Danas su hodnici NBA modne piste. Igrači poput Russella Westbrooka, Shai Gilgeous-Alexandera i Kylea Kuzme, ali i ženskih košarkašica poput Nike Mühl (s kojom smo nedavno imali i intervju), redovito privlače pažnju svojim odvažnim odjevnim kombinacijama. Danas iza njih stoje etablirani modni brendovi koji ih podupiru, s kojima sklapaju ekskluzivne ugovore, te dizajniraju kolekcije inspirirane njihovim stilom. No, tomu nije uvijek bilo tako.

Netko im je morao popločiti put kako bi se oni danas mogli puno bezbrižnije izražavati kroz modu. Prije nego što je NBA prihvatio individualnost i eksperimentiranje s modom, postojala je jedna osoba koja je gazila sva pravila i norme svoga vremena, te je otvorila mogućnost sportašima danas da se izraze kroz modu, ali i nose neke od najekskluzivnijih brendova koji postoje. Riječ je o osobi koja je bila daleko ispred svoga vremena, Dennis Rodman.
Iako su 80-e i 90-e poznate po mnogim vrlo zanimljivim modnim trendovima, košarkaši su se tih godina ipak odlučivali za malo klasičnije (i pomalo konzervativne) modne kombinacije. Dennis Rodman je itekako odskakao od tih normi. Njegova ljubav prema tetovažama, piercinzima i jarkim bojama kose, ali i ekstravagantnoj odjeći, bila je potpuni kontrast tadašnjoj estetici NBA. Tada su se igrači itekako trudili održati određeni imidž, kako bi bili prihvaćeni od strane lige, medija i sponzora, te kako bi izbjegli ikakve negativne komentare no, Rodmana to nije pretjerano diralo. On je radio potpuno suprotno. Kao da je pokazivao dva srednja prsta medijima i javnosti i govorio „prihvatite me kakav jesam ili nemojte uopće“ – njega je jedino zanimalo rušiti pravila i stvarati nova. Ona pravila koja puštaju potpunu slobodu izričaja kroz modu i fizički izgled.



Njegova transformacija iz relativno samozatajnog igrača Detroit Pistonsa u ekscentričnu ikonu Bullsa, a kasnije i Lakersa nije bila samo estetska odluka. Ona je bila i određeni čin pobune, način izražavanja i svojevrstan dokaz kako sportaši ne moraju biti ukalupljeni u stroge norme kako bi bili uspješni. Njegov izgled nije definirao njegovu sposobnost kao sportaša i to je itekako pokazivao. Kada se 1996. godine na promociju svoje autobiografije pojavio u vjenčanici, javnost je bila šokirana. Razlog iza toga? Kako on sam kaže „I married myself.“ Iako su ga mnogi ismijavali, on je polako stvarao put za sve ostale sportaše koji će kasnije eksperimentirati s rodno fluidnom modom, te je korak po korak brisao granice između „ženske“ i „muške“ odjeće. Osobno smatram kako je za ovakav pothvat trebala upravo snažna osoba poput Dennis Rodmana, koju svi komentari javnosti ne bi dirali, jer su oni itekako mogli utjecati na njegovo mentalno zdravlje i obeshrabriti ga no, on to nije dopustio i uvijek je bio vjeran sebi i onome što on jest.

Stil Dennis Rodmana u tri riječi: kaos s razlogom
Stil Dennis Rodmana bio je nepredvidiv, hrabar i uvijek dinamičan. On je trendove stvarao, a njegova odjeća bila je odraz njegovog unutarnjeg stanja, ali i načina da prkosi društvenim normama. Neke od njegovih najikoničnijih modnih kombinacija uključuju itekako ranije spomenutu vjenčanicu, ali i lakirane kožne kombinezone, mrežaste majice (koje su tada bile rezervirane za underground punk scenu), čak i odijela, naravno ne obična već s uzorcima poput leoparda koja je onda kombinirao s dramatičnim sunčani naočalama i teškim lancima. Maksimalizam at its finest. Na dodjeli MTV nagrada pojavio se u poluprozirnoj košulji s perjem, a njegov street style često je uključivao vojničke hlače, čizme i bandane, kombinirajući grunge, punk i visoku modu na način koji nitko prije nije pokušao.
Očito je da je Rodman shvaćao moć modnih dodataka, a jedan od njegovih zaštitnih znakova bila je i njegova kosa, koju je koristio kao odličan modni dodatak. On je shvaćao moć frizure kao elementa modnog izraza. Izbjeljivao je kosu u platinasto bijelu, a zatim ju je bojao u sve moguće boje i uzorke. Neonska zelena, psihodelični uzorci, smiley uzorci, leopard print ili drugi apstraktni dizajni nisu bili strani za njega i njegov modni izričaj. Iako je taj stil tada djelovao ekstremno, prije nekoliko godina su svi željeli izgledati tako. Sjećam se kada su netom prije početka pandemije ljudi masovno krenuli bojati kosu u apstraktne dizajne ili vrlo vedre, neonske boje. U tom periodu, Rodmanove frizure i outfiti počeli su se ponovno pojavljivati i vraćati u modu te su tu estetiku nazivali „retro cool“ estetikom.



Danas su brojni NBA igrači modni ambasadori i ikone stila, ali ne smijemo zaboraviti kako to nije uvijek bilo tako. Iako oni danas surađuju s luksuznim modnim kućama i redovito se pojavljuju na revijama najvećih svjetskih brendova, poput LeBron Jamesa za Louis Vuitton i PJ Tuckera za Dior, a Shai Gilgeous-Alexandera svaki tjedan donosi novi odvažan outfit koji vrlo brzo postane viralan. U vrijeme Dennis Rodmana je takav način izražavanja bio neprihvatljiv. On nije imao sponzore koji bi ga podržali i uvijek je bio na meti kritika, ali ga to nikada nije obeshrabrilo. Rodman je prvi shvatio da košarkaš može biti puno više od sportaša, on može biti i modna ikona i kulturni provokator i simbol individualnosti. Danas je sasvim normalno da sportaši eksperimentiraju s modom. Od bisernih ogrlica Stephen Curryja, suknji Jordana Clarksona ili dramatičnih oversized kaputa Kylea Kuzme, više se nikoga ne kritizira i ne nalaze se na meti medija zbog toga što je odlučio odjenuti.


Možda u svoje vrijeme nije dobio priznanje kakvo je zaslužio, ali je danas itekako jasno da je bio pionir. Dennis Rodman nije samo mijenjao igru na terenu, on je mijenjao i način na koji su sportaši doživljavani izvan njega. I dok će se njegova košarkaška ostavština uvijek pamtiti, njegov utjecaj na modu i kulturu NBA vjerojatno je još dugotrajniji. I kako bi se današnjim rječnikom reklo – Dennis Rodman walked so they could run.