Rok trajanja modnih dizajnera: tko je kriv ako se brend ne prodaje?

Koliko vremena je dovoljno kako bismo sa sigurnošću mogli reći da su dizajner i kuća koju vodi 'dobar fit'?
29.03.2025.
IMAGE SOURCE: IMAXtree
RECOMMENDED

Je li vrijeme da akteri modne industrije stanu na loptu? Ne znam više tko može pratiti igru glazbenih stolica na sceni, ali čini mi se da se više nitko ne zabavlja. Veliki restart modne scene je na svom vrhuncu, a sve je počelo oko 2022. kada je Alessandro Michele napustio Gucci i pokrenuo val odlazaka kreativnih direktora s pozicija luksuznih brendova. U međuvremenu su stvari postale, blago rečeno, kaotične, do te mjere da su dizajneri zaista postali potrošna roba. Očekivanja su nemilosrdna, a strpljenja nema previše. Dvije loše kolekcije i izletjet ćete iz brenda – malo koji dizajner se u nekoj kući uspije zadržati više od dvije godine i tko je uopće posljednji koji je imao priliku ostaviti veliki trag u nekom brendu?

Kao da je prošlo vrijeme dizajnera koji se na jednoj poziciji zadrže više od deset godina – sjetit ćete se Sarah Burton za Alexander McQueen, Jonathana Andersona koji je Loewe napustio nakon 11 godina, Nicolasa Ghesquièrea u Louis Vuittonu. Karl Lagerfeld je u Chanelu proveo 36 godina. U trenutku dok se smjene kreativnih direktora događaju gotovo na dnevnoj bazi, postavlja se pitanje kada su točno modni dizajneri dobili rok trajanja i što to dugoročno znači za industriju i modnu scenu?

Ovo pitanje kola već neko vrijeme, a aktualizirale su ga ponovno glasine o odlasku Maximiliana Davisa uz kuće Ferragamo (pokazale su se netočnima). Početkom ožujka objavljeno je kako CEO brenda Marco Gobbetti odlazi iz kuće, a to najčešće znači i smjenu kreativnog vodstva. Davis radi odlične stvari za talijanski brend – preuzeo ga je 2022. godine i potpuno revitalizirao kroz svježi pristup pojmu elegancije i savršeno izrađene luksuzne odjeće. Ferragamo Hug torba je imala trenutak, ali unatoč pozitivnim kritikama, brend se ne prodaje dobro, a ove godine izvijestili su o padu prodaje od 10,5 posto u 2024. godini na 1,03 milijarde eura. Posljednje dvije godine Ferragamo financijski ne stoji najbolje – ali Davis nije jedini odgovoran za to. Uz kreativno vodstvo, važna je dobra poslovna strategija – pokazali su to kroz povijest Tom Ford i Domenico de Sole, Alessandro Michele i Marco Bizzarri,  Benedetta Petruzzo koja stoji iza eksplozivnog rasta Prade i Miu Miu.

Leonardo Ferragamo je nedavno za WWD rekao da daje „punu podršku“ Davisu i njegovom timu i naglasio je kako planiraju ojačati vezu između naslijeđa brenda, proizvoda i komunikacije brenda. I to je dobar pristup jer svaki dizajner treba vrijeme i povjerenje kako bi naviknuo kupce, uspostavio svoj estetski smjer i komunikaciju prema kupcima. Izostanak povjerenja u dizajnere je najveći problem koji većina vlasnika ima i vrijeme je zaista glavni resurs kojeg dizajner danas može dobiti na raspolaganje.

Spomenimo samo nekoliko rekordera koji su iz brendova u posljednjih nekoliko godina izašli u ekspresnom roku: na listi se nalazi Ludovic de Saint Sernin koji je Ann Demeulemeester vodio šest mjeseci, Peter Hawkins koji je u kući Tom Ford proveo 10 mjeseci, Peter Do koji je u Helmut Langu bio godinu i pol, otprilike koliko i Sabato De Sarno u Gucciju.

dizajner

Sabato de Sarno i Gucci priča ostat će zapamćena kao jedan od ružnijih prekida u posljednje vrijeme, a De Sarno je bio žrtveno janje i ispao je glavni i jedini krivac za strmoglavi pad Guccija, iako su problemi i pad prodaje u brendu krenuli još dok je Michele bio tamo. Brend se gušio pod težinom njegove barokne estetike koja više nije bila u duhu vremena i osjetio se početak kraja njegove ere, a kada je Sabato De Sarno preuzeo, očekivalo se previše u prekratkom roku. Čekao ih je potpuni zaokret i naravno da je pad prodaje bio očekivan. Na sterilni minimalizam koji nije sjeo modnoj kritici, Kering nije previše vjerovao u novog dizajnera i De Sarno je više bio dizajner s kojim se Gucci “očistio” od snažne Micheleove estetike prije ulaska u novu eru nego čovjek koji će ispisati novu eru Guccija.

dizajner

Niti Peter Do nije imao priliku smjestiti se u Helmutu Langu, iako se činio kao najbolji izbor za ovaj brend. Preuzeti kuću sa snažnim identitetom je nezahvalna pozicija koja uvijek dolazi s kritikama – ili na račun toga da se samo referirate na arhivu bez vlastitih ideja ili će vas svaki iskorak koštati kao kritika da ne poštujete nasljeđe brenda. Potrebno je pronaći zlatnu sredinu, što mislim da je Peter Do jako dobro radio za Helmut Lang i mislim da je bio dobra osoba za posao. Šteta što je napustio brend nakon samo godinu i pol rada.

Neizvjesna je i sudbina Daniela Leeja koji je napravio čudo u Bottega Veneti, ali podbacio je za Burberry. Točnije, početak je bio nesiguran, ali posljednjom kolekcijom zaradio je dobre kritike i izgleda kao da je pronašao svoj smjer. Glasine da napušta brend ipak kolaju scenom i otvoreno je pitanje je li mu ovo – već – posljednja kolekcija za Burberry. Pridružio se brendu u listopadu 2022. godine.

Najčešće se dizajnerski ugovori potpisuju na tri godine, no većina dizajnera danas u kućama ne opstane duže od dvije. Kako bi brend definirao novi smjer, a dizajner se udomaćio u brendu, trebalo bi proći barem pet do šest prikazanih kolekcija. Drugim riječima, stvarni uspjeh i promjena mogu se procijeniti tek s prolaskom vremena, unatoč svim reakcijama koje će za to vrijeme biti aktivne u medijima i na društvenim mrežama.

Mnogi su se slomili pod pritiskom i tempom koji modna industrija zahtijeva i to prije trenutačne ere u kojoj se sve događa u šestoj brzini. Galliano, McQueen, Jacobs i Ford, svako na svoj način i u drugačijim uvjetima su s vrha pali na dno dvijetisućitih godina – industrija i nezasitni apetiti konglomerata koji su u stalnom natjecanju “tko će biti bolji” su ih progutali i ispljunuli. Danas je sve podignuto na višu razinu. Kako jedan kreativac može funkcionirati i producirati dobre stvari kada je tom pritisku pridodan onaj iz digitalne sfere, gdje će vas u nekoliko minuta popljuvati (oni relevantni pa i oni samoprozvani kritičar, riječi se ne štede). Uspjeh jedne kolekcije ne ovisi samo o dizajneru već o onima koji donose odluke iza kulisa ali i nizu vanjskih faktora. Loše stanje ekonomije i dolazak recesije, globalna neizvjesnost i ratovi, promjene u navikama kupaca i nekontrolirani rast cijena – nije najbolje vrijeme za kupovinu luksuza i to se itekako osjeti na prodaji. Tko garantira da će se dobro prodavati Tom Ford, iako je debi Haidera Ackermanna bio odličan?

dizajner

Potrebno je naučiti pričekati da se kreativni direktor udobno smjesti u novom brendu jer promjena svakih nekoliko godina također je poruka nestabilnosti, nesigurnosti i nedefinirane estetike – odnosno gubitak core klijenata. Dizajneri sada ostave kratkotrajni trag u kući i više ne donose promjenu u brend već samo zagrebu po površini i zatim izgore u godinu ili dvije. Postavljanje novog poretka je pred nama i vidjet ćemo hoće li, kada se sve promjene i rotacije dogode, stvari stabilizirati. Za sada nemam dobar osjećaj jer se i stavovi i kritike redaju i prije nego što netko pokaže kolekciju (već je odlučeno da je Demna loš izbor za Gucci?) Neću reći da je potrebno sniziti apetite jer se to neće dogoditi, ali naučiti se strpljenju, to je nešto na čemu svi možemo poraditi.

SAZNAJ VIŠE: