Virtuoz neo-italo-disca – titula je to koja prati Kendala, francusku senzaciju koja vlada svjetskim pozornicama elektroničke glazbe. Ovaj DJ i producent mnogima je poznat i kao polovica dvojca Infravision uz također francuskog DJ-a Pabla Bozzija koji je prošlog prosinca nastupio u Zagrebu na Planet srijedi. Ovog petka, 28. lipnja će u novom izdanju tog popularnog party serijalu zasvirati i Kendal.
Prati te titula virtuoza neo-italo-disca. Imaš i svoju etiketu Ritmo Fatale koja njeguje takav zvuk. Je li italo-disco toliko fatalan? Kako si se njime zarazio?
Hvala na komplimentu, drago mi je to čuti. Ritmo Fatale je glazba koja vas trenutno zaokuplja i tjera da je poželite ponovno slušati. Tako biram pjesme za svoju etiketu, moraju me dirnuti u srce. U svojoj glazbi ciljam na isto. Nije hiperkompleksna u dizajnu zvuka, ali je konstruirana da bude nešto što želite slušati iznova i iznova. Zato sporo produciram, fokusirajući se na bitno. Italo-disco je tako fatalan jer može momentalno očarati. Govori izravno o nostalgiji, evocira 80-e i znanstvenu fantastiku iz doba kada budućnost nije bila tako pesimistična. Pustite 30 sekundi italo-disco pjesme i publika počne dizati ruke i smiješiti se. Ja sam klinac iz 90-ih opsjednut 80-ima.
Je li italo zvuk postao pomalo trend? Možeš li to zaključiti po odazivu publike gdje na svoje nastupe?
Mislim da je italo-disco trend koji zapravo nikad nije nestao. To je stil koji se ciklički vraća, poput izvornog čikaškog housea ili detroitskog techna. Za mene je ovaj revival imao vrhunac na Dekmantelu 2018., gdje su Palms Trax, David Vunk i Skatebård svirali puno itala u svojim setovima. Slijedio sam ih u tom valu. Smiješno je jer su na tom istom Dekmantelu bile i Courtesy i Mama Snake, koje su donijele vrlo emotivnu trance vibru. Mislim da je to bilo vrlo važno za moj Ritmo Fatale. To je mješavina atmosfera koje oblikuju zvuk koji danas sviram, volim ili proizvodim. Italo će uvijek negdje biti trend, ponekad jak, ponekad u pozadini, ali uvijek prisutan, definirajući nekoliko podžanrova kroz desetljeća jer je jedan od temelja elektroničke glazbe.
Kako je započela suradnja s Pablom Bozzijem? Kako je nastao Infravision?
Pablo i ja smo se upoznali 2017. ili 2018. godine. Bio je u EBM grupi koja se zvala Imperial Black Community i jako je volio taj stil. Ja sam, pak, uvijek sam bio između EBM-a, trancea i italo-disca. Otprilike u vrijeme kada sam potpisivao svoj prvi EP s Davidom Vunkom, odlučili smo surađivati jer smo imali slične utjecaje i postali smo dobri prijatelji. Iz toga smo stvorili prvu pjesmu, “Corpo Meccanico”, miješajući spomenute stilove. To su bili počeci zvuka koji sam želio progurati. Također, bili su tu sampleovi iz Blade Runnera jer me znanstvena fantastika oduvijek fascinirala.
Nakon što smo uživali u našoj prvoj suradnji, gurali smo dalje i tako je rođen Infravision. Tijekom pandemije 2020. zatvorili smo se kod mene na mjesec dana i skladali prvi album, a nakon pandemije počeli i s turnejama kao Infravision. Naposljetku smo ga odlučili ukinuti zbog pretrpanih rasporeda i pojedinačnih projekata. Pablo je uključen u mnoge druge dvojce, no bilo je izazovno posvetiti vrijeme i energiju koju Infravision zaslužuje. Imali smo tri sjajna posljednja nastupa i mislili smo da je pravi trenutak za rastanak. Vrlo sam ponosan na to putovanje, ali i uzbuđen zbog onoga što je pred nama s drugim projektima.
Koji je tvoj recept za dobar italo-disco?
Baš poput trancea ili drugih specifičnih žanrova, italo disco ima širok katalog, ali samo oko 10 posto je doista na višoj razini. Ključ je uravnotežiti najbolje elemente bez pretjerivanja. Kod mene sve ovisi o melodiji. Za dobru italo-disco pjesmu potrebna je zarazna melodija, dobar bas koji joj odgovara, a ponekad i vokali, kao u dub verziji. To je poput pravljenja kolača – mora biti savršeno odmjereno da bi bilo ugodno. Na mojoj etiketi vrlo sam selektivan kako bih izbjegao ponavljanje ili karikiranje onoga što je već objavljeno i dodao zanimljive elemente žanru.
Elektronička glazba u posljednjih se desetak godina poprilično proširila svijetom i postala mainstream. Možeš li predvidjeti kako će se dalje razvijati?
Od početka smo puno pričali o italo-discu, ali uvijek sam imao jake temelje u tranceu. Postoji razlika u BPM-u, ali emocija je ista. Italo disco i trance stvari više su poput pjesmi sa stihovima i refrenom, dajući im pop konstrukciju više nego techno. Sada kada sam na turneji, crpim inspiraciju iz onoga što čujem i doživljavam kao plesač. Često se nađem na plesnom podiju, pokušavajući osjetiti glazbu poput publike. Ja sam samo obožavatelj elektroničke glazbe i to me jako inspirira da se vratim na drugu stranu.
Poslije pandemije stroge žanrovske granice su se zamaglile. Miješanje različitih stilova je ono što nas čini jedinstvenima i želim nastaviti s tim pristupom. Također vodim računa o algoritmima koji mogu dovesti do istih glazbenih prijedloga, tjerajući DJ-e da puštaju istu glazbu. Na moj zvuk prije pet godina utjecalo je 30 godina slušanja i krug prijatelja. Tražim utjecaje unutar i izvan DJ svijeta — kroz umjetnost, kino, muzeje i kopanje manje trendovske glazbe. To mi pomaže da donesem nešto novo i izbjegnem proizvodnju slične glazbe pod utjecajem istih trendova. Ne pokušavam nikakve revolucije, ono što mi je najvažnije je zadržati svoj identitet unatoč žanru koji sviram ili produciram.
Što slušaš doma?
U Francuskoj imamo sjajnu radio stanicu FIP koja nudi širok izbor glazbe od 50-ih do danas bez oglasa. Osvježenje je ponovno otkriti izvorne pjesme koje su korištene u elektroničkoj glazbi. Za razliku od mainstream postaja koje često puštaju reciklirane eurodance hitove, FIP pušta originalnu glazbu, što čini zabavnim ponovno otkrivanje sampleova u njihovom izvornom kontekstu.
Mnogi primjećuju tvoje šarene košulje. Zanima li te i moda?
Oduvijek sam volio košulje s uzorkom, inspirirane 80-ima, i zabavno je što su ljudi to primijetili. Na partyjima se fanovi čak pojavljuju u italo-disco košuljama. Vjerujem u usklađivanje umjetnikove glazbe, mode i slike, uz stvaranje sinestezije koja poboljšava projekt. Moja je glazba vrlo vizualna i volim se referirati na svoje omiljene vizuale u svojoj glazbi.
Gdje je tvoje omiljeno mjesto za nastupe?
Osjećam se blagoslovljeno što sam imao toliko sjajnih nastupa diljem Francuske, Europe i SAD-a. Ne želim nikoga učiniti ljubomornim, ali rekao bih da su moja omiljena mjesta za svirku Pariz i Gruzija. U Parizu postoji ogromna baza obožavatelja mog projekta Ritmo Fatale. Uvijek je zadovoljstvo svirati tamo jer je atmosfera nevjerojatna, više nalik koncertu nego klabingu, s jakim osjećajem zajedništva i ludom energijom!
U Gruziji su klubovi poput Khidija i Bassianija nevjerojatni! Bassiani je u napuštenom bazenu unutar stadiona, a Khidi u stupovima mosta te izgleda poput Batmanove pećine. Tamo su ljudi potpuno uronjeni u glazbu, idu u klubove po zvuk, a dobar set odmah izaziva reakciju. Veza s publikom je jaka jer ih ne ometaju telefoni ili razgovori. Na plesnim podijima u Gruziji sve se vrti oko zvuka, a to čini razliku. Dakle, rekao bih da su Pariz i Gruzija jednako posebni za mene.
Sada ćeš napokon upoznati hrvatsku publiku. Što očekuješ ovdje?
Jako sam uzbuđen što ću prvi put svirati u Hrvatskoj! Imam hrvatske korijene preko moje bake, koja je pobjegla iz Jugoslavije 60-ih. Imam obitelj u Rovinju i Srbiji i jako se veselim posjetiti Hrvatsku. Hvala na pozivu, jedva čekam!
Kendal će ovog petka nastupiti u Vili Werner na zagrebačkom Tuškancu, a uz njega i rasplesani beogradski DJ illillillillill, tajanstvena zagrebačka DJ-ica Doxia te povratnici na Planet srijedu – moćna brazilska DJ-ica Melanie Havens i omiljeni meksički umjetnik Mufti. Sve će ih ugostiti Felver u ulozi DJ-a i organizatora. Ulaznice za ovaj tulum koji se ne propušta dostupne su online.
