su svakako teme o kojima se mora pričati, i na kojima se mora raditi. Veliki, kultni brendovi su više od mode - oni su dio stvaranja kulturološke, sociološke i umjetničke svijesti na globalnoj razini i zato imaju još veću odgovornost za pozitivnom projmenom i inkluzijom. Smatram da više žena na vodećim pozicijama ne treba biti zaposleno kao “inclusivity hire”, već iz pravih razloga, pa čak i onih koji su “onima gore” najviše važni, a to je rezultat profita. 

Jednostavno, pored osobnog osjećaja za koncept i estetiku koji možda nije vezan za spol, a važan je za poziciju kreativnog direktora, žene ipak prirodno znaju što druge žene žele odjenuti, kupiti, i u čemu se dobro osjećaju.

žene

Naravno, ne mislim da dizajneri to ne mogu naučiti kroz godine u dizajnu i kroz rad sa klijenticama, naprotiv – ima divnih dizajnera koji su sjajni u tome i zaslužuju visoke pozicije, no dizajnericama kreiranje za žensku publiku ipak dolazi prirodno i kroz osobno iskustvo. Najbolje znamo kako se osjećamo kada i same odjenemo nešto – ženstveno, moćno, nježno – i to je velika prednost.

Kroz godine rada sam shvatila da oduvijek, ali i sve više koristim vlastito iskustvo i vlastitu ženstvenost kao nadahnuće, iako to možda na početku nisam primjećivala baš zato što mi to dolazi prirodno i spontano. Pored toga, u mom radu su uvijek prisutni asimetrični i delikatni detalji za koje pronalazim inspiraciju u skulpturi, kinetičkoj umjetnosti i nadrealističkoj fotografiji.

Mislim da je vođenje vlastitog businessa u modnoj industriji individualna stvar i najviše ovisi o osobi i njenim sposobnostima, kada pričamo o neovisnim i niche brendovima. U vlastitom radu ne dopuštam nikome da se postavi iznad mene u poslovnoj suradnji, ponajmanje na osnovu spola. Mislim da je u neovisnom načinu rada sve mnogo više osobno i najvažnija je komunikacija, kultura i profesionalizam, pored velike ustrajnosti.

žene

Od dizajnerica koje smatram da treba izdvojiti, to je Phoebe Philo za Celine koju sam oduvijek smatrala kao highlight modne industrije 21. stoljeća. Način rada brenda sestara Olsen, The Row, trenutno mi je zanimljiv, posebno način na koji rade revije. I naše dizajnerice su mi uvijek sjajne.

Najviše bih zapravo voljela vidjeti neko novo ime, dizajnericu koja bi se tek pokazala u toj ulozi – nekoga sa čvrstom vizijom i iskustvom ali i svježim idejama. S obzirom na povijest modne kuće Chanel, zaista bih voljela vidjeti ženu na čelu kuće, a za Dior mislim da bi ipak bio najbolji izbor predivni Jonathan Anderson za koga sam imala čast raditi. Mislim da bi jedan zdrav miks na modnoj sceni bio sasvim u redu.

Mateyaneira (Mateja Dujić i Neira Sinanbašić)

Nemamo ništa protiv toga da su muškarci na mjestu kreativnih direktora, naravno ako je talent u pitanju. Stvar je u tome što je prisutan veliki disbalans, što nije realno. Pitanje promjena koje su nužne u industriji mode je dosta kompleksno. Imajmo na umu i da je modna industrija jedan od najvećih zagađivača i prije svega se treba fokusirati na održivije i etičke prakse, a pritom je brza moda počela diktirati brzinu smjenjivanja trendova i veliki modni brendovi to nažalost pokušavaju pratiti.

Velike modne kuće bi trebale istražiti nove modele poslovanja i formiranja cijena kako bi se omogućilo široj javnosti pristup kvalitetnoj i održivoj modi, te na taj način dati priliku potrošačima da biraju kvalitetu – umjesto brze mode. To je jedan začarani krug gdje obje strane trebaju poraditi na svom dijelu svijesti. Upoznati smo s pričom o Diorovoj torbi gdje cijena proizvodnje apsolutno ne opravdava tržišnu – što kod ljudi stvara otpor i averziju naspram originala – ali to samo znači procvat lažnjaka, njihovu veću potražnju i proizvodnju (smeća). 

Žene čine veći postotak potrošača u modnoj industriji i samim tim je važno da imamo više žena na pozicijama brendova, kako bi njihova perspektiva u dizajnu bila zastupljena. Žene najbolje znaju što im treba, što je funkcionalno i na kraju krajeva, mogu raditi na razbijanju nerealnih vizija i standarda uspostavljenih za ženu od strane muškaraca.

žene

Phoebe Philo, Victoria Beckham, Jil Sander, The Row i sestre Olsen su nam među omiljenim dizajnerskim imenima. Svakako treba naglasiti kako iza svakog brenda stoji cijeli tim dizajnera, ali recimo da su ovo brendovi i dizajnerice koje iznimno cijenimo.

žene

U konačnici, veći broj dizajnerica na vodećim pozicijama nije samo pitanje ravnoteže spolova, već i unapređenja same industrije i njezine sposobnosti da se prilagodi i obnovi u skladu s potrebama društva. Zanimljivo je da se vjerojatno nikad neće morati povući pitanje “potreba većeg broja muških dizajnera u automobilskoj industriji”, ali u ženskoj modi ponovo “muškarci znaju najbolje”. 

Iz vlastitog iskustva, možemo reći da žene kreću iz teže pozicije, iako, što se tiče financijskog obrazovanja, u Hrvatskoj su jednako obrazovani i muškarci i žene – no put je teži za žene još uvijek, osim u ženskim dominantnim poljima, a i tad se uspjeh većinom pripisuje muškarcu ili partneru.

SAZNAJ VIŠE: