Da je prošlost osoba, mogla bi se opisati kao šarmantan, ali nepouzdan prijatelj. Dobrim danima? Pravi spas i antipod mizeriji. Lošim danima? Uzrok nevjerojatne melankolije. Uzmite za primjer naše telefone koji su tijekom prošle godine doslovno postali putovnice. Utjeha za neke, ali iritantno za mnoge koji su očajni za novim iskustvima i mnogo bi se radije opredijelili za njih nego za bjesomučno skrolanje kroz stara iskustva. Ali ako prokopate malo dublje ispod površine, fetišizacija prošlih vremena je zapravo duboko signalizirajuća, govori nam mnogo, i daje tragove i naznake za nesigurnu budućnost prema kojoj se krećemo.
Iako djeluje kao da se tek oporavljamo od mamurluka izazvanog još jednom renesansom 90-ih, kultura je promijenila svoj fokus. Otputovala je unazad kroz vrijeme u rane 2000-te. Zamislite ovu scenu: vi ste TV ili filmski producent, lupate glavom ne bi li smislili novu, originalnu ideju. U prijevodu, ovih dana nemate ništa. Kreativni sokovi su presušili. Ali… što ako napravite remakenečega što je već jednom bilo sjajno, prvi put kada se pojavilo? Ova se misao, kako stvari stoje, počela javljati svima. No, previše se upotrebljava i djeluje kao da ne može proći niti tjedan dana, a da se ne najavi još neki nastavak ili remake iz ’00 ere. “Prijatelji”, “Buffy ubojica vampira”, “Seks i grad”, “Coyote Ugly”- svi dobivaju reboot tretman. Odakle opsesija za vraćanjem unazad? Za sve nas koji smo gledali ove serije kada su prvi put izašle, gledati ih opet, stišće one gumbiće u nama koji su izgubljeni dolaskom streaming servisa kao što je Netflix.
“Nekada si morao čekati ove serije da se pojave na televiziji, to je bilo pravo uzbuđenje” Maud, 31, kaže. “Način na koji smo tada konzumirali sadržaj je bio toliko drugačiji nego danas kada nam je većina sadržaja samo neka pozadinska buka. Očigledno, još uvijek ima serija oko kojih se napravi hype unaprijed, ali mislim da taj faktor iščekivanja, ta igra čekanja nije jaka kao što je bila kada sam ja bila tinejdžerka”.
I Y2K stil aka stil 2000-ih također cvjeta. Jedna od dražih platformi Vestiaire Collective zabilježila je porast u potrazi za vintage torbama, bandanama, cargo hlačama, majicama s logoom. I na tjednu mode u Parizu smo vidjeli kolekcije prepune vibea MTV ere, i čini se da će jesen/zima 2021. biti gotovo sasvim u tom stilu. Chanel je, na primjer, predstavio i mini haljine s naborima i bluze koje se vezuju oko struka. (Voljeli ih ili mrzili: to je bio look). S druge strane Lanvin je našao inspiraciju u video spotu Gwen Stefani iz 2004. za pjesmu “Rich girl”. Riječi ove pjesme su nedvosmisleni hommage izobilju. Glamuru. U suštini, sve u potpunosti suprotno od sasvim ne-raskošnih života koje većina nas, pogotovo ovih dana, vodi.
To naravno ne znači da 2000-te nisu bile teške i bolne (uostalom svako tko je gledao “Framing Britney Spears” će to moći i potvrditi). Bilo je to kaotično vrijeme, glasno, problematično- i baš zbog toga zanimljivo za obnavljanje desetljećima kasnije. Twenty Twenty je podcast koji su pokrenule “dvije samoproklamirane ljubiteljice pop kulture koje su odrasle na Internetu”. Simran Hans i Tara Joshi se pitaju jesmo li spremni vratiti se u 2000-te, i u svojim emisijama se bave svime od Destiny’s Child do “Velikog brata” praveći na duhovit i pametan način paralele između nekada i sada.
Ipak, postoji jedan glavni razlog zašto se vraćamo baš u ovu eru. Stil, zvukovi, vizuali, sve čemu je ovaj period dao život, što je stvorio i proslavljao je nešto s čime smo danas na rezervi. Sve je čega smo željni, nakon mjeseci zatvorenosti. A to su zabava, površnost, uživanje. Kao što stara izreka kaže: prije ili kasnije, sve što je staro će ponovo postati novo.
