Prije par mjeseci prijateljica je dobila posao u Parizu, a mi smo imale karte za posjetiti ju kupljene prije nego li je ona imala točan datum selidbe. Praznik rada nam se odmah postavio kao savršen datum za odlazak, jer smo imale cijeli produženi vikend za ležerno uživanje u ovom gradu punom skrivenih dragulja. Unatoč tome što smo imale istu ideju kao i pola Europe, tu gužvu koja se najavljivala nismo osjetile, jer smo se držale manje turističkih lokacija.
Inicijalno nisam planirala raditi vodič po Parizu, jer se nisam smatrala kompetentnom, obzirom na to da sam tek drugi put posjetila grad. Ali kad sam shvatila da smo posjećivale mjesta po preporuci lokalaca i preporukama prijateljice, koja sad već neko vrijeme živi tamo, shvatila sam da smo posjetile zapravo jako dobre adrese. Prvi dan je bio najintenzivniji, jer smo sve pješačile i odbijale smo koristiti metro, kako bismo maksimalno uživale u prekrasnoj arhitekturi grada, ali već drugi dan, na Praznik rada, smanjile smo tempo.
Omiljeni dio putovanja mi je definitivno bio piknik u parku koji gleda na Eiffelov toranj. Ne tako tipična aktivnost na putovanju u Pariz, a itekako klasična aktivnost za mnoge Parižane. Nekoliko vrsta sireva, malo grožđa i orašastih plodova uz bocu rosea i naše prijepodne je izgledalo kao da se može pronaći na Pinterestu.
Koja mjesta u Parizu vrijede hypea društvenih mreža, a koja preporučuju lokalci?
Le Relais de l’Entrecôte bilo je jedno od onih TikTok mjesta za koja nekako očekuješ razočaranje, baš zbog količine hypea oko njega. Umjesto toga, dobile smo stol odmah na Saint-Honoré lokaciji, bez čekanja koje društvene mreže često dramatiziraju (iako, moguće je da na drugim lokacijama imaju redovi u kojima se čeka, pa smo mi možda samo imale sreće). Koncept je jednostavan i upravo zato genijalan. Za 29 eura dobiješ salatu kao predjelo, a zatim dva slijeda steaka i pomfrita s njihovim legendarnim zelenim umakom. Pomfrit rade sami pa je nevjerojatno tanak i hrskav, a medium rare koji sam naručila bio je savršeno pogođen u obje porcije. Deserte smo morale preskočiti jer smo bile potpuno site, što govori dovoljno o veličini porcija.
Potpuno drugačiji vibe ima L’Attirali Café, kvartovsko mjesto koje nam je preporučila prijateljica koja živi u Parizu. Upravo ono gdje navečer završavaju lokalci. Boca bijelog vina po preporuci konobara, guacamole s tortilja čipsom, patatas bravas koje apsolutno preporučujem i mozzarella sticks pretvorili su večer u trenutak kad smo se prvi put osjećale kao prave Parižanke. Jedno od onih mjesta na koja se vraćaš bez razmišljanja.
Jedino što sam imala na popisu kao „must visit“ bila je večera u slavnom Ferdi restoranu, poznatom po burgerima koje obožava Kim Kardashian, ali kolektivni godišnji odmor promijenio je planove. Umjesto toga završile smo u sestrinskom restoranu Dinand par Ferdi, gdje se ne primaju rezervacije. Petnaest minuta čekanja pokazalo se kao odlična odluka. Klasični burger s možda najboljim umakom koji sam ikad probala, pomfrit, mac and cheese i churrosi za kraj bili su naš najskuplji obrok u Parizu, ali i jedan od najboljih (zapravo, niti jedan obrok ovog putovanja nas nije nimalo razočarao). Poseban bonus bili su kokteli “to go” koje smo ponijele nakon večere jer, iskreno, zašto ne.
Za jutarnji šećer teško je nadmašiti pekaru Liberté, gdje smo pojele najfiniji pain au chocolat i kroasan s bademovim namazom. Jedno od onih mjesta zbog kojih počneš razumjeti francusku opsesiju doručkom.
Jedno jutro imale smo potrebu samo sjesti i razgovarati, pa nam se Partisan Café u Le Maraisu nametnuo kao savršena opcija. Prijateljica koja živi ondje, rekla je kako je to jedino mjesto na kojem je pila dobru kavu i mogu reći da nije bila u krivu. Specialty kava, odličan chocolate chip cookie i koncept koji svjesno zabranjuje rad na laptopima. Ideja je jednostavna: ovo je mjesto za predah, ne produktivnost. I zapravo funkcionira kao takvo savršeno.
Potpuno slučajno otkrile smo Mala Town, mjesto koje lokalci očito već dobro poznaju. Koncept je da sami slažete jelo od rezanaca, mesa i dodataka, a oni ga zatim pretvore u nešto slično woku ili juhu. Isprobavale smo naslijepo, bez previše razumijevanja što uzimamo, pa ne mogu dati specifične preporuke, ali sve je bilo iznenađujuće ukusno. Samo imajte na umu, kad kažu da je malo ljuto, vjerojatno je ljutina veća nego što si zamišljate.
Slučajno smo naišle i na jedno mjesto o kojem sam već pisala, Sevenly Heart, pa je samo imalo smisla i isprobati njihovu ponudu. Kava je bila odlična, a atmosfera unutar kafića opuštena i savršena za dobre fotografije. A o restoranu Nano, koji je bio posljednje mjesto koje smo posjetile, prije leta za Zagreb, sam već pisala, pa neću dužiti. Ali mogu vam dati spoiler, hrana je bila fantastična.
Jedno od najdražih spontanih otkrića bio je Wax Bar, maleni bar u koji smo ušle slučajno u petak navečer. DJ je miksao house isključivo s gramofonskih ploča, bez laptopa, a atmosfera je bila savršena za opušten izlazak bez velikih planova. A kad govorimo o pravom pariškom druženju, teško je nadmašiti Canal Saint-Martin. Nije gastro lokacija, nego hangout mjesto gdje mladi Parižani dolaze gotovo svaki dan u tjednu. Ulični svirači, vino na obali kanala i osjećaj da si dio grada, a ne njegov promatrač.
Izložbe koje vrijedi ubaciti između kave i večere
Azzedine Alaïa Foundation mali je muzej koji pruža intiman pogled u rad legendarnog dizajnera Azzedine Alaïa. Na katu je očuvan dio njegove radionice, a kratki isječak intervjua otkriva koliko je vjerovao u prilagodbu svakog komada ženi koja ga nosi. Ispred muzeja nalazi se knjižara i kafić s fantastičnim izborom publikacija o modi i pop kulturi. Posebno zanimljiva bila je i Louis Vuitton Art Deco Exhibition, otvorena u rujnu prošle godine. Izložba prati početke kuće Louis Vuitton, ali ono što ju čini posebno zanimljivom jest pogled iza kulisa brenda. Smjernice o izlozima, vizualnom identitetu i komunikaciji brenda gotovo djeluju kao lekcija iz brend menadžmenta i odnosa s javnošću uživo.
Bile smo smještene u četvrti Le Marais koja je poznata po super mjestima za vintage kupovinu. Išle smo bez nekog smjera i samo smo lutale ulicama, dok nismo pronašle izloge koji nas zovu. Čak smo u nekim shopovima tražile i preporuke kuda ići dalje i svi su bili više nego raspoloženi za razgovor o tome. U trgovini Differente Paris smo pronašle i stare digitalne fotoaparate, po super cijenama, ali i jako cool nakit, za koji mi je žao da nisam nešto uzela. Iako je tu bilo jako puno trgovina, izdvojit ću neke koje su me najviše dojmile. Era Era, precool mjesto s još više cool komadima. Od vintage Miu Miu, Prada i Gucci torbi, do Roberto Cavalli cipela s potpeticom, pa i jedinstvene odjeće koja je kao stvorena za ljeto i tople mjesece.
Također mu je vibeom sličan Chez Snow Bunny, koji je imao najsavršeniju ljetnu haljinu koju sam ikad vidjela. Doslovno ju i dalje sanjam. Potom Bobby, provjereno mjesto koje lokalci obožavaju. Imali su fantastične vintage dizajnerske torbe po odličnim cijenama, kao i mjesto En Face. Jedino nismo naišle na mjesto koje za sve dizajnerske torbe ima certifikat, pa smo se ipak odlučile, ovoga puta, ne riskirati.
Iako je riječ o mjestima za koja svi govore da su provjerena, ipak nam nekako nije bilo svejedno, jer ne bismo same mogle otići napraviti autentifikaciju torbi, prije povratka u Zagreb. Tu je još bio i at dawn, u koji smo ušle zbog preslatkog psa koji dočekuje sve kupce, ali smo bile i ugodno iznenađene ponudom. Iako je ovdje u ponudi isključivo muška odjeća i obuća, smatram da ga vrijedi dodati na popis, jer su imali fantastične komade. A meni su najviše za oko zapele kaubojske čizme. A dok sam na temi kaubojskih čizmi, ako ste u potrazi za fora čizmama, vrijedi posjetiti i KIS, kafić koji u stražnjem dijelu ima i mali vintage shop. Osim vintage trgovina, posjetile smo i Gentle Monster, jer smo željele isprobati neke njihove modele, ali i vidjeti uživo super instalaciju, koju imaju na ulazu u trgovinu.
