Legendarni airport style 90-ih: formula koju i danas kopiramo

Paparazzo snimci iz devedesetih danas su moodboardi: otkrivamo zašto su outfiti s aerodroma postali (i ostali) vječna modna inspiracija
12.09.2025.
IMAGE SOURCE: Profimedia
RECOMMENDED

Da se ne lažemo, ove fotografije su u trenutku nastanka bile invazija privatnosti i otpočele najjeziviju eru paparazza (pa danas ne možete snimiti ni film, a da se one organizirano ne serviraju javnosti), ali danas funkcioniraju kao arhiva stila. Iako diskutabilni, paparazzo snimci s aerodroma devedesetih stvorili su nešto trajnije od bilo koje modne kampanje – airport style koji se tri desetljeća kasnije prepisuje bez izmjena. Iako su agresivni upad u lični život, s odmakom su postali vizualni dnevnici koji bolje od ičega drugog pokazuju kako su slavne osobe doista izgledale izvan piste ili filmskog seta.

Devedesete su bile desetljeće u kojem su se zvijezde kretale po divljini (čitaj: u svakodnevnom životu) bez stilista. Za off duty prilike nije bilo koordiniranih glam ekipa, niti social media tima da odabere filter – ono što su nosili bila je stvarna odluka, bez posrednika. Upravo zato ove fotografije doživljavaju se kao rijedak dokument pravog stila, nešto što se više “ne može proizvesti”. Dakle, nekadašnje brze snimke u prolazu, danas su moodboardi, arhiva kojoj se stalno vraćamo.

Za razliku od današnjeg „athleisure“ diktata u kojem trenirka (obavezno opeglana i tek kao da je izašla iz sušilice) vrijedi koliko i odijelo, airport style devedesetih nosio je karakter. Nije se radilo samo o trapericama ili kožnim jaknama, nego o načinu na koji su se nosile: opušteno, s poluosmijehom i velikom torbom u ruci. Sličan look danas može izgledati osmišljeno i do u detalj isproduciran, ali tada je djelovao spontano. I upravo zato je ostao privlačan – jer nas podsjeća da odjeća može biti i praktična i upečatljiva, a da pritom ne gubi vezu s osobnošću onoga tko je nosi.

Ako pokušamo izvući formulu, airport style devedesetih imao je nekoliko stalnih pravila

  • crno kao baza (od Winone Ryder do Victorije Beckham)
  • traperice ravnog kroja ili blagih boot-cut nogavica
  • basic top – bijeli T-shirt ili potkošulja
  • jakna preko svega (kožna, traper, bomber, ponekad trench)
  • pulover oko struka ili preko ramena kao znak nonšalancije (a i klima u avionu radi punom snagom)
  • ravne cipele ili tenisice – štikle su bile rijetkost
  • sunčane naočale gotovo obavezne
  • statement torba – od Louis Vuitton monograma, preko leopard printa pa do Birkin klasika

Taj blueprint ponavljale su zvijezde u raznim varijacijama: Winona Ryder u beatnik izdanju (crno od glave do pete, kao da bi mogla sjesti za stol s Allenom Ginsbergom ili Jackom Kerouacom), Tyra Banks koja je već tada nosila trenirke i tajice bez potrebe da ih nazove trendom, ili Iman i David Bowie koji su dokazivali da sofisticiranost ne isključuje ležernost. Cindy Crawford u kožnoj jakni i čizmama, naizgled potpuno različite Kate Moss i Elizabeth Hurley u istim uniformama od iznošenih bijelih majica, farmerki i leopard torbom u ruci. Svi su oni ostali zapamćeni jer su uspijevali spojiti funkcionalnost i dozu glamura u look koji se mogao kopirati bez beskonačnog budžeta.

Iako su devedesete najčešće zapisane kao era supermodela i mladih glumica, airport style inspo nisu samo žene. Hugh Grant je u trapericama i blejzeru izgledao jednako filmski na Heathrowu kao i u romantičnim komedijama koje su ga proslavile. Paul Newman, već tada u dobrim godinama, pokazivao je kako se klasika – bijela košulja, lagana jakna, jednostavne hlače – pretvara u lekciju iz elegancije bez datuma isteka. A rani David Beckham, uvijek uparen sa svojom Victorijom, oblikovao je početke „couples style“ fenomena koji i danas opsjeda i tabloide i društvene mreže. Muški primjeri podsjećaju da je ova formula univerzalna.

Možda im se zato vraćamo stalno, iznova: jer nude osjećaj neposrednosti u vremenu kada je sve previše isproducirano. U eri kada i običan odlazak na aerodrom podrazumijeva koordinirani tim stilista, frizera i fotografa, prizori iz devedesetih djeluju oslobađajuće – kao dokaz da je dovoljno imati dobre traperice, kožnu jaknu i čizme i sigurnost u vlastiti izgled.

Ono što je tada bila svakodnevna odjeća, tek se danas čita kao luksuz, te čini da ih dizajneri i brendovi i dalje citiraju: Gucci je lansirao kampanju inspiriranu devedesetima, Sporty & Rich gradi cijelu estetiku na istim uniformama, a influenceri bez prestanka rekreiraju fotografije koje su nastale slučajno na LAX-u ili Heathrowu. Neuspješno.

I možda je upravo u tome tajna: airport style devedesetih više je od modne reference. On je podsjetnik da odjeća može biti i svakodnevna i aspirativna, bez faktoida i konstrukcije. Kate i Naomi, Hugh Grant ili Paul Newman, pokazali su da formula prepoznatljivosti i samouvjerenosti nema spol, niti rok trajanja. Zato ćemo, htjeli ili ne, još dugo kopirati Cindy, Winonu, Beckhamove i sve ostale – baš onako kako su izgledali dok su hvatali Concord za New York ili London, noseći samo ono što im je bilo potrebno i stavljajući naglasak na ono što se danas čini najvećim luksuzom: prirodnost koja se ne može kupiti.

SAZNAJ VIŠE: