Retrospektiva “Works of Heart (1970-2023)” rezultat je suradnje Muzeja suvremene umjetnosti i Kusthallea u Beču, gdje je izložba premijerno prikazana prošle godine, a za razliku od one bečke, zagrebačka će uključivati i nove produkcije kao što su “Trudna memorija” (Pregnant Memory) i “Izvještaj u sjeni” (Shadow Report), veliki broj radova iz kolekcije MSU, te novi segment: arhiv pod nazivom “Točke susreta: Dokumenti u nastajanju, 1968.-1982.”, kao i presjek Sanjinih aktivističkih aktivnosti.
Izložba “Works of Heart (1970-2023)” nosi naziv po jednom od umjetničinih radova u kojem spaja ratne fotografije i reklame, a i sam Muzej suvremene umjetnosti kao mjesto u kojem će retrospektiva biti izložena ima simboličku vrijednost. Naime, u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, preteči današnjeg MSU, Iveković je 1976. imala svoju prvu veću samostalnu izložbu naziva “Dokumenti 1949.-1976.”.
1.Sanja Iveković rođena je 1949. godine u Zagrebu gdje i danas živi i radi. Diplomirala je 1970. na Akademiji likovnih umjetnosti no svoje je umjetničko djelovanje, suprotno estetskim konvencijama koje je zagovarala Akademija, okrenula u eksperimentalnom smjeru. Generacijski, ali i senzibilitetom, dio je “Nove umjetničke prakse”, umjetničkom izričaju koji dovodi u pitanje tradicionalno poimanje umjetnosti, umjetnost stavlja u poziciju kritičara političkog stanja i šireg društvenog konteksta, a galerijske prostore zamjenjuje ulicom i mjestima dostupnima javnosti čineći tako umjetnost otvorenijom i interaktivnijom. U svom radu koristi različite medije poput intervencija u javnom prostoru, videa, performansa, kolaža, dokumenata, fotografije…
2. Feministički aktivizam jedna je od okosnica umjetničkog djelovanja Sanje Iveković, a uz Vlastu Delimar slovi kao jedna od prvih umjetnica koje su svoje stvaranje posvetile propitivanju i problematiziranju uloge žene u suvremenom društvu, položaju žene u svijetu medija te utjecaju koji medijsko idealiziranje ima na ženu koja takav sadržaj konzumira. U vremenu kada je feminizam smatran “buržoaskim uvozom sa Zapada”, deklarirati se feministicom bio je čin bunta, a progovarati o ženskim temama bilo je u najmanju ruku kontroverzno, što Sanjino feminističko djelovanje čini neizrecivo važnim.
Često je ishodište radova i ona sama, kao i njezino vlastito životno iskustvo, no autobiografske elemente uvijek stavlja u službu šireg konteksta. Nakon propasti socijalističkog režima bivše države bavila se ulogom žene u novom ekonomskom poretku, propitujući posljedice koje će na životne uvjete ostaviti kapitalizam i tržišna ekonomija. Svoje feminističko i aktivističko djelovanje zaokružila je osnivanjem udruge Elektra – ženskog umjetničkog centra u Zagrebu, angažmanom u nekoliko hrvatskih ženskih nevladinih organizacija kao osnivanjem Centra za ženske studije koji su 1995. pokrenule feministkinje, znanstvenice, umjetnice i žene s iskustvom ženskog i civilnog aktivizma.
3. Početkom sedamdesetih godina, zajedno s umjetnikom Daliborom Martinisom, postavila je temelje video umjetnosti na prostoru bivše Jugoslavije stekavši međunarodni ugled i prepoznatljivost na inozemnoj umjetničkoj sceni. Svoj prvi video rad “Slatko nasilje” Iveković je objavila 1974. godine propitujući ulogu propagandnog programa koji se vrtio na Radioteleviziji Zagreb, utjecaju medijske slike i ideološkoj pozadini koja se iza nje krije. Potkraj 2021. godine u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci otvorena je prva video retrospektiva radova Sanje Iveković pod nazivom “Make Up – Make Down” nastalih od sredine sedamdesetih godina pa sve do danas.
4. Sanja Iveković izlagala je na mnogim domaćim i međunarodnim izložbama među kojima se ističu izložba suvremene umjetnosti “Documenta” u Kasselu u Njemačkoj, Istanbulski bijenale, Manifesta u Luxemburgu, izložba “Waiting for the Revolution” u muzeju suvremene umjetnosti Mudam u Luxemburgu te retrospektivna izložba “Sweet Violence” u prestižnoj njujorškoj MoMa-i od prosinca 2011. do ožujka 2012. Bila je to prva muzejska izložba Sanje Iveković u Sjedinjenim Američkim Državama, obuhvaćala je četiri desetljeća njezine karijere, a MoMa je Iveković u najavi opisala kao “feministicu, aktivisticu i video pionirku”.
5. Jedan od najznačajnijih, ali i najkontroverznijih radova u karijeri Sanje Iveković, koji je izazvao brojne polemike, je “Lady Rosa of Luxembourg”, te predstavlja jedan od najvećih umjetničkih projekata u javnom prostoru. Godine 1998. Iveković je bila pozvana da sudjeluje na bijenalnoj izložbi suvremene umjetnosti Manifesta u Luksemburgu, a za nju je Iveković osmislila projekt “Pregnant Memory”. Iveković je predložila da se s tadašnjeg ratnog spomenika Gëlle Fra ukloni skulptura Nike i premjesti na krov skloništa za žene žrtve nasilja, no prijedlog je tada odbijen. Tri godine kasnije, u sklopu izložbe koju su organizirali Casino Luxembourg i Musée d’Histoire de la Ville de Luxembourg, Iveković je dobila novu priliku da u djelo provede svoju ideju.
Tako je konačno zaživjela “Lady Rosa of Luxemburg”, replika Gëlle Fra, koja prikazuje Niku u visokom stupnju trudnoće, a imenujući je po revolucionarki i aktivistici Rosi Luxemburg skrenula je pažnju na stvarnu ulogu žena u povijesnim zbivanjima, osvrćući se pritom kako su žene sa stranica povijesti, koju su pisali muškarci, često nepravedno bile izbrisane.
