Jedina sportska aktivnost za koju se sjećam da je upražnjavao moj stari bio je tenis. Poslije bicikl (manično), ali ostanimo mi na tenisu, sportu koji je obilježio 90-e. Odmah vizualiziram prizor njega kako stoji u Harry Styles kratkim tamno plavim Sergio Tacchini hlačicama, bijeloj polo majici od piketa (pique) i traži svoje Head reket jer je s nekim tamo dogovorio tenis. Sve skupa prati specifičan smrad teniskih loptica koji bih mogla dozvati sad i velike bijele ružne tenisice sa sitnom ciglasto narančastom patinom.
Kad je tenis bio veći od sporta
90-e su bile najuzbudljivije godine u povijesti tenisa, a turniri poput Wimbledona, US Opena ili Roland Garrosa pratili su se jednako strastveno kao i najveća nogometna prvenstva, a tenisači su bili među najprepoznatljivijim sportskim zvijezdama svijeta. Diktirali su modne trendove i naravno pojavljivali se na naslovnicama časopisa i potpisivali unosne kampanje s najvećim sportskim brendovima. Tako je Steffi Graf bila jedna od rijetkih sportašica koja je prelazila granicu između sporta i mode. Monika Seleš je bila zvijezda naslovnica sportskih magazina, a Andre Agassi nosi titulu rock zvijezde tenisa. Tenis smo fakat pratili svi.
Možda je baš to razdoblje posljednji put kada je tenis bio istovremeno sport, moda i pop kultura. Nakon toga nikad nije nestao, ali ja sam dojma da se izgubio iz mainstreama. Danas se vratio na posve drugačiji način. Ne zato što svi odjednom žele osvojiti Wimbledon, nego zato što ponovno tražimo sportove koji nude više od same fizičke aktivnosti.
Zašto se vraćamo “bijelom sportu”?
I danas mi je zanimljiv taj naziv bijeli sport, koji nije dobio zbog bijele odjeće koja se tradicionalno nosi već zbog povezivanja s elitnim društvenim slojem. Od samih početaka postaje simbol elegancije, čistoće i uglađenosti. Vjerovalo se da je znoj najmanje vidljiv na bijeloj odjeći što je bilo posebno važno za elitu koja je zapravo izbjegavala ikakav napor.

Bogataši su nam uvijek dobro objašnjavali što je luksuz, koji u usporedbi s nekim drugim sportovima drži i danas. Jer ne radi se tu samo o igri, već o cijelom ritualu koji je uz nju vezan. Počevši od outfita koji biramo kod kuće, spremanja torbe pa sve do vremena provedenog nakon meča uz kavicu ili osvježavajuće piće. Upravo ta kombinacija sporta, druženja i estetike čini tenis privlačnim i izvan samog terena.
Tražimo više od treninga
Možda upravo zbog toga danas privlači neke druge generacije jer živimo u vremenu kada se traži iskustvo, ritual i hobi koji će možda postati i dio identiteta. Danas je tenis puno dostupniji nego prije, ima puno javnih terena, zimi igra pod balonom, rekreativnih liga i škola tenisa. Nekoliko mojih prijatelja je odabralo baš tenis za svoj rekreativni sport, neki su mu se vratili jer su ga igrali ranije u djetinjstvu, a neki su krenuli posve ispočetka. Prijateljica kaže da tenis za nju svakako nije samo sport već kompletan mentalni reset. Dodaje da mu se nije vratila da bude bolje od nekoga već zato što je kroz njega pronašla dio sebe. I na tome je sama sebi (i tenisu) beskrajno zahvalna.
Tenis kao mali ritual svakodnevice
I sigurno nije jedina. Nakon godina u kojima smo opsesivno brojali korake, kalorije i minute provedene u teretani, čini mi se da se polako vraćamo hobijima koji nisu samo trening. Tražimo nešto što će nas odmaknuti ekrana, mjesto gdje ćemo upoznati nove ljude i pritom se sjajno osjećati. Tenis se tu nekako prirodno nametnuo. Pored ljepote i uzbudljivosti igre, tu je tenniscore, estetika koja jako dobro pakira cijelu priču.
Sport koji nas vraća u djetinjstvo
Zapravo, moda je odigrala veliku ulogu i na svoj način približila tenis ljudima koji o njemu prije nisu ni razmišljali. Tenniscore već sezonama ne silazi s modnih pista, a onda i društvenih mreža. Plisirane suknje, polo majice, kratke sportske haljine, puloveri prebačeni preko ramena i velike bijele tenisice odavno su prestali biti rezervirani samo za teren. Nose ih cure koje nikada nisu odigrale gem u životu, ali i one koje nakon posla stvarno odlaze na trening. Iskreno, da biram sport prema odjeći, prvo bih odabrala tenis.

Za mene će tenis uvijek ostati nostalgija iz djetinjstva. Podsjetit će me na mog starog u Sergio Tacchini hlačicama, miris novih teniskih loptica i ljeto koje tada kao da je trajalo dulje. Možda tenis privlači mnoge upravo zbog toga. Ne zato što su svi odjednom odlučili igrati isti sport, nego zato što podsjeća na vrijeme kada su hobiji bili samo hobiji, a ne još jedna kvačica na popisu obaveza.