Kritičari “Encanto” nazivaju najboljim Disney ostvarenjem od filma “Frozen” i natjerat će vas da se smijete, plačete i čvrsto zagrlite članove svoje obitelji.
Encanto – riječ koja označava šarm, oduševljenje ili radost – donosi nam priču o obitelji Madrigal, blagoslovljenoj posebnim moćima koja živi u magičnoj kući u bujnim zelenim planinama Kolumbije – la casiti. Magija nije samo puka prilično zgodna sposobnost već i izvor zajednice i ono što ih drži na okupu. Kada svako dijete dosegne predviđeni uzrast, ulazi u začarani prostor gdje uči kakva će biti njegova, odnosno njena uloga u obitelji i kako će služiti svojoj zajednici. Drugim riječima, otkriva svoj dar.
Upoznajemo snažnu Luisu, koja posjeduje nadljudsku snagu, emotivnu Pepu, koja može kontrolirati vremenske prilike, razumnu Julietu, koja može izliječiti kuhanjem, ali u centru priče je 15-godišnja Mirabel Madrigal, koja je jedina osoba u obitelji koja nema dar. Iz tog razloga, oseća se kao crna ovca, a osjećaj manje vrijednosti se dodatno produbljuje kada se njena ličnost mjeri time što može učiniti za obitelj i grad, uz zanemarivanje činjenice da je dobra kćer, sestra i rođakinja.
Očekujete, vjerojatno, da to nije kraj, već samo početak njene priče. Atmosfera cvijeća i proljeća najednom biva prekinuta kada kućna magična svijeća počne treperiti, što je znak da se događa nešto pogrešno. Zidovi i pločice počinju pucati, a samo Mirabel razumije što se događa. Kada pokuša upozoriti članove obitelji, oni pretpostavljaju da paničari i da je zapravo ljubomorna na ostale koji imaju dar.
Kreće u potragu za Brunom, rođakom o kojem nitko ne smije pričati, kako bi mogla spasiti svoje najmilije od opasnosti. Njeno putovanje pokazat će se kao iznenađujuće intimno. Nećemo vam spoilati što će se sljedeće dogoditi, jer bi to uništilo veličanstvenu avanturu u kojoj Mirabel otkriva da su njene sposobnosti, usprkos tome što nisu “magične“, zaista izuzetne.
Ono što “Encanto” čini tako očaravajućim je činjenica da sjaj, šljokice, uskovitlano nebo i eksplozivni naleti šarene flore zapravo služe kao svojevrsni paravan dok nam Disney posredno priča priču o samopouzdanju, obiteljskim očekivanjima i grčevitoj potrebi za održavanjem fasade koja njene članove zapravo guši.
Tu su i neke tehničke genijalnosti, što je od Disneya i očekivano. Kada likovi pjevaju, oni pjevaju direktno u kameru i toliko teatralno što doprinosu dojmu da je gotovo namijenjeno živoj publici. Crijep, stepenište, podne daske i prozori lupkaju i lepršaju sami od sebe i sve to doprinosu općoj čaroliji. Ne vjerujte nam na riječ, pogledajte film i sami se uvjerite zašto je u pitanju najbolje Disney ostvarenje u posljednje vrijeme.
