Vjerojatno se sjećate da se na crvenom tepihu posljednje Met Gala večere Frank Ocean pojavio s lutkom (i to kričavo-zelenom bebom, ni manje ni više), kosom u tonu i šiltericom s natpisom Dreamcore. Mnogi od nas, iskreno, nisu imali pojma da će baš ova riječ postati neka vrsta mainstreama.
Ok, možda je mainstream prejaka riječ za estetiku koja vlada na TikToku i zasniva se na nekoj vrsti nadrealizma, ali kada neki od videa s ovim hashtagom imaju milijunske preglede, svakako je jasno da pokret postaje sve masovniji. Skrolajte po njemu na TikToku i vrlo je vjerojatno da će vas snaći lagano uznemirujuć osjećaj da ste zakoračili u neku novu, pomalo off dimenziju, koja neodoljivo podsjeća da ste unutar neke “WandaVision” epizode. Svi vizuali su vam poznati, kao da ste u njima već nekad bili, kao da vam je netko otvorio sjećanje na neko uvrnuto mjesto koje baš ne možete nigdje smjestiti.
Welcome to Dreamcore, my friends.
Ali, o čemu se točno radi? Po svojoj definiciji, dreamcore je nadrealna estetika koja koristi motive koji se općeprihvaćeno vezuju za snove, sanjarenje ili noćne more, i koristi ih za vizuale, videa i, ponekad, muzike. Dreamcoreima puno zajedničkog s nadrealističkim memovima ali se ne zasniva i ne oslanja na humor apsurda. Umjesto toga, on se fokusira na oponašanje i rekreiranje generalnog osjećaja da ste u snu.
U svojoj osnovi – koja se pokazala vrlo primamljivom (hashtag ima preko 400 milijuna pregled) – radi se o estetici koja se poprilično oslanja na nostalgiju i prizore za koje smo bili vezani u djetinjstvu ali umjesto da oni budu predstavljeni na sladak ili utješan način, dreamcore nam budi osjećaj blage nelagode i učinit će da se naježite.
On je poput čudnog sna koji se pretvara u noćnu moru pastelih boja. Neki TikTokeri ga čak opisuju i kao estetiku od koje možete dobiti napad panike (a to je i razlog zbog kojeg velik broj ovih videa nosi trigger warning).
Jedan od najpopularnijih dreamcore videa vodi vas na “The Dream Train”, vlak koji nikamo ne vodi, u kojem je sve ružičasto, ali vam drugi putnici iz nekog razloga žele iskopati oči. Drugi česti motivi su napuštena mjesta poput igrališta ili skice inspirirane neugodnim iskustvima iz djetinjstva.
Ukratko, možda je najbolje objašnjenje popularnosti cijele estetike to da je namijenjena onima koji istražuju svoje komplicirane osjećaje prema djetinjstvu i odrastanju, kao i to da se poprilično oslanja na vizuale iz dvijetisućitih zbog čega vam sve djeluje nekako poznato.
Bilo kako bilo, potpuno nam je jasno zbog čega je nekome magnetičan ali, toplo vam preporučujemo da se ne upuštate u dreamcore pred spavanje: sigurno vam neće dati slatke snove.
