Nakon prejakih fotki koje je zabilježio tijekom proslave titule navijača FK Napoli na ulicama Napulja, Boogie se spustio na gradske plaže i još jednom oduševio. Dao nam je foto-esej i rekao po koju riječ, u njegovom stilu, ne preopširno, ali dovoljno jasno. P.S. Galerija vas čeka na dnu članka.
Vladimir Milivojević Boogie je onakav kakve su mu fotke – neposredan, odsječan, temperamentan, gađa u metu, ne okoliša, ne bježi od istine… I kada odloži svoju kameru i objektive sa strane, on je to – prijatelj s asfalta, a Bogami i s pijeska.
Popričali smo nekoliko dana nakon što je na Bežaniji osvanuo veliki mural s njegovim likom, djelo španjolskog umjetnika Pabla Astrejna, u okviru Street Art Festivala. „Pitao je može li me nacrtati. Kaže da prati moj rad“, počinje Boogie.
Nego, hajmo mi u toplije krajeve – dobrodošli u Napulj.
Fotografije govore više od riječi. Ali evo, ako bi pored fotki trebao reći i po koju riječ – kako bi opisao život na plažama Napulja?
– To su gradske, socijalne plaže, nema tu ničega glamuroznog. I nije nepoznato da one privlače fotografe, uglavnom lokalne. Daleko od toga da sam prvi koji je tamo nešto fotografirao.
Čini mi se da su ljudi tamo ušli u neke uloge, sve maltene djeluje kao kazališna predstava. Ponekad potpuno nerealno – ali dobro njima, dobro meni, ne žalim se.
Prije ovog koncepta s plaže, imali smo priliku vidjeti tvoje radove iz centra Napulja, za vrijeme višetjedne proslave nogometne titule njihovih tifoza. Jesi li se bojao da će poslije toga plaža biti dosadna – što te uopće potaknulo da fotkaš i na plaži?
– Imaš pravo, slavili su tjednima. Ali, poznavajući Napolitance (četiri puta sam bio tamo), očekivao sam da slavlje traje bar pola godine, tako da sam malo razočaran (smijeh).
Napulj je toliko živ grad, da je teško da bilo što bude dosadno. Ma, plaža je ludilo, bila mi je za fotkanje čak zanimljivija od proslave titule. A neposredan povod za odlazak na gradske plaže je bio to što imam prijatelja u Napulju koji to fotka već deset godina unazad, i ponudio je da me povede. Dao mi je to na dlanu, i hvala mu (smijeh).
Sada je već glupo i pitati na koji način uspiješ ući u strukture, klanove i obitelji koje vidimo na tvojim fotkama, očito je da imaš neki faktor i energiju zbog kojih te prihvate s foto-aparatom. Nego, što si naučio o sebi i životu dok si fotkao na obali Napulja, je li te neka spoznaja iznenadila?
– O sebi i o životu? Apsolutno ništa!!!
Klopa? Što si klopao a da je ukusno i kakvog je okusa?
– Uuufff, klopa mi baš nedostaje čovječeee. Jedno tri puta je bolja nego u Beogradu, a bar duplo jeftinija.
Glupo je o tome i pričati, ne poznajem nikoga tko ne voli talijansku hranu. Razvaljivao sam se od klope, od fensi restorana do „hole in a wall’ street food mjesta, sve kida.
Rijetko tko bi rekao da će grad poput Napulja postati turistički, ali uvođenjem novih direktnih letova doista jest. Kakvi su Napolitanci prema turistima?
– Au brate, pa ne samo turisti iz okolnih zemalja, nego djeluje kao da je pola Europe tamo, što me nervira… Turizam im je baš eksplodirao. Shvaćam da je za to, između ostalog, zaslužna serija Gomora, snimljena po romanu Roberta Saviana.
A kad me pitaš o odnosu prema turistima – prvi put sam bio u Napulju 2006. godine, potpuno je bilo drugačije u odnosu na sada. Opasnije, ali ljudi su drugačije izgledali i ponašali se (moj skromni dojam).
Sada svi mafijaju, primili se na Gomoru (smijeh).
Sada si bio s klincima. Što oni kažu?
– Kažu da tamo ne bi živjeli (ne bih ni ja), ali klopa im je fantastična.
Koji ti je plan za fotke iz Napulja, što ćeš s njima?
– Jaoooj, ne znam. Moguće je da ću otići uskoro još jednom, tri dana recimo, doslikam joj štošta, pa ćemo vidjeti. Knjiga neka, možda, hm…
Pogledajte galeriju Napoli Beach Life by Boogie:
