Navikli smo da komedije i seks idu zajedno jedino u narativima maturantskih proslava, momačkih večeri, i nekakvih banalnih sadržaja ispod kojih se uglavnom ne krije ništa. Ovakve komedije imaju moć da izazovu par iskrenih osmijeha zbog dobrih jeftinih fora i na tome se mahom sve završi. Međutim, seks je kompleksna tema koja se često jednodimenzionalno predstavlja ne samo u komedijama, već čitavoj pop kulturi. O orgazmu da ne pričamo (naročito ženskom). Zbog svega ovoga tapšemo svakom izlasku iz ustaljenog i pogrešnog uzorka serviranja seksualnih odnosa na filmu. Ovoga puta to je nova komedija “Good Luck to You, Leo Grande” s fenomenalnom Emmom Thompson u glavnoj ulozi.
Film je priča o “starijoj” ženi koja unajmljuje prostitku, nezadovoljna svojim dosadašnjim seksualnim životom. Nakratko film liči kao da će otići u smjeru jeftinih ljubavnih romana, ali „Leo Grande“ se pokazao kao ljuta i nježna istraga i analiza seksa i intimnosti, dinamike moći i ljudske povezanosti.
Glumci Emma Thompson i Daryl McCormack pronalaze, a zatim stalno nadograđuju privlačnu i složenu kemiju likova koje tumače dok se njihov odnos odvija u otmjenoj, svedenoj i pomalo hladnoj hotelskoj sobi, zbog čega film često odiše i atmosferom predstave. Film počinje kadrovima prezgodnog Lea koji šeta ulicom s lakoćom dočekivanja dana; on je profesionalac koji je potpuno uronio u svoj karakter. Kuca na vrata hotelske sobe u kojoj ga čeka Nancy, žena koja je platila njegove usluge, ali je još uvijek nervozna zbog te odluke. Po njegovom dolasku, ona se počne žaliti na svoju životnu priču. Ona je umirovljena učiteljica i udovica; i nikada nije uradila ništa slično, a što je važnije, nikada svoje zadovoljstvo nije shvatila ozbiljno, sve do sada. Osim fenomenalne glume od strane oboje, glavnu ulogu u ovom filmu igra priča o pristanku, poštovanju granica i sagledavanju situacije van ugla vlastitog iskustva.
Možemo slobodno reći da je redateljica Sophie Hyde pažljivo stvorila jedan potpuno seks-pozitivan film koji je sam po sebi nepredvidljiv u svojim suptilnostima i moći u istraživanju suosjećanja, slike i odnosa prema tijelu, zrelosti i starenja i zastarjelih društvenih ideja o zadovoljstvu. Glavno načelo kojim se vodi ovo ostvarenje je obostrano zadovoljstvo kao jedan od najvažnijih elemenata seksa, što je potpuno istisnut narativ iz mainstream kinematografije. Predstavljeno je koliko je važno da se potrebe svake osobe čuju, razumiju, poštuju i istraže. Nancy nikada nije doživjela orgazam. Nijedan. To je nešto čemu ona nikada nije dala prioritet, kao ni njen pokojni muž. To je također nešto što ona zapravo ne misli da je moguće, što nije iznenađujuće, jer njen jedini seksualni partner izgleda nije imao interesa da pita Nancy u čemu uživa. Nancyine fantazije i želje, koje se rijetko protežu dalje od „završavanja“, ograničene su kao i njeno vlastito seksualno obrazovanje. Štoviše, njen osjećaj srama zbog traženja što želi očigledno je tijekom cijelog filma.
U isto vrijeme scenarij je izuzetno smiješan, što dodatno skida zavjesu stigme s teme seksa i konačno se na pravi način bavi tom temom i radi ono najvažnije – pokazuje seks kao izvor zadovoljstva, a ne pozicija moći.
